U Banjaluci je bio najavljen skup podrške Ratku Mladiću, međutim vlasti RS-a su se odlučile da ipak, ne zabrane nego da prolongiraju takav skup. Kako komentirate to?

Sama činjenica da je jedna takva organizacija tražila da se glorifikuje Ratko Mladić kao srpski heroj na dan obilježavanja genocida u Srebrenici i da je to vlast odobrila, MUP RS-a u koordinaciji sa Dodikovim režimom i partijom, govori o jednoj koordinaciji, govori o tome da su Dodikovi ideolozi i savjetnici našli nekave Zavetnike, jednu rusofilsku i profašističku organizaciju da ih dovede ovdje i da sa njom vrši provokaciju - to govori o jednoj sistematičnoj politici kojom se negira ne samo genocid nego i Bosna i Hercegovina, napada se evroatlanski put.

Smatrate da to ima širu ideološku podlogu?

Naravno, to ima širu ideološku podlogu ali i širu real-političku pozadinu jer Dodik u zadnjih pet godina uvodi sve više tih rusofilskih elemenata koji "nedostaju" ovom političkom korpusu ovdje , jer bosanskim Srbima nedostaje taj element i on da ovdje očito uvodi kroz Ruski kulturni centar, kroz proruske medije i kroz sve jače kulturno političko prisustvo Rusije.

Kazali ste prije par dana da Banjaluka je pristala na fašizam, u kontekstu onoga skupa. Ipak uviđamo da angažovani pojedinci jasno govore o negativnim pojavama. Kako razbiti tišinu kada je riječ o zločinima, koja ipak dominira, ili ako nije tišina onda se manifestira kroz veličanje zločina?

Teško. Teško je razbiti tu tišinu jer nju nameće politički poredak RS-a, nameću je sami istorijski temelji RS-a, krvavi kakvi jesu. Dok god postoji koncept Republike Srpske, ta tišina će biti normativna i normalna, okorjela i okamenjena, i neće se tu desiti nekih većih pomaka, od ove nekolicine ljudi koji okušavaju svojim glasovima, svojim tekstovima i javnim nastupima da nešto promijene. Mnogo je razloga što ljudi šute, ali mislim dok god postoji ovaj tihi zamrznuti konflikt, mislim da teško možemo računati s tim da će građani prelomiti i reći da su protiv toga.

Srpski član Predsjedništva nedavno je decidirano poručio da se priča o genocidu ostavi po strani, i da se o tome više ne priča jer to sprječava napredak zemlje. Kako gledate na takv pristup?

Ivanić, kao i svi srpski zvaničnici, bi vodio politiku zabijanja glave u pijesak. Kada malo analizirate izjave u pogledu onoga skupa; naprimjer Borenovića koji kaže da je skup u skladu sa zakonom ili kada analizirate izjavu ministra Savanovića koji kaže; nije uredu da to bude taj dan jer se time skrnavi naslijeđe generala Mladića - dakle ni njemu nije sporno glorifikovanje ratnog zločinca, zločina i zločinačke namjere da se stvori etnički čista RS, to njima nije sporno. Nije sporno da se kao heroji slave oni koji su činili ratne zločine, ali eto možda ne bi trebalo to biti 11.jula, kao što nisu sporna ni odlikovanja ratnim zločincima od strane Narodne skupštine RS-a.

To je neka njihova mentalna gimanstika pomoću koje pokušavaju da izmigolje logici, pokušavaju da izmigolje moralu i etici, pokušavaju da izmigolje jednom političkom racionalitetu. Njima dakle ne smeta da se zločin glorifikuje ali eto ne baš 11.jula jer to šalje lošu sliku. Ivanić bi da se o genocidu ne priča, i kako onda da uđe u suštinske političke teme ustavnih reformi, preskupe administracije ili neke vrste integracije ako o tome ne može da priča. Zabijanje glave u pijesak na temi Srebrenice je zabijanje glave u pijesak na temi cijele Bosne i Hercegovine. Tu se dakle radi, zajedno sa prolongiranjem toga skupa o "pedeset nijansi velikosrpstva", i nema tu iskrene želje da se zaista osudi zločin, prizna genocid i osude zločinci koji su to činili, i na kraju krajeva da se suoči sa svim političkim posljedicama genocida a time sa Republikom Srpskom kao jednom zločinačkom zaostavštinom koja će biti kamen za vratom dokle god postoje i dokle god ona postoji.

(SB/Vijesti.ba)