Osobe koje su radile u Austriji, a prije toga u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj ili Srbiji, mogu imati pravo na penziju iz više država. Staž osiguranja može se uzeti u obzir pri provjeri uslova, ali Austrija zbog toga ne plaća automatski penziju za sve godine rada.

Mnogi koji danas odlaze u penziju u Austriji nisu cijeli radni vijek proveli u toj zemlji. Posebno osobe porijeklom iz BiH, Hrvatske ili Srbije često su decenijama radile u različitim državama i u njima ostvarivale staž osiguranja.

Kako se približava odlazak u penziju, postaje sve važnije pitanje šta se dešava sa svim godinama tokom kojih su radili u različitim zemljama i uplaćivali doprinose.

Ti periodi osiguranja u pravilu ne nestaju. Austrija s Hrvatskom usklađuje penzijska prava na osnovu propisa Evropske unije, dok sa Srbijom i BiH ima odgovarajuće sporazume o socijalnom osiguranju.

To, međutim, ne znači da se na kraju dobija jedna velika, objedinjena penzija. Svaka država provjerava pravo prema svojim propisima i u pravilu plaća penziju za staž osiguranja ostvaren u njenom sistemu.

Kako se računa staž

Ova pravila ne važe samo za državljane Srbije, Hrvatske ili BiH. Presudno je gdje je osoba bila osigurana i gdje je ostvarila staž osiguranja.

Tako i austrijski državljanin koji je ranije nekoliko godina radio u Srbiji ili BiH može imati pravo na penziju iz tih zemalja. Istovremeno, državljani Srbije, Hrvatske ili BiH mogu na osnovu rada u Austriji ostvariti pravo na austrijsku penziju.

Za Hrvatsku, kao članicu EU, važe evropska pravila o koordinaciji socijalnog osiguranja. Sa Srbijom i BiH Austrija ima posebne sporazume o socijalnom osiguranju. Osnovna ideja u svim slučajevima je slična: niko ne bi trebao izgubiti ostvareni staž osiguranja samo zato što je tokom života radio u više država.

Primjer osobe koja je 20 godina radila u BiH, a zatim još 25 godina u Austriji, najbolje pokazuje kako taj sistem funkcionira. Pri provjeri ispunjava li potrebne uslove za penziju, ti periodi osiguranja u pravilu mogu biti uzeti u obzir.

To ne znači da će Austrija isplaćivati penziju za ukupno 45 godina rada. Austrijska penzija u pravilu se obračunava na osnovu staža osiguranja i osnovica za doprinose ostvarenih u Austriji. Nadležni nosilac osiguranja u BiH prema svojim propisima utvrđuje pravo koje proizlazi iz tamošnjeg staža.

Ta osoba na kraju može primati austrijsku penziju i penziju iz BiH. Isto osnovno načelo važi i za staž ostvaren u Austriji i Srbiji, odnosno Austriji i Hrvatskoj.

Upravo tu često dolazi do nesporazuma. Osoba koja je 15 godina radila u Srbiji, a 25 godina u Austriji, ukupno je prikupila 40 godina staža osiguranja. Austrija zbog toga neće obračunati penziju kao da je svih 40 godina radila u Austriji.

Staž iz inostranstva može biti posebno važan za ispunjavanje uslova za stjecanje prava na penziju. Međutim, za visinu austrijske penzije u pravilu su mjerodavni austrijski periodi osiguranja i osnovice za doprinose. Za godine osiguranja u drugoj državi nadležan je njen penzijski sistem.

Važno je i da penzije iz različitih država ne moraju početi u isto vrijeme. Početak isplate austrijske penzije ne znači da će istovremeno početi i isplata iz Srbije, Hrvatske ili BiH.

Države imaju različite uslove, a u nekim slučajevima i različite dobne granice za odlazak u penziju. Zato neko može već imati pravo na austrijsku starosnu penziju, ali još čekati da ispuni uslove za penziju iz Srbije ili BiH. Moguć je i obrnut slučaj.

Osobe koje imaju staž osiguranja u više zemalja zato bi svako penzijsko pravo trebale posmatrati zasebno.

U Austriji je redovna dobna granica za odlazak muškaraca u penziju u pravilu 65 godina. Za žene se ta granica postepeno povećava od 2024. godine.

Za žene rođene od januara 1964. do juna 1968. dobna granica postepeno se podiže sa 60 prema 65 godina. Žene rođene 1. jula 1968. ili kasnije imaju, kao i muškarci, redovnu dobnu granicu od 65 godina.

Ove granice važe za austrijsku penziju. Za penzije iz Srbije, Hrvatske ili BiH primjenjuju se nacionalni propisi tih država.

Austrija pod određenim uslovima omogućava i raniji odlazak u penziju osobama s dugim stažem osiguranja. Mnogi ovu mogućnost poznaju pod ranije korištenim nazivom „penzionisanje dugogodišnjih radnika“.

Odlazak u ovu vrstu penzije u pravilu može biti moguć od 62. godine života. Uobičajeni uslov je najmanje 540 priznatih mjeseci doprinosa, odnosno 45 godina.

Ipak, za ovu vrstu penzije ne računa se automatski svaki mjesec osiguranja. Osim perioda rada, mogu se priznati i određeni drugi periodi, poput ograničenog vremena provedenog u odgoju djece te određenih perioda služenja vojnog roka ili civilne službe.

Periodi nezaposlenosti u pravilu se ne ubrajaju u mjesece doprinosa potrebne za ovu vrstu penzije. Treba računati i na to da raniji odlazak u penziju može dovesti do umanjenja njenog iznosa.

Kod osoba koje su bile osigurane u više država zato je potrebna pojedinačna provjera. Njome se utvrđuje koji se periodi iz inostranstva mogu priznati za konkretnu vrstu austrijske penzije.

Zahtjev i prava porodice

U pravilu nije potrebno obilaziti institucije u svakoj državi i svuda pokretati potpuno odvojen postupak. Osobe koje žive u Austriji, a imaju staž osiguranja u Hrvatskoj, Srbiji ili BiH, trebaju ga izričito navesti prilikom podnošenja zahtjeva za austrijsku penziju.

Nadležni nosioci osiguranja potom međusobno koordiniraju postupak. Osobe s prebivalištem u Austriji u pravilu se mogu obratiti austrijskom penzijskom osiguranju.

Ko živi, naprimjer, u Srbiji ili BiH, zahtjev u pravilu može podnijeti tamošnjem nadležnom nosiocu osiguranja. Ta institucija potom stupa u kontakt s nadležnim službama druge države.

Kod ljudi iz bivše Jugoslavije pojedini periodi osiguranja često sežu nekoliko decenija unazad. Zbog toga utvrđivanje staža može biti složenije.

Korisno je sačuvati dokumentaciju o ranijim zaposlenjima i prilikom podnošenja zahtjeva dati što preciznije podatke. To mogu biti stare potvrde o zaposlenju ili drugi dokumenti iz kojih su vidljivi raniji periodi osiguranja. O tome hoće li ti periodi biti priznati i u kojem obimu odlučuju nadležni nosioci penzijskog osiguranja.

Treba prijaviti i kratke periode osiguranja. Posebna pravila važe naročito kada je osoba u nekoj državi bila osigurana kraće od 12 mjeseci.

Pod određenim uslovima ta država možda neće isplaćivati zasebnu penziju. To, međutim, ne znači automatski da su ti mjeseci izgubljeni. Pod određenim uslovima mogu biti uzeti u obzir u drugoj državi koja učestvuje u postupku.

Zato i osobe koje su u Hrvatskoj, Srbiji ili BiH radile samo nekoliko mjeseci trebaju u zahtjevu za penziju navesti sve podatke o tom zaposlenju.

Međunarodna pravila nisu važna samo za starosnu penziju. Staž osiguranja iz više država može biti uzet u obzir i kod penzija za udovice, udovce i djecu umrlog osiguranika.

To ne znači da supružnik ili djeca automatski imaju pravo na porodičnu penziju. Svaka država prema svojim propisima provjerava jesu li ispunjeni potrebni uslovi.

U Austriji, naprimjer, u pravilu mora postojati određeni minimalni staž osiguranja. Ako osiguranik umre prije 50. godine života, jedan od načina ispunjavanja tog uslova jeste najmanje 60 mjeseci osiguranja u posljednjih 120 kalendarskih mjeseci.

Postoje i druge mogućnosti ispunjavanja uslova, među kojima su najmanje 180 mjeseci doprinosa ili 300 mjeseci osiguranja. Za veoma mlade preminule osiguranike te u određenim slučajevima nesreće na radu ili profesionalne bolesti važe posebna pravila.

Čest nesporazum postoji i kada je riječ o visini penzije za udovice i udovce. Austrijska penzija za preživjelog supružnika ne određuje se jednostavno prema broju godina koje je preminula osoba radila.

Važnu ulogu, između ostalog, ima odnos prihoda preminule osobe i preživjelog supružnika. I kod ovih penzija svaka država eventualno pravo obračunava prema vlastitim propisima.

Za osobe koje su radile i u Austriji i u nekoj balkanskoj državi najvažnije je da staž osiguranja u pravilu ne propada samo zato što je ostvaren u različitim zemljama.

Ko je prvo radio u Srbiji, a zatim decenijama u Austriji, može imati penzijska prava iz obje države. Isto u pravilu važi i za staž osiguranja ostvaren u Hrvatskoj ili BiH.

Periodi osiguranja mogu se povezati pri provjeri ispunjavanja uslova za penziju. Međutim, svaka uključena država penziju zasebno obračunava i isplaćuje.

Zato je korisno pravovremeno provjeriti evidenciju staža, prije planiranog odlaska u penziju. To je posebno važno kada su pojedina zaposlenja u drugim državama završena prije više decenija.

Prilikom podnošenja zahtjeva treba navesti sve periode osiguranja u inostranstvu. Čak i nekoliko mjeseci može biti važno.

Izvor: Kosmo