"Jedna cvekla, pet krompira, luk, tikvica, paradajz i malo ječma: 'Kuhamo svoj zadnji boršč'", napisao je stanovnik okupiranog grada Oleški ukrajinskoj gradskoj upravi koja djeluje sa oslobođene teritorije. "Jedemo jednom dnevno", stoji u drugoj poruci, prenosi Index.hr.

"Ove jeseni ćemo sigurno umrijeti. Već umirem, svakim danom sam sve slabija."

Ove potresne poruke među rijetkim su izvorima informacija o uslovima u Oleškiju, gradu koji su ruske snage zauzele na samom početku invazije u februaru 2022. godine. Krajem iste godine grad je postao prva linija ratišta nakon što je Ukrajina oslobodila regionalni centar Herson, udaljen manje od 10 kilometara na drugoj obali Dnjepra, piše RFE/RL.

Grad okružen minskim poljima

Rat traje već petu godinu, a Oleški su danas grad u ruševinama okružen minskim poljima. Stanovnici su zarobljeni u ratnoj zoni i potpuno odsječeni od vanjskog svijeta. Jedan mještanin piše da grad pod stalnom prijetnjom dronova i požara izgleda "kao iz horor filma".

Ukrajinski zvaničnici i volonteri tvrde da su stanovnici Oleškija postali taoci ruskih vojnih ciljeva. Prema njihovim riječima, Moskva ih koristi kao ljudski štit za svoja utvrđenja na okupiranom jugu.

Čini se da je Rusija odlučna zadržati kontrolu nad Hersonskom oblašću, jednom od četiri ukrajinske regije koje je Vladimir Putin 2022. neutemeljeno proglasio ruskom teritorijom.

Bez hrane, pitke vode, lijekova i struje, uz potpunu blokadu i stalne napade ruskih dronova, situacija u Oleškiju više nije samo "kritična". Volonterka Irina-Ester Vratareva kaže da je to "pravi pakao".

Velika glad

Oleški su nekad imali oko 24.000 stanovnika, no taj se broj drastično smanjio. Veliki udarac bila je katastrofalna poplava nakon uništenja brane Kahovka 2023. godine, za šta Ukrajina krivi Rusiju, koja je u to vrijeme kontrolisala branu. Voda je tada gotovo potpuno potopila grad. Prema ukrajinskim procjenama, poginulo je najmanje 500 ljudi, dok se hiljade vode kao nestale.

Vratareva, glasnogovornica ukrajinske organizacije Humanity koja je spasila više od 7.000 ljudi iz okupiranih područja, navodi da je krajem septembra u Oleškiju ostalo manje od 2.000 ljudi, među kojima je i pedesetak djece. Mnogi su ostali bez domova, imovine i dokumenata. Nemaju gdje pobjeći, a u Rusiji ne mogu dobiti legalan status. Sada se suočavaju sa glađu.

"Glad je tolika da čovjek u najboljem slučaju pojede malo bistre supe i par kašika kaše dnevno, ako mu je išta ostalo", rekla je Vratareva 22. septembra.

Dodala je da mještani s kojima je razgovarala očekuju da će im zalihe hrane potpuno nestati tokom oktobra. Ostali su i bez lijekova, medicinske pomoći, vatrogasaca i novca. Neki su se u očaju odlučili na bjekstvo preko minskih polja.

Beznađe u ruševinama

Ukrajinske vlasti kažu da je zadnja pošiljka zaliha s ruske strane stigla prije otprilike četiri mjeseca. Tetjana Hasanenko, načelnica vojne uprave Oleškija, kaže da su zabilježeni slučajevi u kojima su ljudi jeli pse. U jednom intervjuu u aprilu opisala je i jezive prizore pasa koji jedu tijela preminulih.

Ukrajinska novinarka Marija Semenčenko, koja je odrasla u Oleškiju, rekla je za RFE/RL da su njeni rođaci ondje skupljali kišnicu i otapali snijeg za osnovne potrebe.

"Znam za potvrđene slučajeve u kojima su ljudi lovili fazane ili čak hvatali golubove", izjavila je.

Približava se peta ratna zima, a ukrajinski zvaničnici upozoravaju da preostalim stanovnicima ponestaje vremena. Hasanenko ističe da ljudi broje sate i dane i nadaju se bilo kakvom rješenju. Prošle zime stariji su se smrzavali u domovima gdje je temperatura padala na 3 stepena Celzija.

Volonterka Ksenija Arhipova rekla je da su ljudi, dok su još imali snage hodati, dolazili u bolnicu potpuno iscrpljeni jer nisu imali šta jesti. Lokalna bolnica još radi, iako navodno nema struje ni goriva za generator. Hasanenko kaže da se bolnički podrum koristi za čuvanje tijela preminulih.

Korištenje civila kao štita i blokada pomoći

Ukrajinski ombudsman Dmitro Lubinec kaže da Kijev od proljeća pokušava uspostaviti humanitarni koridor, ali Moskva to odbija. Sredinom septembra izjavio je da je za najmanje 358 ljudi potrebna hitna evakuacija.

"Ako ćete sa ovog sastanka zapamtiti samo jednu stvar, neka to budu Oleški. Čujte njihov krik za pomoć", rekao je ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiga u govoru pred Generalnom skupštinom UN-a 23. septembra i pozvao Rusiju da otvori humanitarne koridore.

Kremlj priznaje da postoje "problemi" sa dostavom hrane i lijekova, ali za to krivi Ukrajinu. Portparol Dmitrij Peskov izjavio je 21. septembra da ukrajinske snage ugrožavaju rute snabdijevanja i da ruska vojska radi na rješavanju situacije.

Međutim, ukrajinski zvaničnici i volonteri tvrde da ruska vojska namjerno ometa humanitarne napore i provodi represiju.

"Prema našim informacijama, ruske snage su privele, pretukle i bacile u podrum nekoliko ljudi koji su primili hranu", rekao je Oleksandr Prokudin, načelnik vojne uprave Hersonske oblasti. Spomenuo je i slučajeve seksualnog nasilja nad primaocima pomoći.

Teška situacija i "produžavanje agonije"

Ukrajina je nedavno teškim dronovima pokušala dostaviti hranu i potrepštine za stotinjak domaćinstava u Oleškiju. Jurij Boječko iz organizacije Nada za Ukrajinu kaže da ruske snage namjerno obaraju te dronove.

Arhipova navodi da je prošle godine, dok je pomoć iz Rusije još stizala, najmanje petero ljudi poginulo u granatiranju dok su čekali u redu za hranu, što je opisala kao jednu od ruskih provokacija.

Vratareva tvrdi da ima dokaze o tome da ruske snage dronovima namjerno gađaju civile u Oleškiju. RFE/RL nije mogao nezavisno provjeriti te navode. Ona smatra da su ukrajinski napori za dostavu hrane samo "produžavanje agonije" i ističe da su stanovnici Oleškija, uključujući starije i bolesne, pretvoreni u ljudski štit.

Vojni stručnjaci kažu da su Oleški važno uporište za ruske napade na slobodni dio Hersonske oblasti i ostatak južne Ukrajine.

"Jedino ispravno što se može učiniti je humanitarna pomoć koja omogućava evakuaciju. Samo evakuacija", zaključuje Vratareva. Dodaje da nikada nije vidjela tako potpunu zamku te da, za razliku od drugih mjesta gdje je postojala barem mala šansa za izlaz, u Oleškiju takve šanse nema.