Gubitak djeteta jedna je od najtežih životnih tragedija, a bol roditelja nakon smrti sina ili kćerke teško je i zamisliti. Jedna porodica vjerovala je da će im u tim teškim trenucima barem ostati blizak odnos sa snahom, suprugom njihovog pokojnog sina, piše Dnevno.hr.

Branku nisu doživljavali samo kao snahu. Bila je žena koju je njihov sin izabrao, dio njihove porodice i osoba s kojom su dijelili uspomene na njega. Nakon njegove smrti željeli su joj pokazati da kod njih i dalje ima dom, pa su joj odlučili prepisati kuću.

Odluku su, kako su kasnije opisali, donijeli vođeni emocijama i odnosom koji su imali s njom. Nisu tada razmišljali o tome šta bi se jednog dana moglo dogoditi. Vjerovali su da bi njihov sin želio da njegova supruga bude zbrinuta i sigurna i nakon njegove smrti. Za njih Branka nije prestala biti porodica onog dana kada je njihov sin preminuo. Upravo suprotno, smatrali su da sada imaju još veću obavezu biti uz nju.

Kuća je za njih bila i simbol povjerenja koje su joj ukazali. Prve dvije godine nakon odluke sve je, prema njihovim riječima, izgledalo u redu. No, tada su počeli primjećivati promjene u njenom ponašanju. Branka ih je sve rjeđe pozivala, počelo joj je smetati kada bi došli nenajavljeni, a porodična okupljanja koja su nekada bila sasvim uobičajena odjednom su postala problem.

Ozbiljan porodični sukob

Svekar i svekrva u početku nisu željeli donositi zaključke. Govorili su jedno drugome da Branka ima pravo nastaviti svoj život i da ne mogu očekivati da će nakon svega zauvijek ostati isto. No, tada je uslijedio trenutak koji ih je, kako tvrde, posebno pogodio. Jednog dana stigli su do kuće i shvatili da je brava promijenjena. Nazvali su Branku, uvjereni da je riječ o nesporazumu, ali ubrzo su shvatili da više nisu dobrodošli bez njenog odobrenja.

Kuća je pravno bila njena, a žena koju su nakon smrti sina prihvatili kao kćerku počela ih je, kako su doživjeli cijelu situaciju, tretirati kao strance. “Nismo mogli vjerovati. Tu smo kuću stvarali godinama, a prepisali smo je njoj jer smo mislili da bi naš sin tako želio”, prisjećaju se. Ipak, promijenjena brava bila je tek početak novih problema. Nekoliko mjeseci kasnije do njih je stigla vijest koja ih je dodatno pogodila: Branka je razmišljala o prodaji kuće i preseljenju u drugi grad.

Za nju je to, kako je tvrdila, bio način da nastavi svoj život. Za njene bivše svekra i svekrvu kuća je predstavljala nešto puno više od nekretnine. Bila je mjesto ispunjeno uspomenama na njihovog sina kojeg više nema.

Situacija je tako prerasla u ozbiljan porodični sukob. Razgovori su postajali sve napetiji, telefonski pozivi pretvarali su se u međusobne optužbe, a ljudi koji su nekada sjedili za istim stolom postepeno su prestali razgovarati. Odluka koju su roditelji nekada donijeli iz ljubavi i povjerenja tako je, prema njihovoj priči, postala izvor velikog porodičnog razdora.