KOLEKTIVNA ERUPCIJA NACIONALISTIČKOG LUDILA: Kako je nestala ona napredna, razumna i tolerantna Hrvatska

U ovom trenutku desnica je u Hrvatskoj odnijela pobjedu u društvenom i kulturnom ratu te su histerija, bijes i najnebuloznije teorije zavjera koje su uslijedile kao reakcija na presudu Praljku prirodna posljedica stanja svijesti koje u društvu pobijedilo zadnjih godina i koje će, prema svemu sudeći, još dugo da traje.

  • Mini market

  • 12. Dec. 2017  12. Dec. 2017

  • 1

Piše: Danijal Hadžović

Prostor u vodećim evropskim i svjetskim medija proteklih dana punilo je svojevrsno zaprepaštenje i zgroženost reakcijama u Hrvatskoj na presudu hercegbosanskoj šestorki. Osude na dugogodišnje zatvorske kazne za udruženi zločinački poduhvat, praćene posljednjim scenskim nastupom Slobodana Praljka koji je izveo samoubistvo uživo, u Hrvatskoj su probudili bezumnu nacionalističku histeriju koja je podsjećala na najluđe epizode srpskog nacionalističkog ludila iz devedesetih. I dok su se vodeći hrvatski mediji i novinari gotovo utrkivali u oplakivanju Praljka i veličanju i Herceg-Bosne, istovremeno su se mogle čuti i najmaštovitije teorije zavjere od toga da je presuda šestorki finansirana od islamskih zemalja pa do zaključaka da se ovom presudom svijet sveti Hrvatskoj „jer je srušila Jugoslaviju“.

A da svo ovo ludilo postane i zvanični stav države pobrinuli su se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković, istaknuvši između ostalog da oni ne priznaju presudu najviše međunarodne sudske instance (izjavu je, doduše, Plenković naknadno preinačio). Oni rijetki glasovi razuma koji su govorili o onome što u presudi stvarno piše i podsjećali na dokazane i dokumentovane namjere Franje Tuđmana prema BiH, u svoj toj histeriji jedva da su se čuli i bivali bi uglavnom počašćeni gnusnim prijetnjama.

Ključno pitanje koje se ovdje otvara je šta se to desilo s hrvatskim društvom da danas, u 2017. godini, narativ karakterističan za radikalnu desnicu postane vodeći i službeni narativ same države? Kako se to desilo u zemlji u kojoj su i u jeku ratnih strahota, dok je Hrvatska i sama bila žrtva agresije, postojali utjecajni i odlučni glasovi koji su se suprotstavljali Tuđmanovoj politici komadanja Bosne i Hercegovine i udruženom zločinačkom poduhvatu Herceg-Bosne? Gdje su danas ti glasovi i je li moguće da je Hrvatska u 2017. nacionalno ostrašćenija i tuđmanskija nego u vrijeme dok je Tuđman bio živ?

Odgovor leži u činjenici što je posljednjih godina desnica u Hrvatskoj preuzela ne samo državni aparat, nego i samo društvo, dakle umove i srca ljudi. Svojevrsnu prekretnicu koja je najavila veliku konzervativnu revoluciju u hrvatskom društvu predstavljao je referendum iz 2013. godine predvođen Željkom Markić i njenom inicijativom „U ime obitelji“, kojim su se i ustavno zabranili istospolni brakovi. Pokrenut kao reakcija na društvenu agendu koju je tada provodila lijeva vlast u Hrvatskoj predvođena SDP-om, referendum, svesrdno podržan od Katoličke crkve i tadašnjeg rukovodstva HDZ, na kojem je većina glasala za ustavno definisanje braka kao isključivo zajednice muškarca i žene, bio je jasna poruka ko je većina u Hrvatskoj.

Uporedo s referendumom na društvenoj sceni hrvatske isplivalo je na desetine internetskih portala, nevladinih organizacija i desničarskih tv zvijezda koji su u kratkom vremenu stekli enorman utjecaj. Odlučni da redefinišu Hrvatsku i ponište onaj liberalniji tok razvoja društva koji je započeo s Račanovom vladom, a nastavljen čak i pod Sanaderovom, Kosorkinom i Milanovićevom palicom kroz proces uključivanja u EU, ponovo su oslobodili iz boce duh klerikalizma, agresivnog nacionalizma i neoustaštva. Ionako loša i rasuta Vlada Zorana Milanovića postala je lak plijen za trganje razularenoj i bijesnoj bujici nacionalizma, proglašavanje neistomišljenika Srbima, Jugoslovenima, orjunašima i udbašima, postao je uobičajen narativ najutjecajnijih desničarskih medijskih perjanica, a različite društvene manjine redovita i unosna meta napada.

Ostale stvari su se desile po inerciji. Najprije je na predsjedničkim izborima 2015. Kolinda Grabar-Kitarović pobijedila Ivu Josipovića. Sljedeće godine na parlamentarnim izborima SDP i koalicioni partneri su doživjeli debakl. Na vlast se ponovo vratio HDZ tada predvođen Karamarkom, po vlastitim riječima „ideološkim tuđmanovcem“, potpomognut s još jednom desničarskom snagom blisko povezanom s Katoličkom crkvom, Mostom. U ovom mandatu Zlatko Hasanbegović, radikalni desničar u svojstvu ministra kulture, proveo je svojevrsnu „sječu ljevičara“, ukidanjem sredstva finansiranja neprofitnim ljevičarskim i građanskim medijima te ih preusmjerio onim konzervativnim i desničarskim. Preuzeta je i Hrvatska radiotelevizija uz otpuštanje i progon ideološki nepodobnih kadrova. Nešto ranije, EPH, nekada stub građanske i progresivne Hrvatske i najveći medijski koncern, kupio je tajkun isplivao na HDZ-ovoj privatizaciji devedesetih, Marijan Hanžeković, pod čijom palicom sva njegova izdanja skreću naglo udesno. Zbog afere i sukoba s Mostom, Karamorkova vladavina nije bila dugog vijeka, te je na čelu HDZ-a ubrzo zamijenjen s uveliko umjerenijim i pristojnijim Andrejem Plenkovićem koji je preuzeo i vođenje vlade.

No, sistem vrijednosti u društvu je ostao isti. Desnica u Hrvatskoj danas ima predsjednika, zakonodavnu, izvršnu vlast, javnu televiziju, druge ključne medije i društvene institucije. Da stvar bude gora, ona umjerenija desnica kojoj primjerice pripada Plenković, radi mira u kući širom otvara vrata za najradikalnije elemente u svojim redovima koji svojim djelovanjem i retorikom uveliko dovode do jačanja nacionalisitčkih strasti i netrpeljivosti u društvu.

Na drugoj strani stoji rasuti SDP s nikad slabijim rukovodstvom; u još goroj situaciji su liberali koji se nalaze rasparčani na mnoštvo malih i slabih stranaka, dok na medijskoj sceni, na kojoj je građanska ideja nekoć dominirala, lijeve snage nikad nisu bili neutjecajnije i slabije. Osim toga, sama ta uslovno rečeno lijeva i građanska Hrvatska je široka i nekoherentna grupa u kojoj je skupljeno sve i svašta, od radikalnih marksista do tržišnih liberala, koje samo prividno ujedinjuje zajednički otpor prema plemenskom nacionalizmu i klerikalizmu s desnicom, no brzo se hvataju za vratove kada se dođe do bilo koje druge teme. Desnica u Hrvatskoj, i pored svih svojih razlika, ipak je mnogo složnija, ujedinjena u zajedničkim vrijednostima „vjere, obitelji i domovine“, te je u njenom djelovanju velika većina pitanja potpuno sekundarna u odnosu na to.

U ovom trenutku desnica je u Hrvatskoj odnijela pobjedu u društvenom i kulturnom ratu te su histerija, bijes i najnebuloznije teorije zavjera koje su uslijedile kao reakcija na presudu Praljka prirodna posljedica stanja svijesti koje u društvu pobijedilo zadnjih godina i koje će, prema svemu sudeći, još dugo da traje.

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...