Iako je tu, danas znamo više o udaljenim galaksijama nego onome što se nalazi ispod naših stopala. Zbog toga su sovjetski znanstvenici u sedamdesetim godinama odlučili otići dublje nego ikada prije.

Dvadesetak godina bušili su Zemljinu koru, a rezultat je Kolska superduboka bušotina duboka 12.262 metra. Njeno iskopavanje trajalo je od 1970. do 1989. godine te je bilo veoma skupo. Kolska superduboka bušotina ulazi u Zemlju dublje od najdublje točke oceana, Marijanske brazde, čija dubina doseže 11 kilometara.

Desetljeća muke i visokih troškova ipak su se isplatila. Znanstvenici su otkrili mikroskopske fosile jednostaničnih organizama na 7,3 kilometara. Iznenadilo ih je što su na gotovo istoj dubini otkrili vodu, koja je najvjerojatnije rezultat istiskivanja atoma vodika i kisika iz stjenovitih slojeva Zemljine kore.

Također su ustanovili da je temperatura na dnu rupe dosegla 180 stupnjeva Celzijusa. S obzirom na to da je ta temperatura bila previsoka za nastavak bušenja, ono je službeno zaustavljeno 1994. godine.

Udaljenost do središta Zemlje je gotovo 6400 kilometara, pa je Kolska superduboka bušotina zapravo tek grebanje po površini.