ŽIVJELI U IZOLACIJI U SIBIRSKOJ TAJGI: Nisu znali da je bio Drugi svjetski rat...

Sibirska tajga jedno je od najizolovanijih mjesta na svijetu, a osim toga i vrlo je nezgodan teren za putovanje, kao i gotovo nemoguće mjesto za život

  • Šareni svijet

  • 28. Okt. 2017  28. Okt. 2017

  • 0

Kratka ljeta i duge hladne zime gotovo potpuno onemogućavaju nastanjivanje ljudi, zbog čega je tajga u Sibiru jedno od najvećih nenaseljenih područja svijeta. Područje od 8,1 miliona kvadratnih kilometara prekriva čak 10 posto Zemljine kopnene površine, a njeni stanovnici su većinom medvjedi i lisice tokom dana, dok noću love vukovi.

Vjerovatno ste čuli priče o japanskim vojnicima koji su se povremeno pojavljivali iz džungle nesvjesni da je rat završen. Ipak, ovo je još nevjerovatnija priča - o porodici koja nije znala čak ni da je došlo do Drugog svjetskog rata.

Nevjerovatna sudbina držala je u neznanju rusku porodicu koja je provela više od 40 godina u pustoši Sibirske tajge, da bi na njih 1978. naletjeli geolozi-istraživači.

Saznali su da porodica Likov živi u potpunoj izolaciji decenijama. Oni su spadali u "Stare ritualiste", ogranak ruske Pravoslavne crkve koja se od matice razdvojila sredinom 17. vijeka, zbog osude reformi.

Prije 1936. porodica je živjela u naseljenom dijelu Rusije, ali nakon što je jednog od braće ubila sovjetska patrola, otac Likov okupio je svoju porodicu, s kojom je zatim pobjegao u ovo područje, a nakon tog dana nikad više nisu viđeni.

Preživljavanje u divljini i 40 godina bez soli

Karp Likov više od 40 godina živio je sa svojom suprugom i djecom u drvenoj kolibi, koju je sam izgradio, svega nekoliko kilometara daleko od granice s Mongolijom. Kad su se odlučili da odu u tajgu bilo ih je četvero - Karp i žena Akulina, sin Savin i kćerka Natalija.

U divljini je rođeno još dvoje djece, Dmitrij 1940. i Agafija 1943. godine. Imali su knjige za molitvu i staru Bibliju, iz koje su djeca naučila da čitaju i pišu. Jeli su bobice, uzgajali vlastito povrće, ali i šili odjeću od tkanine koju su sami izradili.

Naučili su da love bez puške, ali i bez strijele. Kada je Dmitrij odrastao, postao je pravi stručnjak za lov, toliko dobar da je zimi bosonog lovio. U kasnim 1950-im, uslijed izuzetno teške zime, porodica se suočila s glađu, a Akulina je preminula, ostavivši supruga samog s djecom.

Kada su ih geolozi pronašli 1978. nisu mogli da vjeruju da je neko uspio da preživi u takvim uslovima, koji su doslovno izgledali poput onih iz srednjeg vijeka. Uprkos godinama izolacije, Karp ih je ljubazno dočekao i odbio sve što su mu geolozi nudili, osim soli - koju nisu osjetili duže od 40 godina.

Naučnici su ih i informisali - oni nisu ni znali da je izbio Drugi svjetski rat, da su ljudi sletjeli na Mesec... Karp je bio posebno fasciniran, gledao je u providnu foliju koju su donijeli istraživači.

“Gospode, šta je to, staklo je, ali se gužva”, čudio se.

Ostala sama usred ničega

Na jesen 1981., troje od četvero djece - Dmitrij, Natalija i Savin, umrli su u nekoliko dana, demonstrirajući time veliku povezanost. Njima dvojici su otkazali bubrezi, dok je Savin umrla od upale pluća.

Geolozi su još nekoliko puta dolazili u tajgu i nagovarali Karpa, kao i njegovu kćerku Agaifu da se presele kod rođaka koji su živjeli oko 240 kilometara dalje, ali su odbijali.

Karp je umro 1988., a jedina preživjela kćerka Agaifa ostala je sama u drvenoj kolibi, prisiljena da se snalazi u divljini.

(SB/B92/Express.hr)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...