1. Zemljotres u Ašhabadu

Zbog vela tajne kojim je bila obavijena većina incidenata u SSSR-u mi još uvijek ne znamo točno prave razmjere pojedinih tragedija u sovjetskom periodu. Jedna od takvih katastrofa bio je razoran zemljotres koji se dogodio 1948. godine u glavnom gradu sovjetskog Turkmenistana.

Foto: Wikipedia

To se dogodilo u noći uoči 6. listopada. Bio je to zemljotres 7,5 stupnjeva Richterove skale. Kažu da je u epicentru snaga zemljotresa bila blizu 10 stepeni po Richteru.

Prema nekim procjenama, 98% svih zgrada u Ašhabadu je srušeno. Žrtava je bilo mnogo, mada se ne zna njihov točan broj. Brojke variraju od 10.000 do 110.000 ljudi, pa čak i više. Prema saopćenjima medija, u knjizi prethodnog turkmenskog lidera Saparmurata Nijazova (čija je majka poginula u ovom zemljotresu) tvrdi se da je život izgubilo 176.000 žitelja Ašhabada.

Foto: Državni arhiv Turkmenistana

Po riječima povjesničara Šohrata Kadirova, najviše ljudi je poginulo u ruševinama kuća koje su bile napravljene od nekoliko slojeva gline sa krovom.

Geolog Andrej Nikonov kaže: „Što se tiče broja žrtava, gubitaka i sredstava uloženih u obnavljanje, to je najveća katastrofa na teritoriji Ruske imperije i tadašnjeg SSSR-a. Međutim, za nju se saznalo daleko kasnije, i to postupno, tijekom nekoliko desetljeća“. U spašavanju je učestvovala i vojska. Angažirano je 30.000 vojnika.

Foto: Državni arhiv Turkmenistana

Prve službene vijesti o zemljotresu pojavile su se u sovjetskim medijima 9. listopada. Vodeći list „Pravda“ saopćio je da su „fabrike, mnoga administrativna zdanja i većina stambenih objekata u Ašhabadu srušeni. Ima mnogo žrtava“. Svi koji su napuštali grad morali su potpisati sporazum o neširenju informacija, a svi materijali istrage i dokumenti vezani za zemljotres proglašeni su za državnu tajnu. Kao i u mnogim drugim slučajevima, o zemljotresu u Ašhabadu se počelo govoriti tek u vrijeme Perestrojke, od sredine 1980-ih.

2. Tragedija u Bajkonuru

Sve je pošlo naopako kada je prva sovjetska interkontinentalna balistička raketa R-16 lansirana sa kosmodroma u Bajkonuru u listopadu 1960. godine.

Dva minuta prije planiranog lansiranja motor se samostalno pokrenuo i izazvao požar. Problemi u sustavu dovoda goriva su otkriveni nekoliko dana prije tragedije, ali nisu bili ispravljeni kako treba. Bilo je prekršeno nekoliko bezbjednosnih pravila.

U incidentu se na lansirni poligon izlilo na desetine tona raketnog goriva. Mnogi ljudi koji su se našli u blizini živi su izgorjeli. Smatra se da je u havariji poginulo najmanje 78 ljudi. Kamere postavljene na poligonu su automatski uključene poslije pokretanja motora i snimile su ljude koji su pokušavali da napuste to mjesto. Rijetko tko je preživio.

Među poginulima je bio Mitrofan Nedeljin, komandant Strateških raketnih trupa i glavni maršal artiljerije koji je došao na Bajkonur jer je bio u pitanju važan događaj.

Prema izvještajima, njegovo tijelo je identificirano samo zahvaljujući ordenju na uniformi. Nekoliko dana kasnije sovjetski mediji su saopćili da je Nedeljin poginuo u avionskoj nesreći. Sahranjen je ispred zidina Kremlja. Javnost je za ovu katastrofu saznala 1989. godine, tj. nepunih 30 godina kasnije.

3. Nezadrživa gomila na stadionu „Lužnjiki“

Ova tragedija se dogodila u Moskvi 1982. godine na nogometnoj utakmici Kupa UEFA između moskovskog "Spartaka" i holandskog "Harlema". Sovjetski nogometaši tada nisu znali što se dogodilo. Rečeno im je tek narednog dana.

Foto: Youtube

Bio je hladan zimski dan. Malo ljudi je došlo da gleda utakmicu i zato je samo jedan dio stadiona bio otvoren za gledatelje. U dijelu gdje se dogodila nesreća bilo je dosta navijača "Spartaka". Pred kraj utakmice ljudi su počeli napuštati stadion. Bio je otvoren samo jedan izlaz. Jedna djevojka se slučajno spotaknula i pala niz stepenice izazvavši lančanu reakciju. Kada je gomila nagrnula, stepenište se odvalilo pod teretom velikog broja ljudi, što je izazvalo još veće žrtve.

Smatra se da je u ovom incidentu poginulo 66 osoba, mada je prema pojedinim procjenama bilo preko 300 poginulih. Većinom su stradali mladi ljudi od 14 do 19 godina. Jedan lokalni list je saopćio da je na stadionu došlo do incidenta i da je bilo povrijeđenih. Ali istinske razmjere tragedije su objavljene tek sedam godina kasnije za vrijeme "Perestrojke", piše Russia beyond.

Foto: Youtube

Po mišljenju povjesničara, zatvoreni karakter sovjetskog političkog sistema bio je jedan od razloga skrivanja osjetljivih informacija o tragedijama. Država je potpuno kontrolirala medije i nije željela da širi u javnosti loše vijesti koje bi mogle poljuljati autoritet političkog sistema.

(Blic/SB)