INTELEKTUALNE POTREBE: U sretnim državama ljevica okuplja intelektualce, samo u BiH intelektualci okupljaju ljevicu!

Lokalni stranačko-džamijski mračnjaci, koji danas zdušno podržavaju SDP-ovog kandidata Denisa Bećirovića, tri godine nisu dopuštali njegovoj familiji da Hakiju Pozderca dostojanstveno pokopa na obiteljskom groblju; i tada, kao i danas, tom fundamentalističkom, zadrtom strukturom zapovijeda Hasan Čengić, koji je u međuvremenu omekšao stavove prema "komunjarama"

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 09. Jun. 2018  09. Jun. 2018

Piše: SENAD AVDIĆ

 

 

Nakon što sam na nedavnoj konvenciji Socijaldemokratske partije BiH u prvim redovima, odmah iza usamljene gomile stranačkih prvaka, uočio nazočnost stanovitog broja ovdašnjih intelektualaca, nestranačkih, sa snažnim  ljevičarskim preferencijama, omakla  mi se anegdotalna opaska, ne baš lišena svake tačnosti : "SDP BiH je stranka sa intelektualnim potrebama!"

 

Ima među tom intelektualnom čeljadi i osoba od svake vrste integriteta, ljudi solidne etičke japije, kojima je zbiljski stalo da ljevica, ujedinjena i zgusnuta zajednički izađe na izbore i na njima pobijedi, ali, ne manjka tu ni profesionalnih ljevičara, špekulantskih intelektualaca srednjeg i malog kalibra, pa ni neumornih karijerista, čije ambicije graniče sa političkim  egzibicionizmom.

 

Sve je ovoj zemlji kako ne treba, izrvnuto naglavačke. Nekada su ljevičarske partije okupljale intelektualce, a danas, kod nas, intelektualci okupljaju i ujedinjuju ljevicu!

 

UM CARUJE STRANKA KLADIONICE VALJA

 

Odlaskom Zlatka Lagumdžije iz vrha SDP-a, nakon izbornog sloma na pethodnim izborima, ta je stranka izgubila posljednji personalni kontinutet i kadrovsku poveznicu sa onom strankom koja je ortodoksnu komunističku partiju početkom 90-ih godina prošlog stoljeća transforimirala u socijaldemokratsku. Ako se pogleda sastav tadašnjeg rukovodstva SK BiH SDP, uočljivo je kako je on u akademskom i intelektualnom pogledu superiorniji u odnosu na sve tri današnje Akademije nauka i umjetnosti. Nijaz Duraković, Ivo Komšić, Ivo Cvitković,  Krstan Malešević, Nikola Stojanović, Emina Kečo, Zlatko Lagumdžija, Kasim Begić, Roko Markovina, Mirko Pejanović... neka su od imena iz predratnog vrha SDP-a. Svi su oni u vrh SK BiH-SDP stigli uglavnom nakon što su se prethodno ostvarili u akademskom, pretežno univerzitetskom, naučnom prostoru. Nije nikome od njih, kao što je danas pravilo i običaj, politička karijera pridržavala merdevine za intelektualno, akademsko usavršavanje i  vertikalni transport. Pogledate li danas ko čini i predstavlja SDP-ovsku vrhušku, obrazovni i intelektualni špic te stranke, lijepo će vam biti ružno.

 

Mahom je riječ o profesionalnim činovnicima, karijeristima sa sumnjivim diplomama, bez ikakvih intelektualnih svojstava, koji nikada nisu krišku hljeba zaradili izvan SDP-a, odnosno profesionalne politike. Formalno, akademski najizraslija SDP-ova intelektualna vedeta je Denis Bećirović, kandidat ove stranke za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Bećirović je prije nekoliko godina odbranio doktorsku disertaciju naslovljenu "Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojevske Jugoslavije (1945-1953). Avnojevska Jugoslavija potrajala je još još 40-ak godina nakon ove "granične linije" na kojoj je Bećirović zaustavio svoje znanstveno istraživanje, pa je nejasno zašto se doktor Bećirović ograničio samo na ovaj relativno kratki vremenski interval. Reklo bi se da je njegova disertacija (ne)ambiciozna, otprilike, koliko ona Harisa Silajdžića na temu " Američko-albanski odnosi u bosanskoj štampi između dva rata". (Tekstovi na tu temu objavljeni u bh. štampi toga perioda mogli su se začas pročitati!)

 

No, ta je doktorska disertacija Bećiroviću, vječitom omladincu (inače starijem od francuskog predsjednika

Macrona!) sa rumenilom seoske mlade, širom otvorila vrata konzervativne, antisekularističke bošnjačke inteligencije, a potom i najradikalnije političke desnice. Partijski junoša koji je ritualno hodočastio u Kuću cvijeća na rođendan rahmetli Broza, postao je omiljeni socijaldemokrata bošnjačkih ekstremističkih krugova koji obilaze "tevhide" rahmetli Homeiniju u Teheranu. Otišao je Denis toliko lijevo, da se obreo na krajnoj desnici. Pade mi, nikako slučajno, na na pamet, kako je pedesetak metara od Brozovog groba u Užičkoj ulici, živio Hakija Pozderac, za razvoj BiH jedan od najzaslužnijih komunističkih bardova. Umro je, ali ne i sahranjen, tokom rata, a supruga je njegovu urnu sa posmrtnim ostacima, po njegovoj posljednjoj želji čuvala u podrumu i godinama nakon rata pokušala sahraniti na obiteljskom groblju u Cazinu.

 

Lokalni stranačko-džamijski mračnjaci, koji danas zdušno podržavaju SDP-ovog kandidata Bećirovića, tri godine nisu dopuštali njegovoj familiji da Hakiju dostojanstveno pokopa na obiteljskom groblju. I tada, kao i danas, tom fundamentalističkom, zadrtom strukturom zapovijeda Hasan Čengić, koji je u međuvremenu omekšao stavove prema "komunjarama". Valjda kada je čuo da su beogradski "disidentski" krugovi, satrapi, sa kojima se u vrijeme afere "Agrokomerc" njegov babo Halid seirio po Francuskoj 7 i kabinetima SANU, pored ostalog optuživali Pozderce da su bili iranski plaćenici. Odnosno, jedna vrsta Čengićevih idejnih i financijskih preteča i srodnika!

 

SVE JE PUSTO, SAMO NJEGA NEMA

 

Nije, međutim, osnovni problem današnjeg SDP-a njegova intelektualna (pod)kapacitiranost, niti ideološka (ne)profiliranost: suština njihovih svjesno, solidarno, odabranih nevolja je što oni nisu opozicija, alternativa, ama baš ničemu, nijednoj politici, domaćoj i vanjskoj, koja  ovu zemlju i društvo gura u neizbježnu propast. A glavni generator svekolike pogibelji koja je zarobila državu i svaku njenu sastavnicu jesu podivljali kriminal, kapilarna korupcija, galopirajući stranačko-familijarni kliijentelizam, obesmišljeno pravosuđe. Šta je SDP BiH, odnosno njegova elita uradila da se suprotstavi toj rušilaškoj, zločinačkoj pomami, ili da, ako ništa drugo, ne bude njen saučesnik, pa čak i sukreator? Ne treba previše moždane vijuge naprezati da bi se došlo do odgovora: NIŠTA! Zbog čega je SDP BiH onako brutalno poražena na izborima prije četiri godine, je li razlog, kako se tvrdi, zaokret biračkog tijela udesno? Ne, nikako, kažnjeni su za kriminal, korupciju, privatizacijske mućke, u istoj mjeri u kojoj je na biralištima honoriran Željko Komšić i njegov DF zato što je odbio sudjelovati u tim svinjarijama bivih stranačkih kolega.

 

Lako je, ništa lakše i bezopasnije nema u političkom prostoru, optužiti Željka Komšića za populizam, što je ovih dana uradio jedan od SDP-ovih senatora, Enver Kazaz u tekstu kojeg je za zluradošću prenio Radončićev "Avaz" i nekoliko portala iz istog obiteljsko-hranidbenog lanca. U tekstu u kojem autor čak 15 (petanest) puta koristi termin "populizam" (pet puta po kartici teksta, što nimalo stilski ne priliči profesoru lijepe književnosti), Kazaz sve tvdnje, optužbe vrha SDP-a da nije imun na kriminal tretira kao "kriminaliziranje vrha te stranke" i to "bez ozbiljnih argumenata". Sve to, piše Kazaz, čini Komšić i "dva-tri medija pod njegovom kontrolom".

 

A, evo kako bi trebala izgledati kritika sa "ozbiljnim argumentima" koja, za razliku od Komšićeva dva-tri medija  ne "kriminalizira vrh te stranke(SDP-a)". Opet ćemo posegnuti za autorskim tekstom Envera Kazaza iz davne 2011.godine, dakle kada je SDP BiH bio na "vrhuncu-kulminacije" vlasti. "Nermin Nikšić, predsjednik Vlade Federacije BiH gdje ga je metnuo ktitor, maharadža i bošnjački senator SDP-a Zlatko Lagumdžija, glasom samodopadnog moćnika obrazložio je da neće povući odluku kojom je njegov brat Mirsad imenovan za v.d direktora 'Autocesta Federacije BiH' i tonom i načinom govorenja i lohotnom argumentacijom podsjetio, bez ostatka, na Nedžada Brankovića". Dobro, reći ćete, to je bilo u vrijeme kada se SDP BiH bahatio na vlasti, nakon poraza su se opametili, promijenili rukovodstvo, održali Kongres...

 

Opet Kazaz, ovoga puta za "Deutsche Welle" (krajem 2014.) komentirao je efekte Kongresa SDP-a, koji je po njegovom sudu "potpuno režiran", jer je "veliki vožd SDP-a Zlatko Lagumdžija još jednom obmnuo svoju partiju", u čemu su saučesnici bili pripadnici partijske "elite koji su pupčanom vrpcom svojim bogatstvom vezani za Lagumdžiju". Za novog predsjednika SDP-a, Nermina Nikšića, Kazaz na istom mjestu tvrdi da je "Lagumdžijin politički klon, proizvod nedemokratske svijesti političkog pragmatizma, antisocijaldemokrat po svojoj suštini". Kazaz, tada, dakle nekoliko mjeseci nakon izbornog sloma stranke i izbora njenog novog lidera, zaključuje da "Nikšić može voditi SDP samo daljnoj destrukciji".

 

Šta se promijenilo od tada do nedavne konvencije sa koje je, prema nalazima intelektualnog zaštitnika SDP-a BiH, ta stranka izašla, kako su nekada pjevali njeni utemeljitelji, "vedra čela, a obraza čista". Ništa se bitno nije promijenilo, ni u stranci, ni oko nje, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec stizali su novi dokazi, ili barem čvrste indicije o umreženom, malignom, sveprisutnom kriminalu čelnih ljudi SDP-a u javnim poduzećima, ministarstvima, agencijama... koje su poklopili u rasporedu plijena tokom svojeg sudjelovanja u vlasti. Nijednu političku stranku neće promijeniti nabolje prisustvo u njoj ili njenoj blizini viđenijih, uglednijih, pametnijih, obrazovanijih ljudi, mogu je boljom učiniti samo vlastita otvorenost i spremnost da sasluša i uvaži kritike, da otvori dijalog o sebi, umjesto što očekuje i dobija udvaračke pohvale, nekritičko tetošenje koje je najčešće uvjetovano ličnim ambicijama, utilitarnim prohtjevima i planovima. Angažiran intelektualac mora biti u opoziciji svakoj političkoj strukturi, stranci, i obratno, pogotovo onoj do koje mu je najviše stalo.  

 

Profesor Kazaz je bio u vojnim strukturama Armije BiH i dobro zna da je odbrambeni rat promijenio karakter kada je vladajuća bošnjačka elita napravila stranačku vojsku, koja je počela ličiti, koristiti metode i sredstva agresorskih vojski, od vjerskog radikalizma, do "spontanih, nesistemskih zločina". Posljeratno-tranzicijsko bh. društvo suočilo se sa istim  problemom: pljačka, kriminal, otimačina, nepozitizam izgubili su stranačka, nacionalna, i "idejno-politička" svojstva, i postali jedini smisao i svrha političkog aktivizma. SDP BiH nije ničim promijenio tu paradigmu, nego ju je samo obogatio novim sadržajima i operativnim kreacijama. 

 

 

 

 

trenutak ...