Fizičar John Lowke sa Univerziteta Južne Australije u decembru 2022. objavio je studiju u kojoj objašnjava fizički mehanizam odgovoran za prepoznatljivu cik-cak putanju munje. Istraživanje daje odgovor na dugogodišnje pitanje o ponašanju električnog pražnjenja u atmosferi i otkriva kako munja sama sebi krči put prema tlu kroz stvaranje visoko provodljivih džepova kisika.

Kako munja krči put

Pomoću brze fotografije utvrđeno je da vidljivom bljesku prethode slabo primjetni kanali ioniziranog zraka, takozvani voditelji, koji se granaju iz baze olujnog oblaka. Premda zrak inače djeluje kao izolator, ti kanali lokalno mijenjaju njegova svojstva stvaranjem iznimno visokih koncentracija „singlet delta“ kisika – posebne visokoenergetske verzije molekula kisika koja provodi električnu struju znatno bolje od uobičajenog zraka.

Napredovanje svakog segmenta voditelja, dužine oko 50 metara, odvija se u seriji brzih skokova od kojih svaki traje svega oko jedne mikrosekunde, nakon čega slijedi kratak tamni prekid prije nastavka putanje.

Zašto nije ravna linija

Proces je samoodrživ jer snažna magnetska polja stvorena svakim novim segmentom trenutno generiraju svježe molekule visokoenergetskog kisika iz običnog kisika u zraku. Budući da se te provodljive zone mogu pojaviti u bilo kojem smjeru u odnosu na završetak prethodnog koraka, munja ne putuje ravnom linijom.

Kada voditelj konačno spoji oblak s tlom ili visokim uzemljenim objektom, dolazi do glavnog i iznimno sjajnog povratnog udara koji prolazi već formiranom, zavojitom stazom, dok ostali sporedni kanali gube naboj i nestaju.

Poznavanje tačnog mehanizma kretanja munje ima direktnu praktičnu primjenu u zaštiti od nevremena. Ova saznanja omogućuju kvalitetnije projektiranje i preciznije postavljanje gromobrana na izloženim objektima, poput nebodera, odašiljača i brodova, čime se znatno smanjuje rizik od nastanka šteta i nesreća.

Izvor: Dnevno.hr