PRVO SVJETSKO PRVENSTVO 1930: Brutalna pljačka Jugoslavije i "Montevideo, Bog te video"

U susret svjetskom prvenstvu u fudbalu koje počinje 14. juna u Rusiji, Slobodna Bosna vam donosi priče o svim do sada održanim mundijalima. Prvo Svjetsko prvenstvo odigrano je 1930. u Urugvaju, a bilo je jedino u historiji za koje nisu bile potrebne kvalifikacije. Prvi osvajač je bio Urugvaj, a Jugoslavija, bez Hrvata, Bošnjaka i Slovenaca u momčadi napravila je senzaciju pobjedom nad Brazilom.

  • Sport

  • 14. Maj 2018  14. Maj 2018

  • 0

Svjetsko fudbalsko prvenstvo doživjelo je svoj početak u Urugvaju, prije 88 godina. Urugvaju je pomogla činjenica da je dvije godine ranije, odnosno 1928. godine, osvojio Olimpijske igre, a slavio je i stotu godišnjicu nezavisnosti.

Ovo je jedino prvenstvo u historiji za koje prethodno nisu održane kvalifikacije. Na prvom svetskom prvenstvu takmičilo se trinaest reprezentacija, od kojih četiri iz Evrope, a devet iz Južne i Sjeverne Amerike.
Kako je počelo

FIFA je 1914. priznala fudbalska takmičenja na Olimpijskim igrama kao svjetsko prvenstvo u fudbalu za amatere preuzevši tako odgovornost za organizovanje fudbalskog turnira na iduće tri Olimpijade, 1920, 1924. i 1928. godine. (Na Olimpijskim igrama 1908. i 1912. organizatori takmičenja bili su švedski i engleski fudbalski savez.)

Na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1932. fudbal uopšte nije bio uvršten u program takmičenja zbog nepopularnosti u SAD-u. FIFA i MOK (Međunarodni olimpijski komitet) nisu se slagali oko statusa igrača amatera, što je za posljedicu imalo neuvrštavanje fudbala u program Olimpijskih igara 1932. godine. Na dan početka fudbalskog turnira na Olimpijskim igrama 1928., 26. maja na sastanku održanom u Amsterdamu, tadašnji FIFA-in predsednik Jules Rimet najavio je takmičenje nezavisno od Igara, otvoreno za sve FIFA-ne članice. Italija, Švedska, Holandija, Španija i Urugvaj prijavili su se da budu domaćini ovog takmičenja, a izabran je Urugvaj.


„Montevideo, Bog te video“

Izbor Urugvaja za domaćina prvog prvenstva dočekan je na nož od Evropljana. Većina ekipa iz Evrope odbila je da učestvuje zbog udaljenosti i velikih troškova prevoza. Sve utakmice igrale su se u glavnom gradu Urugvaja Montevideu. Do 28. februara 1930., kada je bio krajni rok za prijavu, zahtjev za pristupnicu su poslale reprezentacije Brazila, Argentine, Meksika, Perua, Paragvaja, Čilea, Bolivije i SAD-a. Niti jedna prekoatlantska država nije htjela nastupiti na prvom SP-u zbog velike daljine i velikih troškova puta, radi čega je prijetilo da već prvo svjetsko prvenstvo doživi debakl i pretvori se u prvenstvo dvije Amerike. Kada je i Engleski fudbalski savez odbio nastupati, tadašnji predsjednik Fife Jules Rimet je uz pomoć urugvajske vlade odlučio sponzorirati put država preko atlantskog oceana.

Nakon odluke da im pokriju troškove, poziv Fife prihvatile su četiri reprezentacije: Rumunija, Francuska, Belgija i Jugoslavija, a osim njih na prvom SP-u su nastupale Argentina, Čile, Meksiko, Brazil, Bolivija, Urugvaj, Peru, SAD i Paragvaj. Bugari su također pristali sudjelovati na Mundijalu. No zbog vremenskih neprilika morali su se vratiti kući. Na prvenstvu je zapravo trebalo sudjelovati 14, a ne 13 ekipa, ali onda su Egipćani „izradilI“. Ali o tome nešto kasnije.


Pripreme na palubi

Zbog tehničkih uslova u svijetu 1930. godine, organizovati nešto poput svjetskog prvenstva bio je pravi mali podvig. Reprezentacije su se otisnule na put, za SP koji je trajalo od 13. do 30. jula 1930. godine. Najteže je, dakako, bilo Evropljanima koji su do Urugvaja putovali cijelih mjesec dana. Tako su, primjerice Jugoslaveni putovali vozom do francuskog Marseillea, odakle su poštanskim brodom Florida putovali za Montevideo. Jugoslavija se još i prije prvenstva suočavala s velikim poteškoćama. U znak protesta zbog izmještanja sjedišta jugoslovenskog fudbalskog saveza iz Zagreba u Beograd, igrači hrvatskih klubova odbili su nastupati za reprezentaciju. S obzirom da je Jugoslavija odlučila nastupiti u zadnji čas, na kraju je ekipa gotovo u potpunosti bila sastavljena od igrača iz beogradskih klubova, u prvom redu BSK i Jugoslavije. Na putu su trebali pokupiti reprezentaciju Egipta, koja je prihvatila poziv Urugvaja i trebala biti jedina afrička predstavnica. No Egipćani su doslovno zakasnili na brod i ostali bez nastupa.

Strijelac prvog gola na SP-u Francuz Lucien Laurent opisao je djelić putovanja.

Резултат слика за Lucien Laurent

(Lucien Laurent, strijelac prvog gola na prvom svjetskom prvenstvu)

- Petnaest dana smo bili na brodu Conte Verde. Ukrcali smo se u Villefranche-sur-Meru. Osnovne tjelesne vježbe i vježbe s loptom izvodili smo na palubi. Trener ni jednom na putovanju nije progovorio o taktici - rekao je jedne prilike danas pokojni Laurent pa nastavio:

- Naravno da tada nisam mogao znati koliki značaj će imati taj gol. Nismo znali ni hoće li Svjetsko prvenstvo opstati. Kad smo se vratili doma, sjećam se da je u novinama bio tek mali članak o mojem golu. Fudbal je bio tek u svojim počecima.

Grupna faza

Prvenstvo je imalo četiri grupe. U prvoj je bilo četiri reprezentacije, a u ostale tri po tri reprezentacije.
• Grupa 1: Argentina, Čile, Francuska, Meksiko
• Grupa 2: Brazil, Bolivija, Jugoslavija
• Grupa 3: Urugvaj, Rumunjska, Peru
• Grupa 4: SAD, Paragvaj, Belgija

Резултат слика за world cup 1930

(Orginalni dizajn dresova reprezentacije Bolivije)

Čast da otvore prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu imale su reprezentacije Francuske i Meksika. Francuzi su uvjerljivo slavili 4-1. No kasnije su ispali pošto su izgubili i od Argentine i od Čilea. Ipak, najveći šok desio se u grupi 2, kada je u prvoj utakmici Brazil šokantno izgubio od Jugoslavije 2-1. Nakon toga Jugoslavija je deklasirala Boliviju s 4:0 i prošla u polufinale. Skupina 3 nije donijela nikakvo iznenađenje. Domaćin i favorit Urugvaj prošao je dalje savladavši Rumuniju 4:0 i Peru 1:0. Iako će danas zvučati čudno, tada su se respektabilnom reprezentacijom smatrale i SAD. Kao favorit grupe su lagano savladale Belgiju i Paragvaj, obje sa po 3:0, te prošle dalje.

Jugoslavija nije smjela da pobijedi

U polufinalu su igrali pobjednik grupe 1. Argentina, sa pobjednikom gupe 4. SAD-om, a pobjednik grupe 2. Jugoslavija sa pobjednikom grupe 3. Urugvajem. Urugvaj je u polufinale ušao oslabljen pošto je ostao bez prvog golmana u grupnoj fazi. Naime, golman Andres Mazali postao je prvi fudbaler u historiji koji je izbačen iz reprezentacije. Mazali se oglušio na naredbe strogog urugvajskog trenera Alberta Suppicija i iskrao se iz hotela. Suppici je bio nemilosrdan i poslao je Mazalija kući.

Резултат слика за world cup 1930

U oba polufinala utakmice su završile neuobičajeno visokim rezultatom 6:1. U prvom polufinalu, Argentina je u prvom poluvremenu povela golom Montija protiv SAD. U drugom, desila se katastrofa Amerikanaca čija je snaga ukroćena zahvaljujući pokretljivosti argentinskih napadača. Amerikanci su se žalili na sudiju Johanesa Langenusa, ali službeno nisu ništa preduzeli.

Druga polufinalna utakmica između Jugoslavije i Urugvaja smatra s jednom od najkontroverznijih svih vremena. Stadion je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, zvanično bilo je preko 80.000 ljudi, nezvanično i 100.000. Sudija Žilberto de Almeida Rego iz Brazila, sa pomoćnicima Sausedom iz Bolivije i Balvajem iz Francuske, izveo je na teren ove sastave:

URUGVAJ: Ballestero - Mascheroni, Nasazzi (k) - Andrade, Fernández, Gestido - Dorado, Scarone, Anselmo, Cea, Iriarte.

JUGOSLAVIJA: Jakšić - Ivković (k), Mihajlović - Arsenijević, Stevanović, Đokić - Tirnanić, Marjanović, Beck, Vujadinović, Sekulić.

Резултат слика за yugoslavia 1930

(Reprezentacija Kraljevine Jugoslavije 1930 godine)

Prvi napad Urugvajaca zaustavio je Arsenijević i pokrenuo prvi atak kojim su Jugosloveni nagovijestili da se neće samo braniti. A onda, u 5. minutu, stadionom se razlegao - muk! Jedan od najvećih u historiji fudbala. Onako uspaljenu atmosferu mogao je da ohladi samo gol Jugoslovena, i baš to se dogodilo. Poslije još jedne dobre intervencije odbrane, lopta dolazi do hitrog Tirnanića koji pretrčava Nasacija i tačnim centaršutom pronalazi Ivicu Beka. Ovaj produževa ulijevo, lopta ide ka Sekuliću na koga startuje Andrade, ali Bane lucidno propušta loptu ka Vujadinoviću, a svojim tijelom blokira Andradea. Đokica Vujadinović iz punog trka topovski šutira nisko i pogađa desni donji ugao gola na kome je stajao Baljestero. Bilo je 0:1! Izvještači će kasnije napisati da je urugvajski tim tada doživio „20 ledenih minuta“. Kako je igra tekla, morala je da se desi neka krupna promjena da bi se preokrenuo odnos snaga na terenu i, nadasve, rezultat.

Ta promjena počela je da se notira od 19. minuta kada je Urugvaj izjednačio. Lijeva polutka Pedro Sea iz gužve šalje loptu u mrežu pored nemoćnog Jakšića.

Jugosloveni podižu ruku, gledaju ka pomoćnom sudiji jer je pozicija bila više nego sumnjiva, strijelac je bio u ofsajdu bar pola metra, ali sudija je pokazao na centar… Urugvajci navaljuju i već u 21. minutu daju drugi gol, ovog puta regularan. Centarfor Anselmo zahvata centaršut sa lijeve strane i glavom vara Jakšića i to je 2:1 za domaćina.

Brzo oporavljeni od šoka zbog dva primljena gola za dva minuta, Jugosloveni kreću u napade. Sada se Urugvaj brani. U 25. minutu Ivica Bek prolazi lijevom stranom, pronalazi Baneta Sekulića koji snažno šutira, lopta pogađa Nasacija ali, na nesreću domaćina, na pravom mjestu je Moša Marjanović, pritrčava i iz blizine postiže gol. Sudija pokazuje na centar, rezultat je 2:2, na stadionu opet „minut šutnje“... Ali, džaba… Urugvajci trče ka sudiji, pokazuju rukom na pomoćnika, reklamiraju nešto… Rego odlazi do pomoćnika iz Bolivije i poslije konsultacije poništava gol! Objašnjenje: strijelac je bio u ofsajdu! U 32. minutu desio se skandal koji će ući u historiju svjetskih prvenstava. Poslije jednog napada Urugvaja lopta odlazi u gol-aut. Jedan policajac, koji je stajao tik uz gol Jakšića, vraća loptu u igralište. Dok Jugosloveni stoje, Dorado centrira, a Anselmo šalje loptu u mrežu. Na opšte zaprepašćenje, sudija pokazuje na centar - 3:1 za Urugvaj. Jugosloveni ne vjeruju očima, salijeću sudiju, ali ne vrijedi ništa.

Na poluvremenu, u svlačionici, žestoka rasprava. Mikica Arsenijević predlaže da ne izađu na drugo poluvrijeme jer „ovo nema veze sa sportom“, ali dr. Andrejević neće ni da čuje. Boji se reakcije FIFA.
Pomalo nevoljno, fudbaleri izlaze na teren, napadaju, izvode tri kornera, ali gola nema. Kraj svakoj nadi stigao je u 60. minutu kada Iriarte postiže gol za 4:1. U 67. minutu Iriarte bježi po lijevoj strani, pronalazi Seu koji lako pogađa - 5:1 za Urugvaj. Pet minuta kasnije isti igrač postigao je posljednji gol. Do kraja meča Jugosloveni pokušavaju da postignu još koji gol, ali osim osmog kornera (Urugvajci su izveli samo dva) nisu iznudili ništa više.

Ko je bio treći?

Pošto se (sada tradicionalna) utakmica za treće mjesto nije igrala na ovom svjetskom prvenstvu, dogodilo se jedini put da nije bilo utakmice između polufinala i finala.

Izvještaj FIFA tehničkog komiteta za Svjetsko prvenstvo 1986. je uključivao i retrospektivu plasmana svih reprezentacija na prethodnim svetskim prvenstvima; ovaj izvještaj je naveo da je SAD bila treća a Jugoslavija četvrta,a tu praksu je FIFA i nastavila. Ipak Fifa Bullet iz 1984. tvrdi da je utakmica za 3. mjesto odigrana i da je Jugoslavija pobijedila sa 3:1. FIFA se rukovodila time da su ekipe SAD i Jugoslavije imale isti broj pobeda i poraza na prvenstvu (2:1), ali je SAD imala bolju gol razliku. 7:6 (+1), a Jugoslavija 7:7 (0), tako da FIFA zvanično uzima SAD kao trećeplasiranu na Svjetskom prvenstvu 1930.


Finale

U finalu 30. srpnja 1930. su se našle dvije južnoameričke momčadi - domaćin Urugvaj i Argentina. Pošto su Urugvaj i Argentina susjedne države, više od 30 tisuća Argentinaca prešlo je estuarij La Plata kako bi gledalo finale. Veliko rivalstvo je vladalo između ove dvije reprezentacije. Toliko da se finale igralo s dvije različite lopte! Prvo poluvrijeme se igralo s "argentinskom", a drugo s "urugvajskom" loptom.

Urugvaj je u finalnu utakmicu, koju je uživo gledalo preko 90 hiljada gledatelja, ušao kao pobjednik Olimpijskih igara 1924. i 1928. godine, a na kraju je slavio i na prvom SP-u. Poveo je preko Dorada, da bi Argentina do kraja prvog poluvremena preokrenula rezultat na 2-1 golovima Peucellea i Stabilea. No onda je Urugvaj prebacio u brzinu više i preko Iriarte i Castra pobijedio Argentinu 4-2.

Резултат слика за world cup 1930

(Šampionski tim Urugvaja)

Zanimljivo je da su pobjednički trofej osvojila dva igrača s invaliditetom - Jose Leandro Andrade je bio slijep na jedno oko, a Hector Castre nije imao jednu ruku. Pobjednički pehar je kapitenu Urugvaja José Nazassiu predao tadašnji predsjednik Fife Jules Rimet, a 31.juli u Urugvaju je proglašen nacionalnim praznikom.

(Danijal Hadžović)

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...