U Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine predstavljena je knjiga "Ah, taj Balkan" autora Hajrudina Somuna, uglednog bh. novinara i diplomate.

Somun je naš novinarski veteran, prvi bosanski ambasador u Republici Turskoj i Maleziji i jedan od najboljih poznavatelja palestinskog pitanja i Bliskog istoka, autor kultne knjige "Palestinska Nakba".

Knjiga “Ah, taj Balkan” donosi 31 kolumnu, od kojih se više od 20 tekstova bavi Balkanom, odnosno Bosnom i Hercegovinom.

"Zašto su Holanđani poslani u Srebrenicu?", "Bosni sadaka, Srbiji i Crnoj Gori investicije", "Komadanje BiH je uvijek u vazduhu", "Steže se krug oko Sarajeva", samo su neki od naslova. Posebno je na promociji bilo govora o tekstu "Važno je zvati se republika…", koji se, naravno, odnosi na naziv manjeg bh. entiteta Republika Srpska. Somun u knjizi piše kako i na koji način je došlo do prihvatanja tog naziva.

O knjizi i njenom autoru govorili su Miro Lazović, bivši predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, te novinar i advokat Senad Pećanin. "Ah, taj Balkan!" objavljena je u okviru Biblioteke SKJ – Saveza kolumnista Jugoslavije. Izdavač Goran Mikulić i Art Rabic.

"Bosna je bila ugrožena i valjalo je stati uz nju"

Miro Lazović na predstavljanju knjige kazao je kako je sa zadovoljstvom prihvatio da bude jedan od promotora knjige, ne samo kao čitalac već i kao čovjek koji je zajedno sa Somunom u najtežim trenucima za BiH bio u određenoj poziciji da učestvuje u njenoj odbrani mogućim političkim sredstvima.

"Dakle, to je bilo vrijeme zaista kada je BiH u toku raspada bivše Jugoslavije platila najveću cijenu. Bila su to sudbonosna vremena u kojima su se mnogi od nas našli pred odgovornošću koju nismo birali, ali koju smo morali prihvatiti. Bosna je bila ugrožena i valjalo je stati uz nju", kazao je Lazović.

Govoreći o događajima od 1992. do 1995. godine u kojima je učestvovao, Lazović je podsjetio na direktne razgovore s Tuđmanom i Miloševićem iz 1993. godine, kao i na plan Owen-Stoltenberg.

"Kao član Predsjedništva tada sam imao direktne verbalne sukobe sa Tuđmanom, odbijajući njegove ideje o podjeli Bosne i Hercegovine. Tuđman je govorio da ja ne razumijem ništa jer su to zakašnjeli historijski procesi stvaranja nacionalnih država kroz koje je Evropa prošla u 18. i 19. vijeku. Na to sam mu rekao: ‘Gospodine Tuđman, ovo je kraj 20. vijeka, a vi granice u mojoj državi crtate zločinima, protjerivanjem ljudi, suzama majki. U te etničke granice Bosna i Hercegovina nikada neće moći biti stabilna.’"

Taj plan u Ženevi je odbijen 1993. godine.

Lazović se dotakao odnosa Beograda i Zagreba prema BiH, za koji je kazao da je i danas prisutan.

"Prije rata bila je to politika Tuđmana i Miloševića, u ratu Bobana i Karadžića, danas je to tandem Dodika i Čovića. Politike koje su kreirale rat, koje su i danas još prisutne, ne mogu biti politike koje će vratiti mir. Te politike moraju biti poražene", rekao je.

Lazović je dugo poslije Dejtona tragao za odgovorom kako je došlo do prihvatanja naziva Republika Srpska.

"Nije po Dejtonu prihvaćena RS, ona je samo verificirana. RS je prihvaćena u Ankari pod pritiskom Holbrooka. On je izvršio pritisak na Izetbegovića da rat može stati, a da Milošević ima jedan uslov – a to je da se prihvati ime RS", ispričao je Lazović.

Pećanin: Somunov tekst ima historijsku težinu

Senad Pećanin je na promociji govorio o osobenom novinarskom stilu Hajrudina Somuna.

"Hajrudin Somun je imponovao autoritetom, znanjem, osobenošću i stilom. Zato je fascinantno da gospodin Somun i danas radi, objavljuje i plijeni pažnju svojih čitalaca tekstovima koji su daleko iznad standarda aktuelnog novinarstva i medija."

I on se dotakao, kako je rekao, katastrofalnog prihvatanja imena jednog entiteta – Republike Srpske. O tome je za „Dane“, koje je Pećanin uređivao dugi niz godina, pisao Hajrudin Somun.

"Od svih 18 godina koliko sam vodio i uređivao ‘Dane’, a objavili smo veliki broj tekstova, taj njegov tekst o noći 4. septembra u Ankari 1995. smatram najznačajnijim. To je tekst koji ima historijsku težinu i koji bi trebao biti azbuka za sve političare i diplomate, te one koji preferiraju da budu državnici. Iz tog teksta se vidi značaj snage ličnosti koje su igrom historijskih prilika i okolnosti bile dovedene u priliku da odlučuju o sudbini jedne države i sudbinama stotina hiljada, čak miliona ljudi, i za mnogo budućih generacija", kazao je on, te dodao:

"Fascinantno je ono što smo saznali zahvaljujući tom tekstu i svjedočanstvu koje je zabilježio Somun o tome kako je naša država, naša domovina, došla u situaciju da joj bude priznato ime entiteta Republika Srpska."

Somun: Prisustvovao sam historijskom momentu

Somun je govorio i o tome kako je izabran naziv knjige "Ah, taj Balkan". Kazao je da se nikada nije u svom radu „bakćao“ u unutrašnje poslove svoje domovine, odnosno da se držao vanjske politike. Ali s obzirom da se u knjizi nalazi 20 tekstova koji se tiču Balkana i BiH, dakle zadnjih decenija života bavi se ovom temom.

"Nastojao sam kroz svoja pisanja, i u svijetu i u ovoj knjizi, da kažem neko svoje lično iskustvo i sjećanje, koje objašnjava okolnosti u kojima je do toga došlo. Tako mogu protumačiti ovo o čemu su najviše govorili Lazović i Pećanin, o pitanju imena Republika Srpska. Prisustvovao sam jednom historijskom momentu kad je Holbrooke, koji se nadao da će biti šef američke diplomatije, dobio zadatak da što prije završi Dejtonski sporazum."

Stoga iz kolumne "Važno je zvati se republika" izdvajamo dio u kojem Somun o tim danima iz  1995. godine piše da krajnje domete prihvatanja imena RS još ne zna, pa navodi:

"Samo se sjećam da mi je njegove moguće pogubne dimenzije proširio, pet godina poslije Daytona, Noel Malcolm, autor knjige o Bosni koju sam stalno nosio sa sobom i kome samo zamjeram što je, valjda iz urođenog antikomunizma, bio suviše kritičan prema Titu. On je rekao da je davanje imena Republika Srpska bila velika greška Daytona zato što su svi federalni dijelovi nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i drugih socijalističkih država, koji su se zvali republika, stekli nezavisnost."

(S.G.)