Iako je Ustavni sud BiH 2015. godine proglasio Dan RS neustavnim odnosno član Zakon o praznicima RS-a, NSRS donijela je u oktobru 2016. godine Zakon o Danu RS za koji nije zatražena ocjena ustavnosti sve do prije nekoliko dana. Vlasti RS tvrde da je zakon važeći te da imaju puno pravo slaviti 9. januar kao Dan RS. Tim povodom, jučer je širom RS održan niz manifestacija, a centralne su bile upriličene u Banjaluci. Kako ste doživjeli obilježavanje 9. januara?

Ja sam rođeni Banjalučanin, ali ne idem u Banjaluku. Ne idem, jer na njenom ogledalu i njenoj strukturi stanovništva vidim posljedice agresije. Tamo je izvršena strašna stvar - protjeran je jedan narod koji je tamo živio i koji je taj grad osnovao. Nazivi ulica su izmijenjeni, toponimi su promijenjeni... Zbog toga je za mene 9. januar tužan datum. No, ja se ne miješam u to.

Ono što je istorija krivo napravila, a to je očito krivo napravila, ona će i popraviti, naći će načina. Meni je žao jedino to što se ovi tobožnji političari oko toga svađaju, pružajući narodu neku predstavu tobožnjeg patriotizma.

Stvarni patriotizam danas bi se sastojao, prije svega, u tome da se ljudi zapošljavaju, da se mladima daje prilika da rade, da se razvijaju i da imaju sigurnu egzistenciju u svojoj zemlji, a ne da idu u bijeli svijet i traže mjesto gdje će živjeti.

Vi ste 2014. godine kazali da proslava 9. januara kao Dana RS predstavlja poruku da rat u BiH još nije gotov.

Ne samo proslava 9. januara, nego sva zbivanja i dalje se događaju na tragovima rata, a koja govore da rat još nije završen, da ciljevi koji su stajali u osnovi toga rata nisu izvršeni... Rat je navodno nastao zbog toga što Srbi nisu željeli da žive odvojeno, iako smo živjeli odvojeno u dvije republike. Taj povod za rat bio je lažni, jer se radilo o očitoj namjeri da se izvrši destrukcija BiH, da ona nestane.

Bio sam pristalica sporazuma u smislu da mi kao Republika BiH i kao nezavisna država ostanemo u određenom savezu sa Srbijom. Nije mi smetalo da to bude savezna država Jugoslavija. Kao što je poznato, pokrenuo sam inicijativu za sporazum 1991. godine da bi se izbjegao rat. Rat je strašniji od svih mogućih krivih i lažnih solucija.

Međutim, pokazalo se da su svi imali neku skrivenu namjeru. Duboko sam razočaran političkom kulturom, političkom sviješću i nedosljednošću političara koji su krojili našu sudbinu. Zbog toga nisam želio da učestvujem u političkom životu nakon rata.

Ne postoji cilj da se ubijaju stotine i hiljade ljudi. Nema tog cilja na svijetu. To može pasti na pamet nekom poluludom Bušu, Trampu, Staljinu ili Hitleru, ali normalnom čovjeku ne može stati u glavu da se to desi zbog nekog političkog razloga. Prvo su pravili Kraljevinu SHS, pa je ona nestala. Onda su napravili Kraljevinu Jugoslaviju, pa je ona nestala... Politički ciljevi nastaju i nestaju, ali ljudi treba da ostaju i da žive svoj život. Na to imaju pravo i po Božijim i po ljudskim zakonima. Zbog toga je za mene to sve strašno.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije sudjelovao na proslavi u Banjaluci. Doduše, uputio je čestitku predsjedniku RS Miloradu Dodiku povodom 9. januara, ali njegovo prisustvo je izostalo. Kako to tumačite?

Mislim da se Vučić opamećuje. Njemu su već prigovorili da sjedi na dvije stolice. To su mu prigovorili Amerikanci vis a vis Rusije. To bi takođe bila jedna forma takvog sjedenja. Smisao obilježavanja 9. januara leži u tome što je to dan kada se pojavljuje jedna nova država. To je ono zbog čega oni slave taj datum. Ne slavi se dan formiranja nekakve organizacije i slično na takav način i sa takvom pompom, da se usvaja zakon o danu...

Vučić svakako shvata da njegova evropska orijentacija i želja da se konačno srede odnosi na Balkanu dolazi u pitanje, ukoliko on bude podržavao ovakve namjere Dodika i drugih političara iz RS, koji se još uvijek služe sredstvom naglašenog patriotizma da bi sebi osigurali neki politički rejting.

Predsjednik Dodik je, između ostalog, poručio je da je RS država srpskog i ostalih naroda koji u njoj žive. To nije prvi put da Dodik spominje RS u kontekstu države. Šta je cilj ovakve retorike?

Neprestano ponavljanje znači pokušaj da se u praksu uvede nešto što nije legitimno i što nema legitimaciju. To je bezobrazno. Osim toga, njegova tvrdnja da je RS država srpskog i drugih naroda je floskula i laž. Gdje su mu ti narodi?! Šta to znači, ako znamo da je 100.000 Bošnjaka bilo na teritoriji Banjaluke, a danas ih ima pet ili šest hiljada? Gdje su mu Hrvati? Kakvi narodi, kakvi bakrači?! Ne želim nikoga da povrjeđujem, ali to je nesuvislo.

Najavljeno je da je Deklaracija RS i Srbije o očuvanju srpskog jezika spremna i da čeka usvajanje. Dodik je, navodno, rekao da će ovaj dokument biti usvojen na Sretenje Gospodnje 15. februara. Tog datuma Srbija slavi Dan državnosti, a tog dana bio je i početak Prvog srpskog ustanka. Kako gledate na usvajanje ovog akta?

To je pokušaj da se naglasi ujedinjenje, odnosno da se izvrši ujedinjenje na jednom segmentu života. Tim se naznačava da se očekuje ujedinjenje i na ostalim segmentima života, odnosno totalno ujedinjenje, odnosno priključenje RS Srbiji. To je politički deplasirano, glupo i agresivno.

Osim toga, to pokazuje da oni ne mogu i nisu u stanju da čitaju istoriju. Toliko je takvih deklaracija usvojeno. No, gdje su one danas? Kod nas se sve rješava silom, političkim prisilama. Kako će ljudi govoriti, kod nas se ne rješava stvarnom životnom situacijom i komunikacijom koja se ostvaruje, nego odlukama nekakvih grupa. Sada Dodik i Vučić treba da donesu nekakvu deklaraciju o očuvanju srpskog jezika. Pa ko to prijeti srpskom jeziku?! Samo Srbi mogu prijetiti srpskom jeziku.

(vijesti.ba/SB)