UGLEDNI PROFESOR IVO GOLDSTEIN ZA „SLOBODNU BOSNU“: "Dogodili su se teško zamislivi zločini, genocid, a potpomaganje Beograda u rastakanju BiH je...“!

Ugledni zagrebački povjesničar Ivo Goldstein u ekskluzivnom intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ dotaknuo je neka od gorućih društveno-političkih pitanja u regiji, sveprisutno bujanje nacionalizma i fašizacije, ali se osvrnuo i na vruće teme u BiH i regionu

  • Politika

  • 08. Apr. 2018  08. Apr. 2018

  • 0

U posljednjem izdanju zagrebačkog Globusa objavljen je vaš poprilično oštar kritički komentar na aktualnu situaciju u Hrvatskoj. Možete li se s današnjeg povijesnog otklona na posljednjih 25 godina secirati situacija u cijeloj regiji, koliko smo svi skupa nazadovali i gdje su počinjene najveće greške?

Ratovi su se dogodili, dogodili su se teško zamislivi zločini, genocid. No, to je prošlost. Stalno imam pred očima današnje francusko-njemačko prijateljstvo i partnerstvo, a oni su u posljednjih 150 godina vodili tri krvava rata, naprimjer, 300.000 Francuza leži na vojnom groblju kod Verduna. Ali Francuzi kažu - mi smo morali okrenuti stranicu, ali naravno da nismo i da ne možemo zaboraviti. Dakle, i mi moramo okrenuti stranicu, nastojati graditi odnose na korist svojih građana, a ne se stalno vraćati na rat.

Spominjete bujanje fašizma, nacionalizma, etatizaciju i klerikizaciju države Hrvatske, jesu li političari koji vladaju regijom dotaknuli dno ili možemo očekivati još poneki zaplet?

U „Globusu“ sam govorio prvenstveno o Hrvatskoj, a onda i o „okruženju“, dakle, o zemljama bivše Jugoslavije. Tendencije su nedvojbene – iako su se 1990/1. promjene u novonastalim državama zaogrnule demokratskim plaštem, pa dijelom i liberalnodemokratskim (uglavnom na normativnoj razini) u stvarnom životu realizirala se posve drugačija politika. Prema van se uglavnom stvarala slika o tome da se stvara demokratska država, a zapravo su se dobrim dijelom izgrađivali odnosi zasnovani na nacionalnom ekskluzivizmu, konzervativizmu, nacionalnoj i vjerskoj nesnošljivosti. Ekstremistički tumači takvih ideja otvoreno su promovirali fašizaciju.

Neki su politolozi ustvrdili kako se u slučaju bivše Jugoslavije radilo o „tranziciji koja je iskliznula (iz tračnica i sl.)“, pa da nije uslijedila prijeko potrebna modernizacija, već je došlo do regresije. Slični su se procesi, smatraju ti politolozi, odigravali i u zemljama bivšeg SSSR-a za razliku od „nove srednje Europe“ (Višegradska skupina, Slovenija, baltičke zemlje) u kojoj je ta tranzicija, uz sve teške probleme i posljedice, ipak bila mnogo uspješnija. Te su zemlje, uključujući i Hrvatsku, karakteristične po „teškom nasljeđu komunizma“ i „privrednoj zaostalosti“. Ove dvije posljednje značajke nisu baš karakteristične za Hrvatsku, ali je ona po nepostojanju dubinskih demokratskih promjena tijekom devedesetih, prema sudu velike većine istraživača, stavljena baš u tu skupinu.

Umjesto da se sve zemlje na adekvatan način suoče s ratnim traumama i da dugotrajne i korisne veze i bliskost s drugim eksjugoslavenskim zemljama očuvaju ili ponovno pokušaju uspostaviti, što bi svima donijelo velike koristi, vladajuće su politike u regiji uglavnom sve činile da se te veze definitivno pokidaju.

Vaš kratki i britki osvrt na Bosnu i Hercegovinu raskrinkava stvarno stanje u političkim i klerikalnim vezama u BiH, mislite li da bi se i danas, da je živ, otac hrvatske nacije Stjepan Radić žestoko borio protiv širokobrijeških franjevaca kako je to činio 1925. godine kao ministar prosvjete, kada ih je optužio da samo „gule i pljačkaju narod“?

Ne znam što bi Radić napravio danas, 93 godine kasnije, kad je politička i društvena situacija bitno drugačija. Nisam naveo njegovu izjavu kako bih aludirao na današnju situaciju, nego samo kako bih pokazao čitatelju da je bilo u hrvatskoj povijesti političara koji su znali reći „popu pop, a bobu bob“.

Dotaknuli ste se i Tuđmanova politike u proteklom ratu, baš kao i njegovog koketiranje s Miloševićem, mislite li da je presudom hercegovačkoj šestorki u Haagu stavljena povijesna točka na jednu pogrešnu politiku Zagreba prema službenom Sarajevu?

Rekao sam da je „dugogodišnje potpomaganje Beograda u rastakanju BiH suomogućilo tragične lomove u toj mnogostoljetnoj multikulturnoj zajednici i poželjnoj držav­noj cjelini, koja je po prirodi stvari mogla, trebala i morala biti najkorisniji saveznik Hr­vatske. Time je Hrvatska za duga vremena, pa i ubuduće postala stra­teški ranjiva, ugrožena potencijalno opasnim i dalekosežnim napetostima u susjed­stvu“.

Nema sumnje da je Tuđmanova politika suodgovorna, ali nije bila glavni krivac za bosanskohercegovačku tragediju. No, sada, 23 godine nakon rata, trebamo pogledati tko je što radio u proteklih gotovo četvrt stoljeća i tko što radi danas. A ako napravimo nepristranu analizu, vidjet ćemo da više nema nevinih. Ima samo previše neodgovornih.

Što se tiče presude hercegbosanskoj šestorki, to nije konačni povijesni pravorijek. Bit će tu, naravno, kao i o svakoj povijesnoj temi, još diskusije. No, reakcije inozemne javnosti nakon presude definitivan su pokazatelj što međunarodna zajednica misli o ulozi hrvatske politike i ratu u BiH 1992-1995. godine. Ne vjerujem da će se taj odnos u budućnosti mijenjati.

Koliko su prema vašem mišljenju fašizacija društva, i nesposobnost političara u regiji krivi za sve veće iseljavanje stanovništva iz cijele regije?

Ta se dva fenomena ne mogu direktno povezati, ali indirektna veza svakako postoji. Države u regiji nisu uspjele u skoro 30 godina postojanja stvoriti temelje za pristojnu egzistenciju značajnog dijela svojih građana i logično je da ljudi iseljavaju. A nije moralo biti tako.

U Bosni i Hercegovini jedan od najvećih problema u posljednjih 8 godina, koliko je prošlo od presude Suda u Strasbourgu u slučaju Sejdić i Finci, još uvijek nisu provedene odluke da pripadnici iz reda ostalih naroda mogu biti birani u Predsjedništvo BiH, a aktualni se politički prvaci svađaju oko Izbornog zakona, kako vi vidite rješenje?

Teško mi je govoriti o konkretnoj situaciji. No, političke elite uvijek nose veliku odgovornost. One bi, umjesto da potiču agresivne osjećaje, trebale biti predvodnici u smirivanju. Stječete dojam kao da su one u nekoj trajnoj predizbornoj kampanji. A perspektive su nam zaista sumorne – uskoro bi cijela regija mogla biti mrtva, spaljena zemlja, tu nitko neće ostati.

U Bosni i Hercegovini političari uglavnom gledaju u „starijeg brata“ s istoka ili zapada, je li konačno došlo vrijeme da se hrvatska i srbijanska službena politika pozabave problemima u vlastitom dvorištu?

Već sam puno puta kritizirao zbog ovakvih politika i Zagreb i Beograd, pogotovo Zagreb, jer smatram da uvijek prvo valja mesti u vlastitom dvorištu. Red je da se kaže i da se dio bošnjačke politike nekritički oslanja na Tursku, a da i iz vrhova turske politike dolaze posve neprimjerene izjave što se tiče Bosne i Hercegovine. Trebalo bi da sve strane „stanu na loptu“ i zajedničkim dogovorom i suradnjom krenu u postupno smirivanje.

U BiH u listopadu ove godine građani ponovno izlaze na birališta, mislite li da bi se nešto krucijalno moglo promijeniti za prosječnog građanina?

Bilo bi jako korisno da međunacionalna prepucavanja ne postanu oružje za pridobivanje glasova na izborima. Mislim da nisam naivan i mislim da se imam pravo nadati kako je barem maleni korak u pravcu smirivanja prije izbora moguće napraviti. A onda više i ne bi bilo presudno tko će pobijediti. Poslije izbora, čak i u slučaju poželjnog ishoda, treba čvrsto ostati na zemlji, nadati se boljitku i zalagati se politiku malih koraka i postupnih poboljšanja. Znam da je javnost frustrirana svime što se događalo i što se događa, ali dok kritična masa ljudi ne počne vjerovati da se boljitak može dogoditi, on se neće ni dogoditi.

(SB)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...