ABDULAH SIDRAN ZA BEOGRADSKI „DANAS“: "Govoriti o pomirenju naroda je licemjerno, moramo govoriti o promjeni politika“

Akademik Abdulah Sidran, koji ovih dana gostuje u Beogradu, dao je intervju dnevnom listu Danas. 

  • Mini market

  • 24. Dec. 2017  24. Dec. 2017

  • 0

Jedna od vijesti je "svečano zatvaranje haškog tribunala". Meni ovo "svečano" malo para uho, a vama?

- Pa dobro, jedna firma prestaje da radi. Može se zatvoriti u šutnji ili pod svjetlima reflektora. Ne bih tome pridavao važnosti, ali jest da intonacijski u tome ima nešto potpuno farsično. Nit smo ga svečano otvarali, pa ga ne treba svečano ni zatvarati. Slažem se u tome s vama, ali nešto drugo smatram važnijim. Ovih dana smo se naslušali stotine aspekata i načina na koje se prigovara ili osporava valjanost, validnost haškoga tribunala. Međutim, valjalo bi dvije stvari konstatovati. Haški tribunal je za sobom ostavio desetine ili stotine kamiona dokumenata, koji će budućim generacijama, istoričarima, koristiti da se dođe i ustanovi na planetarnom nivou ona istina o kojoj se mi danas tobože ne možemo dogovoriti.

 

Možete li da proširite svoju konstataciju?

- Naše su se etnonacionalne elite odlično dogovorile o tranziciji kao modelu pljačke vlastitih naroda. I oni nemaju ništa kao lideri etnonacionalnih elita, među njima nema nikakvog nesporazuma. Oni funkcionišu savršeno. To je jedna stvar zbog koje treba kazati hvala Haškom tribunalu. Ako ništa drugo, nešto satisfakcije su dobile i žrtve, ali je kapitalna stvar da postoje tone i tone građe koje će u vremenima budućim pomoći da se sazna prava istina. Ona se zna i danas, ali pošto su na snazi i na vlasti politike koje su producirale zločine ne želi se ta istina. Ono što ja smatram da je greška Haškog tribunala jeste što je dozvolio da se bavi historijom, ideologijom i politikom, što se nije zadržao samo na konkretnom kršenju Ženevske rezolucije i konkretnim ratnim zločinima. Time je omogućio da svako kome odgovara ideologiziranje, pričanje storije, pričanje politike, razvlači proces u besmisao. Time je on i sebe obesmislio.

 

- "Svaki svoga ubijte subašu", da vam odgovorim narodnom poezijom srpskom, jel' tako? "Tu knezovi nijesu radi kavzi no je rada sirotinja raja." Jel' tako ide?

 

Da li bi beogradska publika trebalo da vidi vašu dramu "U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce" i zašto?

- Ja sam to davno kazao. Onda kad u Beogradu postave tu dramu pa kad beogradsko pozorište gostuje u Zvorniku s istim tim komadom moći ćemo vjerovati da je našim političkim etnonacionalnim elitama (dabogda one pale sa vlasti do tada), da je nekome stalo do objektivnog normaliziranja odnosa između susjednih država i bliskih naroda. Ja ne volim riječ pomirenje koju upotrebljavaju naši državnici zato što se naši narodi nisu ni svađali. Ja se ni sa kim nisam svađao. Ja sam osvanuo sa preko četiri stotine tenkova više moga grada a da se ni sa kim nisam posvađao, nisam jednom riječju... Tri i po, četiri godine trpio užasavajuće patnje, koje su došle kao da ih je sami bog poslao a ne smišljena svijest ovoga ili onoga. Prema tome, govoriti o pomirenju naroda je licemjerno. Mi moramo govoriti o promjeni politika.

 

Ostatak intervjua možete pročitati na portalu dnevnog lista "Danas".

 

 

 

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...