SENAD AVDIĆ U "STARTU": Bože Pravde za Davida, Dženana i sve klince koji (još uvijek) nisu pobjegli iz geta

Zašto se građanski protesti i aktivizam u povodom ozbiljnih sumnji u stvarne uzroke Memićeve smrti nisu pretvorili u bunt kakav je u Banjoj Luci, ali i cijeloj RS, uslijedio nakon što je vlast uhvaćena u laži u slučaju mladog Dragičevića?

  • Mini market

  • 15. Maj 2018  15. Maj 2018

Piše: SENAD AVDIĆ

 

Da građanski protesti u Banjoj Luci u organizaciji facebook grupe "Pravda za Davida" nisu tek jedan u nizu, k*o jaje jajetu sličnih, opravdanih, razložnih , ali jalovih i bespesrpektivnih oblika ispoljavanja nezadovoljstva građana zbog bahate  autoritativnosti vlasti, uvjerio sam se (tek?) prije dvadesetak dana.

 

Ne kažu zalud da je lični primjer najbolji primjer. Bila je, dakle, subota, kasno popodne, vrijeme kada televizijski kanali vrve sportskim događajima, kada čovjek ne zna gdje bi prije, na engleski nogomet, evropski rukomet, ili regionalnu košarku, a ja sam ipak omamljeno zurio u BN Televiziju i gledao miting sa Trga Krajina u Banja Luci! Od prvih taktova "Sistem te laže" zarazno-himnične pjesme "Beogradskog sindikata" ("Sistem te laže, ne vjeruj šta ti kaže/Ovaj život je borba, od rođenja do groba/ zato ustani odmah!") sve je ukazivalo da ovo nije jedan od brojnih pokušaja da se vlast mijenja, ili barem dozove  pameti, na ulici. 

 

Sve je na trgu ispred više puta opljačkane robne kuće "Boska", ništa manjeg banjalučkog simobola pljačkaške privatizacije od onoga u Sarajevu, nekadašnje "Sarajke" a današnjeg gizdavog  BBI Centra (simbola feudalnog bošnjačko-arapskog udruženog pljačkaškog poduhvata),  bilo drugačije od neartikuliranih, uglavnom manipulativnih i odnekuda, izvana, ili iznutra, orkestriranih "uličnih revolucija", kakvih smo se nagledali širom oba entiteta proteklih godina. 

 

Pogotovo je skup "Pravda za Davida" odudarao od opozicionih "Mitinga istine", više puta održanih i propalih na istom tom mjestu, na koje je Dodikov Kremlj odgovarao kontramitnzima, arlaukanjem sokalnog voliste, pardon, vokalnog soliste, Baje  Dodika. Taj je protestni skup, a kažu da to važilo za sve prethodne, kao  i one koji su kasnije održani (njih skoro pedeset) imponirao svojom odmjerenošću, pristojnošću, pa i depatetiziranošću, koju je teško izbjeći s obzirom na  tragični povod. Namjerno izbjegavam uobičajene termine poput "mirno", ili "dostojanstveno", jer je pod tom podlom  "agendom" proteklih decenija dosta krvi proliveno, nasilja počinjeno, piromanskih orgija obavljeno.

 

KLINAC IZ GETA, DJEČAK IZ VODE

 

Na mitingu "Pravda za Davida" koji sam gledao nije bilo političara, tek "daleko negdje u zatišju", ako se dobro zagledate, mogla se primijetiti pokoja glava i mobitel u ruci  kakvog znatiželjnog opozicionara i opozicionarke. Davor Dragičević, otac pokojnog mladića, sa govornice ne poziva na rušenje, divljanje, izbjegava teške riječi i zapaljive poruke, on sam traži nešto na šta svaki roditelj i svaki građanin ima pravo, zahtijeva punu istinu o smrti svog dječaka koji je, kako se to nekada, u nenarodnom režimu,  govorilo za one koje su policija i režim likvidirali, "umro u prisustvu vlasti".

 

Za govornicom se smjenjuju školske drugovi, prijatelji, kolege, govori  su im odmjereni, kratki, efektn i , naravno, emotivni  i upozoravajući. Pauze u govorima prekida dječije iskrena, a opet zastrašujuće proročanska  rep pjesma pjesma pokojnog Davida "Klinac u getu" u kojoj zloguko poručuje: "Ako ne znaš igru, progutaće te noć, jer ovdje, brate, samo diler ima moć".  Mladi Banjalučanin, nažalost, nije poput Gibonnija, iz one njegove jedine socijalno-političke pjesme /"Posoljeni zrak i razlivena tinta") imao priliku "odavno pobjeći iz geta"; naprotiv, vratio se u njega iz Austrije, o getu pjevao i u getu tragično završio... 

 

Iako je te večeri na Dodikovoj kućnoj televiziji vijest o mitingu koji se održavao na "puškomet" od njihovog studija kurvanjski (ali i zabrinuto, kukavički) pomjerena u drugi dio dnevnika, iako se govorilo o hiljadu-dvije znatiželjnika koji su u nedostatku pametnijeg posla skoknuli na Trg Krajine, istina je, kao i obično, bila negdje drugdje. Čak je nevažno, je li se okupilo dvije, pet, ili deset hiljada ljudi (što je najpribližnije istini): mnogo je značajnije što je bilo riječ o ljudima koji  su došli sa krupnim razlogom i motivom, zabrinuti za sudbinu, sigurnost i budućnost  svoje djece i sebe.

 

Jedan kolega iz Banje Luke mi je tu večer rekao kako se nakon što su se hiljade ljudi razišli iz centra Banje Luke na platou nije našao ni jedan papirić, razbijena boca, a kamoli da su, kakav je običaj sa sličnim "dostajanstvenim mitingovanjem" iz februara 2014. ostajala zgarišta institucija, opljačkani dućani, polomljen  gradski sabraćaj. Rekao mi je i to da je vlast toga popodnevna spriječila da desetak autobusa iz okolnih općina dođe do Banjaluke.

 

Šta je istina, puna i nedvosmislena, oko tragične smrti mladića Davida Dragičevića, možda se nikada neće saznati, ali angažman njegovo oca i podrška koju ima od hiljada ljudi, s pokazali su da istina nije ono što je policija navrat-nanos, tendenciozno i selektivno servirala kao istinu. Dapače, da je puno drugačija i po vlast neugodnija. Mladić nije nesmotreno pao u rijeku, nego je tamo bačen, nakon što je pethodno premlaćen, a možda i usmrćen. Ako je to već tako, a sve ukazuje da nije bilo nikako drugačije, zašto režim, odnosno zašto Dodik, to ne prizna, umjesto što se neuvjerljivim izlivima saosjećanja i nemušte solidarnosti, dodatno kompromitira?

 

Ono što brine Milorada Dodika i onespokojava njegov režim (zbog čega koliko god može sprječava održavanje mitinga, sotonizira njihove organizatore i učesnike, provlači ih kroz blato svojih opskurnih medija) jeste činjenica da se protiv ovakvih okupljanja i njihovih poruka ne može boriti, a kamoli na primitivan način ratovati protiv njih. Facebook grupa "Pravda za Davida" sa nekoliko desetina hiljada svojih članova je nedohvatljiva, nedostupna za Dodikov starinski, tromi, zahrđali represivni aparat. 

 

(Kada je prije više od trideset godina destine hiljada mladih ljudi preplavilo Trg Tienanmen u Pekingu, upućeni u komunikacijske tehnike su to nazvali "telefax-revolucijom": mladi Kinezi iz zemlje i svijeta tada su se organizirali i mobilizirali porukama koje su razmjenjivali preko tada tek "pronađene" sprave telefaxa nad kojim  tadašnji režim nije imao nadzor, niti adekvatan obavještajno-represivni odgovor). 

 

PRAVDA ZA DŽENANA, ILI BUJRUM ZA SULTANA?

 

Nakon što je prije dva dana Režim nagovijestio da bi mogao sankcionirati, pa i pritvoriti Davora Dragičevića, u roku od nekoliko sati s 15 hiljada ljudi se promptno prijavilo da će ići u ćuzu  zajedno sa ocem pokojnog mladića. Ne može Dodik, ni pogubljena mu prva pratilja Željka Cvijanović, kao što je učinio prije četiri godine u vrijeme protesta u Federaciji, trčati u Beograd i na kanabeu Aleksandra Vučića seruckati o zavjeri, izdaji, rušenju "institucija RS" i tražiti pomoć. U Beograd, čini se, ovog puta idu oni drugi, sa druge strane režima: "Pravda za Davida" namjerava posjetiti Srbiju i tamo, političarima, medijima, javnosti ponoviti svoje zahtjeve i optužbe i objasniti kakva ih je ljuta nevolja izvela na ulice. 

 

Srpski patrijarh Irinej je prije dva dana, na krsnu slavu Đurđevdan, hodočastio kod Dodika i dao mu očinsku podršku u njegovoj pravednoj borbi protiv "sila haosa i bezumlja".  Uslijedio je nimalo učtiv i pokoran odgovor Patrijarhu na facebooku. "Je li i ovo tvoj narod", "Jesi li vidio Trg", "Gdje si ti da pružiš utjehu", samo su neke od (pristojnijih)  poruka koje su građani okupljen i u "Pravdi za Davida" odaslali svom duhovnom pastiru. 

 

Na onom mitingu u Banjoj Luci kojeg sam pratio prije 15-20 dana uočljiv je bio transparent kojeg je nosio neko (nisam vidio o kome je riječ) na kome se članovi sličnog pokreta "Pravda za Dženana" iz Sarajeva solidariziraju sa ocem Davida Dragičevića. Slučaj smrti, odnosno ubojstva, mladića Dženana Memića na Ilidži prije više od dvije godine, i službena verzija uzroka smrti 22-godišnjaka spada u istu tužnu familiju nerazriješenih, misterioznih tragedija, kao "utapanje" Davida u Vrbasu.

 

Zašto se građanski protesti i aktivizam u povodom ozbiljnih sumnji u stvarne uzroke Memićeve smrti nisu pretvorili u bunt kakav je u Banjoj Luci, ali i cijeloj RS,  uslijedio nakon što je vlast uhvaćena u laži  u slučaju mladog  Dragičevića? Neko je, očito, ovdje zakazao, organizatori, ili "narod". Prije će biti da je krivica do ovih drugih: pogledajte broj učesnika na facebook grupi koja priziva dolazak turskog predsjednika Erdogana u Sarajevo i uporedite sa brojem  aktivista "Pravde za Dženana", i mnogo toga će vam biti jasnije.  Neprijatelje režima, domaće izdajnike,  poput onih  sa banjalučkog Trga Krajine i ovih koji na ulicama Sarajeva godinama traže "Pravdu za Dženana", Sultan Tayyp kod svoje kuće hapsi i sudi gdje god stigne! Kao što bi hapsio i Dodik, ali mu se očito malo, odnosno mnogo, otelo  kontroli! 

 

 

 

(Start BiH)

 

Vezane vijesti

trenutak ...