POSUĐENA KOLUMNA; SENAD AVDIĆ U "STARTU" OTKRIVA: Kako je Fikret Muslimović prestao biti moj savjetnik, a postao Alijin i Bakirov!?

Njemu, koji je odrastao na svetim tradicijama Titove vojne i etičke doktrine koja je strijeljala za ukradenu šljivu, ili crveni šal, prekipjelo je, pokupio je prnje i razdužio se kod "preptostavljene komande".

  • Mini market

  • 19. Nov. 2017  19. Nov. 2017

  • 1

Piše SENAD AVDIĆ

"Šta radi onaj KOS-ovac kod tebe u redakciji?!", upitao me, odmah sa vrata, ha sam ušao u njegov prostran kabinet, srdito, skoro prijetećim, promuklim glasom u kasnu jesen 1991.godine" Nijaz Duraković, predsjednik Socijaldemokratske partije BiH.

SAMO DA RATKA NE BUDE

"Ne znam na koga tačno misliš, Nijaze, ima KOS-ovaca u mojoj redakciji na pasja preskakala?", pokušao sam neuvjerljivom zajebancijom omekšati tešku, zategnutu atmosferu, sasvim novu i nepoznatu u dugogodišnjim druženjima sa Profesorom.

"Ne seri, nego me slušaj!,", prekinuo me toplom- ljudskom naredbom. Nijaz je volio i umio držati vaz, iliti monolog, pa kad bi ga neko u tom poremetio, prekinuo ga, dreknuo bi se kolko ga grlo nosi: "Ne prči mi besjedu, nego slušaj!". Ovoga puta, dok me nišanio ubitačnim pogledom, jasno mi je bilo da je stvar ozbiljna. Jer je sve, pa i vrijeme, novembar 1991.godine, bilo smrtno ozbiljno, dozlaboga zajebato.

/Nekoliko nedjelja ranije, u istom kabinetu sjedilo je veće društvo probirljivih ljubitelja dobre kapljice, pilo se rigorozno i znalački, kada je k*o tornado uletio Davorin Popović, obraćajući se bijesno i svima i nikome. "Pa, kakvi su to zločinci, majku im jebem papansku?! Je li ovo ona slavna Titova vojska, ili banda kretena?!" Nijaz ga je domaćinski pozvao da sjedne, popije nešto i smiri se, pitajući ga šta se desilo, ko ga je tako raspizdio. "Kako ko me raspizdio, pa slušaš li ti vijesti, dragi Predsjedniče?! Jutros javljaju da je JNA sa zemljom sravnila Vinariju u Šibeniku...Katastrofa!!/


"Mislim na Fikreta Muslmovića, koji se mota po zgradi i portirima govori da ide kod tebe u "Slobodnu Bosnu", kazao je Predsjednik SDP-a i domaćin zgrade Centralnog komiteta BiH u kojoj se nalazila redakcija "Slobodne Bosne". "Vidim li ga još jednom, ili čujem li još jednom da je viđen u zgradi, letjećete van i ti i on!", priprijetio mi je Nijaz.

Fikret Muslimović me je posjetio u redakciji "Slobodne Bosne" mjesec-dva ranije. Ušao je stidljivo (ili oprezno?) predstavio sa kao bivši oficir JNA, trenutno bez posla. Da bi prehrano familiju, kazao je, bez okolišanja i stida, povremeno prodaje voće i povrće na pijaci na Stupu. Na mene ga je usmjerio Adil Kulenović, direktor SDP-ove firme "Altermedija" osnovane godinu dana ranije nakon sloma komunista na višestranačkim izboriima.

Bio je obučen skromno, penzionerski, imao je na sebi prilično jeftinu garederobu, "civilku", danas se sjećam samo drečavo-šarenog džempera na kopčanje. Muslimović je govorio tiho i malo. Kazao je kako je nedavno napustio Jugoslovensku narodnu armiju. Nije rekao kakve je dužnosti obnašao u JNA, možda i zbog toga što je brzopleto vjerovao kako mi je to poznato išta o njemu. Zadnji raspored, zadatak, je imao u Hrvatskoj u nekoj vukojebini koji je bilo pod kontrolom Kninskog korpusa. /Ratko Mladić je bio komandant Korpusa, koji je, uz ostale zločine srušio i Davorovu nkad prežaljenu Vinariju u Šibenku/

Nerviralo ga je i gadilo mu se, kao "časnom, profesionalnom oficiru", to što su pripadnici JNA izmiješani đuture sa rezervistima, teritorijalciima, lokalnim i iz Srbije uvezenim kabadahijama koji ni likom ni djelom nisu krili velikosrpski nacionalistički identitet i ambicije. Trpio je to i šutio sedmicama, a strpljenje i vojnička discplina su mu, kazao mi je, potpuno iscurili nakon što u raspojasani bradati teritorijalci sa šubarama (četnici, dakle) upali u obližnje hrvatsko selo, "izuzeli" od domaćina nekoliko janjadi i jaradi okrenuli ih na ražnju.

Njemu, koji je odrastao na svetim tradicijama Titove vojne i etičke doktrine koja je strijeljala za ukradenu šljivu, ili crveni šal, prekipjelo je, pokupio je prnje i razdužio se kod "preptostavljene komande". Bezbrižan i privilegiran život "oficira i starešine" odlučio je zamijeniti nesigurnim tržišnm angažmanom na stupskoj pijaci. Predložio je da ga angažiram kao povremenog savjetnika za vojna/ratna pitanja čime će kućni budžet dodatno "pogurati" sa 300-400 maraka koliki je honorar tražio za usluge koje je nudio. Obavezao me da naša buduća suradnja ostane vojna tajna čak i za novinare u listu. Brzo smo se dogovorili, miislim da sam mu odmah, unaprijed, iz tanke redakcijske "crne blagajne" na ruke isplatio neku svoticu love.

Potpisao je, odnosno ja sam mislio da je potpisao, priznanicu da je primio početnu "financijsku injekciju".

(Dvije godine kasnije, usred rata, kada je Muslimović sa pozicije najmoćnijeg čovjeka Armije BiH, savjetnika Alije Izetbegovića, šefa odjela za informiranje i moral, šefa bezbjednosti i vojne i civilne obavještajne zajednice, ozbiljno planirao moje hapšenje zbog jednog-dva "izdajnička" teksta, htio sam istrguti priznanice sa njegovim i svojm potpisima i javno ih predočtti kako bih "urbi et orbi", čaršji dunjaluku, dokazao da je on neko vrjeme bio moj plaćenik. Hoćeš vraga, ipak je "Fića" bio najperspektvniji KOS-ov obavještajac: na 6-7 priznanica je umjesto njegovog, stajao potpis redacijske sekretarice, za koju pored sto drugih stvar u kojima sam bio neoprezni levat, nisam znao da joj je Muslimović tetak!)

IN MEDIA-REIS!

Zašto je Fikret Muslimović je u jesen 1991.godine sa "dragocjenim savjetima" i "provjerenim saznanjima" zakucao baš na moja, odnosno redakcijska vrata u zgrad CKSKBH? Evo, kako mi je on taj poriv objasnio: kazao je da je odrastao u patrotskom, jugoslovenskom, internacionalnom duhu bratstva i jednstva, da mu je svaki nacionalizam stran, te kako aktuelne nacionalističke stranke na vlasti vode Bosnu i Hercegovinu u propast, a narod u rat i krvava stradanja...

Ako je sve to tako, razmišljao sam nakon onog neprijatnog razgovora kod Njaza Durakovića, zašto se Nijaz, koji, bi i lijevom i desnom rukom potpisao sve vrijednosti kojima je, po vlastitom priznanju, bio odan bivši oficir Muslimović, reagirao onako grubo, ultimativno, nepomirljivo na njegovu blizinu?! Šta je nekadašnji komunistički lider /ali, ne i moćnik, nit vlastodržac, jer to Duraković, i da je želio, a nije, ne bi mogao biti, niti postati) znao što ja nisam, što Muslimović nije govorio tokom "konsultacija i savjetovanja" u redakciji?! Zašto je Duraković od njega bježao kao vrag od krsta /ili šejtan od dženetski modificirane hrane), a Alija Izetbegović ga nekolko mjeseci kasnije privukao sebi uz skute, pa ga ostavio u amanet sinu Bakiru, kao Bosnu što je ostavio Erdoganu?!

"Nije Alija kriv, krivi su oni koji dopuštaju da se Alijino ime koristi za ličnu promociju onih koji nisu dostojni Alijina imena", piše ovih dana uvrijeđeni i osramoćeni Mustafa Cerić, optužujući KOS-ovca Fikreta Muslimovića da je svojim mešetarenjem isposlavao da njemu, dvije decenije drugom najmoćnijem Bošnjaku, "rođena" Islamska zajednca zabrani bavljenje politikom, čitaj ponovno kandidiranje za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Evo moga odgovora: ne znam za Aliju, ali Muslimović sasvim sigurno nje kriv! A ko uistnu jeste kriv, ako vam se da čekati, možda saznate, a vjerovatno nećete, u narednom broju!

(Nastavite će se)

Tekst prenesen iz novog broja magazina „Start“

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...