Radovan Karadžić je priliku za argumentiranje žalbe koju su on i njegov tim podnijeli na prvostepenu presudu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izrečenu u martu 2016., u cjelosti iskoristio održavši sucima prilično konfuzno političko-povijesno predavanje o uzrocima rata u BiH kako ih on vidi, pri čemu mu je glavna teza bila kako on nije ni za šta kriv, jer je postupao isključivo poštujući ustave, zakone i međunarodno pravo.

Zločine koje su počinile jedinice pod njegovom komandom opisao je kao marginalne i izolirane incidente čijim se počiniocima odmah sudilo. "Paravojne snage smo redovno hapsili", kazao je Karadžić dodajući kako se "takvih odrekao" još u junu 1992. godine.

Istakao je kako se stoga ne može njega teretiti za zločine pripadnika takvih jedinica baš kao ni za to što su "muslimani sami sebe napadali". Teza o insceniramim napadima koji su navodno trebali poslužiti ne bi li se ishodila međunarodna intervencija tokom rata u BiH Karadžića je toliko ponijela da je u jednom trenutku kazao kako su "muslimani izazivali velika samoubistva odnosno ubistva svog naroda".

Pokušavajući sudijama MICT-a objasniti svoje viđenje stanja u BiH, Karadžić je kao svoju ratnu strategiju opisao plan po kojem je trebalo spriječiti muslimane da "preplave" teritoriju na kojoj su živjeli Srbi, odnosno "planine na koje su Srbi pobjegli kada su provalili Turci".

(SB/Dnevnik.hr)