Životna priča: Hamza Alić, od pakla Srebrenice do evropskog srebra

Kada je pala Srebrenica, krenuli smo prema slobodnoj teriroriji, ali nismo uspjeli. Lutali smo po šumi, vracali se ka Srebrenici pa bježali natrag u šumu, ali smo nekako uspjeli preživjeti. I to stradanje ali i strah jer nisam ništa znao o braći, od kojih je jedan bio zarobljen

  • Sport

  • 02. Mar. 2013  

Bh. bacač kugle Hamza Alić sinoć je osvojio srebrenu medalju na Evropskom dvoranskom prvenstvu u švedskom Goteborgu.

Nakon osvajanja zlatne medalje Zlatana Saračevića, također u bacanju kugle na Evropskom dvoranskom prvenstvu 1980. za tadašnju SFRJ, Alićevo srebro predstavlja jedan od najvećih uspjeha bosanskohercegovačke atletike i bh. sporta uopšte.

Bh. reprezentativac je do evropskog srebra došao hicem 20.34 m ostvarenim u četvrtoj seriji.

Zlatnu medalju osvojio je Asmir Kolašinac iz Srbije hicem 20.62 m, dok je bronza pripala Čehu

Ladislavu Prašilu sa 20.29 m.

“Srebro u Goteborgu je moj najveći uspjeh u dugogodišnjoj karijeri. Iznenadio sam samog sebe, ali i kompletnu bh. javnost. Ostvario sam razultat o kojem treba da piše naša istorija. Iskoristio sam svoju maksimanu pripremljnost i u pravom momentu na pravom mjestu došao do medalje", kaže je Alić.

Životna prica Hamze Alica, najboljeg bosanskog atletičara, čiji je najveći dosadašnji uspjeh bila bronza sa Mediteranskih igara 1995. i balkanskog prvaka u bacanju kugle, mogla bi biti dobar predložak za filmski scenarij.

Nakon što je preživio pad Srebrenice u julu 1995., Alić je kao izbjeglica, mukotrpno trenirajući, ostvario svoje snove.

S nepunih šesnaest godina Alić je počeo trenirati u Zenici, na Kamberovića polju. Roden 1979. u Srebrenici, ratni je pakao proveo u svom rodnom gradu, odakle je morao bježati u ljeto 1995., kada su trupe Ratka Mladića probile linije obrane i ušle u grad u kojem će kasnije počiniti genocid.

Alić je s ocem iz Srebrenice pobjegao nakon što su Mladićevi vojnici ušli u grad. Deset dana su se, ne znajuci ništa za dva Hamzina brata koji su otišli na drugu stranu, skrivali u šumama oko Srebrenice, da bi se nakon toga odlučili pokušati probiti do slobodne teritorije.

“Prebacivali smo se sedam dana i noći, polugoli, bez hrane i vode”, priča nam Alić, prisjećajuci se najtežih dana u svome životu. Probijajuci se prema Kladnju i Olovu, preživjeli su tri zasjede, a prilikom jedne od njih, poginulo je 25 Hamzinih suputnika.

“Bilo je to prilikom treće zasjede. Dvije smo prošli neokrznuti, no na treću smo nabasali i teško stradali. Sjećam se da su meci prštali pod mojim nogama, fijukali oko glave, no sami me je Bog sačuvao tada da ne poginem”, prisjeća se Alić koji se sa ocem nakon te zasjede uspio konačno dokopati prevoja Karaula.

“Lutali smo danima. Kada je pala Srebrenica, krenuli smo prema slobodnoj teriroriji, ali nismo uspjeli. Lutali smo po šumi, vracali se ka Srebrenici pa bježali natrag u šumu, ali smo nekako uspjeli preživjeti. I to stradanje ali i strah jer nisam ništa znao o braći, od kojih je jedan bio zarobljen.”

Nakon sedam dana uspjeli su se, gazeći kroz minska polja a da nisu ni znali da su u njima, dokopati linija obrane koje su držale jedinice Armije BiH.

“Naši su se iznenadili kada su nas vidjeli, nisu znali ko smo, niti su vjerovali da smo se tuda uopće mogli probiti”, priča nam Alić. “Jednu smo stražu čak probudili kada smo se dokopali rovova. Teško je pričati o tome, to su stvari koje može objasniti samo onaj ko je preživio takvo stradanje. Danas, kada razmišljam o tome, shvatam kako me je samo dragi Bog spasio”, sjeća se Alić dramatičnih ratnih dana.

Alić je više puta proglašavan je najboljim sportistom BiH. Njegov lični rekord u bacanju kugle iznosi 21.07 m, a postigao je 2008. u Podgorici. (N.H.)

loading...

trenutak ...