Radio-frekvencija, šifrovane poruke i neidentifikovani predajnik bili su jedini dostupni tragovi kada je sirijska vojna jedinica za veze počela pratiti signale koji će je na kraju dovesti do izraelskog špijuna Elija Cohena.

Više od šest decenija kasnije, penzionisani sirijski oficir Said Jawish iznio je detaljan prikaz te operacije, opisujući kako je 134. jedinica za veze tri godine pratila prenose signala prije nego što je locirala Cohenov stan u Damasku.

Jawish je svoju priču iznio u intervjuu iz više dijelova za časopis "Al Majalla", sa sjedištem u Saudijskoj Arabiji. Prvi dijelovi objavljeni su 30. septembra i 1. oktobra.

Cohen je živio u Siriji pod identitetom Kamel Amin Thabet u periodu od 1962. do 1965. godine. Predstavljajući se kao bogati sirijski biznismen koji se vratio iz inostranstva, uspostavio je veze s visokim političkim i vojnim zvaničnicima te prenosio informacije Izraelu.

Ideja proizašla iz ratnog radio-signala

Jawish je naveo da korijeni operacije sežu u 1956. godinu, kada je na Vojnoj akademiji u Homsu obučavao studente za rukovanje kanadskim radio-uređajem iz vremena Drugog svjetskog rata.

Tokom jedne lekcije, presreo je vojne pozivne znakove za koje je utvrdio da pripadaju izraelskoj vojsci.

To otkriće ga je navelo da se zapita zašto sirijska vojska sistematski ne prati izraelske vojne komunikacije.

Njegov početni prijedlog viši komandanti su odbacili, ali je Jawish nastavio tražiti podršku.

Oficir koji je prethodno služio u jedinici za veze na kraju je podržao plan, što je dovelo do toga da Jawish 30. septembra 1957. godine dobije zvaničan zadatak.

Jawish je uspostavio prvu stanicu za prisluškivanje u mjestu Na’ran na Golanskoj visoravni, djelujući pod krinkom čiji je cilj bio prikriti stvarnu namjenu tog položaja, prenosi Anadolija.

Nakon što je proveo oko godinu dana prateći i snimajući komunikacije, obučio je 44 podoficira za rad prema izraelskim procedurama radio-komunikacije. Naknadno su uspostavljene stanice za prisluškivanje u mjestima Skoufia, Na'ran i Zaoura na Golanskoj visoravni, kao i u Damasku.

Zajedno su činile 134. četu veze, koja je djelovala u okviru vojnih jedinica za veze, a ne obavještajnih službi.

Četa je pratila izraelske vojne komunikacije, radio-emisije i izvještaje novinskih agencija. Također je presretala anonimne signale u Morzeovoj azbuci, sastavljene od grupa od po pet slova ili pet brojeva.

Iako je jedinica mogla snimiti signale, Jawish je izjavio da nisu mogli probiti izraelski sistem šifriranja.

Trogodišnje praćenje nepoznatog odašiljača

Jedinica je 1962. godine presrela prvu poruku koja je kasnije povezana s Cohenom, ali istražitelji nisu znali identitet pošiljaoca, lokaciju niti sadržaj same poruke.

Svakom nepoznatom odašiljaču dodjeljivana je šifra, a bilježeni su frekvencija i datumi emitovanja.

Kopije presretnutih poruka slane su jednom timu koji je pokušavao dešifrovati poruke i drugom timu koji je koristio sovjetsku opremu za određivanje smjera signala kako bi locirao izvor.

Tokom tri godine, područje pretrage postepeno se sužavalo: od Damaska ​​do dijela četvrti Abu Rummaneh, a zatim na jednu stambenu zgradu.

Istražitelji su prvobitno sumnjali na pilota Syrian Airlinesa grčkog porijekla koji je tu stanovao.

Činilo se da se njegovi podaci o putovanjima poklapaju s prekidima u emitovanju signala: signal je obično izostajao dok je on putovao, a ponovo se pojavljivao kada bi se vratio u Damask.

Koristeći istragu o trgovini drogom kao paravan, Jawish i njegov tim pretražili su stan tog pilota.

Pretražili su i stanove stranog oficira angažovanog u međunarodnoj posmatračkoj misiji te diplomate iz turske ambasade – koji su također živjeli u istoj zgradi – ali nisu pronašli nikakvu radio-opremu.

Pretrage su izazvale negodovanje, a Jawishev nadređeni naredio je obustavu istrage.

Antena na krovu donosi ključni trag

Jawish je ipak nastavio raditi na slučaju.

Vratio se u zgradu i pregledao krov, gdje je pronašao antenu koja je djelovala profesionalno postavljeno i razlikovala se od improvizovanih antena kakve su koristili ostali stanari.

Crni koaksijalni kabl vodio je od antene do stana na četvrtom spratu, registrovanog na ime Kamel Amin Thabet. Sljedećeg jutra, Jawishov tim se vratio oko sedam sati, kada se očekivalo da će nepoznati operater emitovati signal.

Kada je signal počeo, Jawish je tri puta prekinuo dovod struje u stan koristeći vanjski osigurač.

Ta tri prekida zabilježena su na snimku uređaja, čime je potvrđeno da signal dolazi iz unutrašnjosti stana.

Strahujući da bi prekidi mogli upozoriti primaoce signala i omogućiti operateru da pobjegne, Jawish i dvojica kolega nasilno su ušli u stan.

Cohena su pronašli u oskudno namještenoj sobi.

Početna pretraga nije dala nikakve rezultate, ali Jawish je primijetio tamni predmet unutar drvene zavjese iznad prozora.

Skrivena kutija za Kodak film sadržavala je mali Morseov ključ i radio uređaj.

Prema Jawishu, Cohen je potom otkrio da je oprema rezervni odašiljač. Glavni odašiljač bio je skriven unutar zelene kožne futrole za dokumente na stolu.

Istražitelji su također pronašli frekvencijske kristale, frekvenciju za hitne slučajeve, bilježnicu s dnevnim šifriranim informacijama i predmete nalik obojenim sapunima koji su sadržavali eksplozivne detonatore.

Jawish je rekao da je Cohen surađivao nakon što je oprema otkrivena i rekao istražiteljima da je u početku šifrirao poruke koristeći francusko izdanje Tri mušketira kao šifrarnicu.

Cohen je potom procesuiran u Siriji i pogubljen u Damasku 18. maja 1965. godine.

Očekuje se da će serija intervjua Al Majalle pružiti daljnje detalje o ispitivanju, presretnutim porukama i široj kontraobavještajnoj operaciji u svojim preostalim dijelovima.