VELIKA PLJAČKA MALE DRŽAVE: Da, privatizacijska pljačka i korupcija jesu zločini protiv čovječnosti, poput progona i nasilnog protjerivanja!

Kako bi izgledala Bosna i Hercegovina da su u ovim i nekim drugim slučajevima ključni akteri njenog dvadesetogodišnjeg pljačkanja i urušavanja na vrijeme procesuirani i sankcionirani?

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 23. Mar. 2018  23. Mar. 2018

  • 5

Piše: SENAD AVDIĆ

Hrvatska profesorica Sunčana Roksandić-Vidlička u svojim znanstvenim radovima, ali i javnim istupima, zalaže se da se "kriminal u pretvorbi tretira kao zločin protiv čovječnosti", dakle da se stavi u istu ravan sa svim drugim najtežim kaznenima djelima, ubistvima, progonima, deportacijama... Toj je temi posvetila i doktorsku disertaciju, kasnije pretvorenu u knjigu i naslovljenu "Kažnjavanje teških gospodarskih kaznenih djela kao zločina protiv čovječnosti".

Ona vjeruje da bi se na taj način spriječilo da privredni kriminal, osobito u procesu privatizacije, ode u zastaru, budući da zločini protiv čovječnosti u međunarodnom pravnom registru ne zastarijevaju. Argumentacija koju nudi profesorica Roksandić-Vidlička je za nas vrlo zanimljiva i korisna, tim više jer se tiče i Bosne i Hercegovine, koja je u zadnjih 25 godina, gotovo istovremeno, prošla kroz ratnu kalvariju i privatizacijsku destrukciju.

"Djela teškog gospodarskog kriminala i ratnog profiterstva, ako su zaista bila sustavna i štetila interesu velikog broja građana mogla bi se goniti, prema mom mišljenju, kao takva. Što je najvažnije, za međunarodne zločine nema zastare", veli profesorica Roksandić-Vidlička nedavno u intevjuu "Jutarnjem listu".

KORUPCIJA I SLOBODA

"Jedno društvo ništa ne demorališe toliko kao spoznaja da su čelnici koji su došli na vlast glasovima običnog naroda, iskoristili svoj mandat da se obogate, oglušivši se o zakone i prezrevši demokratiju", napisao je prošle godine u beogradskom "Nedeljniku" Mario Vargas Llosa, književnik, nobelovac i bivši kandidat za predsjednika Perua. „Korupcija je, u današnje vrijeme", po mišljenju Llose, "najveća prijetnja sistemu slobode". On, nadalje, piše: "Tragedija je u tome što se, kada većina bude nadomak uvjerenja da je liberalna demokratija jedini sistem koji garantuje civilizovan razvoj, zajednički život i pravosuđe, protiv tog trenda uroti mahnita zavjera koruptivnih vladara."

Da, korupcija, organizirani kriminal, ako su nekažnjeni i ako su postali dio sistema, jesu, možda najviše i najprije pošast koja razara moralnu supstancu društva; pogledate li razloge koje u prvi plan ističu hiljade ljudi koji su napustili ovu zemlju, i mnogo više njih koji se na to spremaju, nezaposlenost, socijalna ugroženost, siromaštvo... nisu nužno pri vrhu tih razloga. Ispred njih je masovno gađenje, demoraliziranost, prezasićenost koruptivnom prirodom svih vitalnih odnosa u državi. U tom smislu korupcija, kao krivično djelo „zločina protiv čovječnosti", jeste bliska, srodna, recimo, progonu i protjerivanju ljudi iz njihovih domova i zavičaja!

U pomenutom članku M.V. Llosa ukazuje na to koliko uspješni primjeri borbe protiv korupcije, sankcioniranja njenih aktera, često smještenih u vrhovima državne i političke moći, znaju djelovati okrepljujuće, blagotvorno, motivirajuće za javnost, najšire slojeve društva. Slavni pisac navodi primjer velike kompanije "Odebrecht" u Brazilu. Njen vlasnik, jedan od najbogatijih ljudi u toj zemlji Marcelo Odebrecht, osuđen je na dvadeset godina zatvora zbog kriminala.

Nakon što mu je ponuđena blaža kazna u zamjenu za to "da ispriča sve marifetluke koje je počinio", veliki tajkun je to prihvatio. I onda se, kaže Llosa, otvorila "Pandorina kutija" korupcije, kriminala, ucjena, koja je premrežila gotovo cijeli latinoamerički kontinent. Osamstotina miliona dolara je po Odebrechtovom priznanju, on potrošio na podmićivanje šefova država, vlada, ministara... kako bi pobijedio na tenderima. Najmanje trojica predsjednika vlade su bila korumpirana: Perua, Kolumbije i Paname. Neki od njih u smijenjeni, drugi su u bjekstvu od zakona.

Zbog svega toga, zbog važnosti poruka koje je ova antikoruptivna kampanja poslala, M.V. Ljosa je prodložio, "da se podigne spomenik brazilskoj kompaniji Odebrecht, jer nijedna vlada, firma ili politička partija nije toliko učinila za Latinsku Ameriku na otkrivanju korupcije koja izjeda njihove zemlje...“

Prva domaća (ali, ne nužno i prvoloptaška!) asocijacija na latinoameričku "Pandorinu kutiju" je tužiteljsko-policijska akcija istoimenog kodnog imena u kojoj je uhapšen Kemal Čaušević, dugogodišnji direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH i nekoliko njegovih ortaka.

U prvim reakcijama iz Tužiteljstva, pominjale su se dvije-tri milijarde maraka za koliko je, koruptivnim radnjama, ekipa oko Čauševića oštetila državni budžet. U javni prostor prucurio je Čauševićev iskaz tokom saslušanja, u kojem je desetine visokih političara, pa i onih najviših, svih boja i dezena, nacija i stranaka, doveo u vezu sa kriminalom i enormnim upadom u "prehrambeni lanac" carinskih prevara. Na optuženičkoj klupi su se, međutim, pored Čauševića i njegovih suradnika iz UIO, našli tek šverceri tekstilom i drugim robama koji su godinama "kitili" Čauševića buketima novca, a on štitio njihovo nesmetano kriminalno poslovanje.

POJELA MACA KRIMINAL

Slučaj sa kriminalom Kemala Čauševića i njegovog pravosudnog sankcioniranja, mogao je biti važan ugaoni kamen, sličan onome kojeg je izdvojio M.V. Llosa. Mogao je, dakle, rastvoriti kutiju zala, korupcije, lišiti slobode desetine zulumćara, a narod njihovog zuluma, privatizacijske pljačke i drugih zločina protiv čovječnosti. Mogao je biti uvod u neku vrstu moralne katarze. Nije se to desilo, kao što se nije desilo ni mnogo puta ranije, u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Izdvojit ću nekoliko klasičnih kriminalno-koruptivnih slučajeva, kada je politička mafija iz vlasti spriječila pravosudni obračun sa kriminalcima u svojim redovima.

- Izvještaj Federalne obavještajno-sigurnosne službe (FOSS) iz 2002. godine o desetinama krivičnih djela ratnog profisterstva, ubistava, privatizacijskog kriminala, sa imenima počinitelja, njihovih nalogodavaca. Koliko je poznato, taj Izvještaj još skuplja prašinu po budžacima Federalnog tužiteljstva, iako u njemu ima više informacija o zločinima, ubistvima koji ne poznaju zastaru;

- Slučaj "Lijanović-Ćović" iz 2004. godine. Nakon dugogodišnjeg mrcvarenja po Sudu BiH, suđenje Draganu Čoviću se okončalo na Kantonalnom sudu u Sarajevu, gdje je oslobođen. Neki od ključnih dokaza, kako je kazano, nestali su tokom transporta od jednog do drugog suda;

- Slučaj zgrade Vlade Republike Srpske. Godinama je Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA) prikupljala dokumentaciju o ovom džinsvskom projektu i ništa manjem kriminalu, bez ikakvih opipljivih rezultata. Optužnica koja bi teretila najodgovornije, Milorada Dodika, prije svih nikada nije podignuta;

- Slučaj "Reket", sa liderima Socijaldemokratske partije BiH (Zlatko Lagumdžija, Damir Hadžić, Marin Ivanišević) u glavnim ulogama. Reketiranje privrednika od strane SDP-ovaca, istraživalo je Tužiteljstvo BiH, optužnica nikada nije podignuta;

Kako bi izgledala Bosna i Hercegovina da su u ovim i nekim drugim slučajevima ključni akteri njenog dvadesetogodišnjeg pljačkanja i urušavanja na vrijeme procesuirani i sankcionirani? Odnosno, da nad njom i njenim građanima cijelo to vrijeme nije provođen zločin protiv čovječnosti, masakr nad moralom, poštenjem, dostojanstvom. I kome bi se danas dizali spomenici za doprinos "borbi protiv korupcije". Bojim se nikome, i, strah me je, da se to još zadugo neće desiti...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 5

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...