Anto Tomić, prijeratni stanovnik Ljubije kod Prijedora i jedan od preživjelih logoraša iz Omarske, Keraterma i Trnopolja, preminuo je 2. oktobra 2026. godine u Hamburgu, gdje je živio posljednjih nekoliko decenija, pišu Vijesti.ba.

Vijest o njegovoj smrti objavila je porodica na njegovom profilu na društvenim mrežama.

"Sa velikom tugom vas moramo obavijestiti da je 02.10.26. preminuo naš voljeni sin, brat i ujko Anto Tomić", navela je porodica, uz informaciju da će datum i mjesto sahrane u Hamburgu biti naknadno objavljeni.

Prošao kroz tri prijedorska logora

Tomić je početkom juna 1992. godine uhapšen i odveden u logor Keraterm. Nakon toga je zatočen u Omarskoj i Trnopolju. U vrijeme hapšenja imao je 34 godine.

Prije rata radio je u rudniku Omarska. Najprije je bio prevodilac za njemačke inžinjere, a potom je radio na separaciji. Nakon što je preživio logore, godinama je svjedočio o onome što je doživio, ali i o sudbinama ljudi koje je poznavao, a koji nisu preživjeli.

Svoja sjećanja i iskustva zapisivao je u kratkim pričama. Govorio je da na taj način želi podijeliti bol i patnju koju je nosio decenijama, ali i sačuvati priče onih koji više nisu imali priliku govoriti.

"Pišem i u ime onih kojih više nema i ne mogu svoju priču ispričati. Pišem i iz pijeteta prema ubijenim i nestalim, jer su zaslužili da ih se sjetimo. I pišem u nadi da se ovo nikad više neće ponoviti", govorio je Tomić.

Nakon rata život je nastavio u Njemačkoj. Godinama je živio u Hamburgu, gdje se bavio građevinskom djelatnošću, a bio je i izvršni direktor nevladine organizacije „Građanski monitoring“ za jugoistočnu Evropu.

Tomić se zalagao za istinu i pravdu, ali nikada za osvetu i odmazdu. Posebno je insistirao na pravu prognanih na povratak i dostojanstven život.

Njegova svjedočenja o Omarskoj, Keratermu, Trnopolju i stradanju prijedorskih logoraša ostaju dio kolektivnog sjećanja na period u kojem su brojni ljudi prošli kroz zatočeništvo, torture i stradanje.

"Anto je pripadao onima koji su nosili teško breme vlastitog iskustva, ali su ipak nalazili snagu da govore – zbog istine, zbog žrtava i zbog generacija koje dolaze.

Njegova spremnost da svjedoči o zločinima počinjenim u logoru Omarska bila je važan doprinos borbi protiv zaborava i poricanja. Njegov odlazak veliki je gubitak za porodicu, prijatelje, saborce u kulturi sjećanja i sve nas koji vjerujemo da se istina mora čuvati i prenositi.

Porodici Tomić upućujemo izraze najdubljeg saučešća. Hvala ti, Anto, što si svjedočio. Hvala ti što si pomagao da se ne zaboravi. Počivao u miru", stoji u oproštajnoj poruci.