"AVAZOVA" I BAKIROVA ŽUTA MINUTA: Kako je "Avaz" dirljivo ispratio u Njemačku Vladiku Grigorija, bahatog i gramzivog pljačkaša tuđe imovine u Trebinju i Hercegovini?!

Niko pošten, dobronajmjeran, normalan i uborojiv ne žali za odlaskom bahatog, nezajažljivog Vladike iz (Bosne i) Hercegovine. Niko, dakle, osim "Avaza" i njegovog čovjeka i kolumniste. To može biti ozbiljan povod da se zabrine i zapita nad njihovim poštenjem i ubrojivošću!

  • Mini market

  • 28. Maj 2018  28. Maj 2018

Smjena Vladike Grigorija sa dužnosti ovlaštenog crkvenog gospodara Trebinja i cijele Hercegovine i njegovo (kazneno) upućivanje na privremeni rad, bogoslužnje u Njemačku, značajno je razljutila, ali i raznježila medijsku scenu u regiji, Republici Srpskoj, a svoju dozu kuknjave nad odlukom Sinoda Srpske pravoslavne crkve, dao je i "Dnevni Avaz". Primitivni Radončićev stranački tabloid ožalio je Grigorija kroz (o)tužnu kolumnu Bakira Hadžiomerovića, nekadašnjeg predsjedničkog kandidata SDP-a, kojem je (samo da je prihvatio Dodikov nedavni poziv da se kandidira za Predsjedništvo BiH) Vladika Grigorije umalo postao kolega.

U kolumni "Bakirova minuta" saznajemo da se Vladika nedavno "oprostio od zgranutih vjernika", zatim da je bio čovjek "britkog i oštrog jezika" kojem je "sukob sa ovozemaljskim političkim autoritetima životni stil". Za voljenim Grigorijem, po saznanjima čovjeka i kolumniste, ne rone teške suze samo pravoslavni vjernici i Srbi "u zemlji i rasejanju", već i svi drugi narodi i vjernici, ljudi dobre volje, jer, znano je, kako "je vladika za Bošnjake u mjesecu ramazanu znao organizirati iftare". Odluka SPC da ga pošalje u tuđinu kletu neprihvatljiva je zato što je Vladika "imao velike i humane planove". Od "Avazovog" čovjeka i kolumniste saznadosmo da je, istinabog, "I Grigorije (kao i svaki insan) griješio, fulao mete", jao i da se "nije plašio bahatih političara i suživota", pa su ga zato "Hercegovke i Hercegovci neobično voljeli".

Da je istina samo mali dio onoga što su u posljednje dvije decenije mediji pisali, slikali, govorili, otkrivali... o svemogućem trebinjskom popu, gospodaru nebeske i zemaljske Hercegovine, opskurni, nemilosrdni tranzicijsko-klerikalni uzurpator ne bi samo, i to davno, bio sklonjen sa vjerske dužnosti, nego bi završio u ćuzi.

"Vladika je (kao i svaki insan) griješio, fulao mete", piše "Avazov" čovjek i kolumnista opraštajući se od popa koji je "imao velike i humane planove".

Da, u pravu je "Avaz", nema na dunjaluku živog insana, "u Vlaha, ni u Turaka", koji nije barem jednom, poput Vladike Grigorija (2008.) osnovao Crkveni sud u Trebinju i kao predsjednik toga suda osudio političke neistomišljenike Blaža Stevovića i Nikolu Sekulovića na ekskomunikaciju. Zahvaljujući, pored ostalog i "humanim i velikim planovima" modernog inkvizitora Grigorija, Nikola Sekulović, nekadašnji potpredsjednik Opštine Trebinje, umro je vrlo mlad. Blažo Stevović, predsjednik Liberalne partije, zbog zuluma Vladike "britkog i oštrog jezika" nad njim i familijom, obolio je i bio prisiljen pobjeći u Sarajevo.

Inkvizitorskoj praksi Vladike Grigorija bili su podvrgnuti i svi drugi njegovi neistomišljenici u Trebinju. Poseban merak je imao na novinare. Na jednog od njih, Slobodana Vaskovića, Vladika je u Trebinju pustio sa lanca čopor lokalnih batinaša i kriminalaca pred čijim je nasiljem trebinjska policija na jedvite jade zaštitila Vaskovića i otpratila ga iz "Vladičinog Hana". Hadžiomerović se toga ne mora sjećati, a i zašti bi - on je tada bio samo urednik televizijske emisije za koju je Vasković pravio prilog o kriminalu i svevlašću Vladike "sa humanim i velikim planovima".

Ali, ništa od toga ne može okrznuti integritet i veličinu Vladike Grigorija, kojeg su, kako piše u "Avazu", "Hercegovke i Hercegovci neobično voljeli". Kako ne voljeti vladiku "koji je za Bošnjake u mjesecu ramazanu znao organizirati iftare". Tužno ovih dana protiču ramazanski dani trebinjskih Bošnjaka, jer nema njihovog vrlog Vladike da im organizira iftare u prelijepoj bašti hotela "Platani". Njegovog privatnog hotela kojeg je beskrupulozno, silom, falsificiranjem zemljišnjih knjiga, prijetnjama na najljepšem mjestu u Trebinju, a možda i ovom dijelu planete, oteo familiji Resulbegović. Nezaboravni su bili Grigorijevi iftari u bašti hotela "Platani", vlasništvu Islamske zajednice i Župe katoličke, koje godinama besupješno pokušavaju vratiti imovinu koju im je "vladika britkog jezika" oteo ispred nosa. Oteo je Vladika "za kojim žale Hercegovke i Hercegovci" i Begovu kuću u Trebinju, poklopio je pripadajuće zemljište, sagradio na njemu sportske terene, stambene zgrade, kafane, restorane...

Sve je što je mogao, a mogao je doslovno sve, otuđio, uzeo, poklopio, prisvojio Vladika u Trebinju. Moglo mu se, recimo, da pokloni lokalni Dom kulture sebi sličnom pohlepnom uzurpatoru "britkog jezika" Emiru Kusturici, pa mu ga oteti nakon što su se posvađali zbog one slavne glumice. Moglo mu se sa Režiserom pljačkati kamene zgrade u Hercegovini i odvlačiti ih u višegradski Andrićgrad.

Niko pošten, dobronamjeran, normalan i uborojiv ne žali za odlaskom bahatog, nezajažljivog Vladike iz (Bosne i) Hercegovine. Niko, dakle, oim "Avaza" i njegovog čovjeka i kolumniste.

(S. AVDIĆ)

loading...

Vezane vijesti

trenutak ...