VJEČITO VRAĆANJE ISTIH: Kako su Bimo Jusufranić i Alija Delimustafić postali metafore svih do sada poznatih propadanja BiH?

Kako nekad, tako i danas, sudbine, karijere, poslovne i pravosudne, Jusufranića i Delimustafića se neprestano ukrštaju i prepliću. "Život je sklopio krug" oko nas, što bi rekao dobri Baho Kurt.

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 13. Jun. 2018  13. Jun. 2018

Ako bi neko poželio u najkraćoj mogućoj i poznatoj formi sažeti bitne aspekte propadanja svakog segmenta bosanskohercegovačkog društva, njegovog pravosuđa, gospodarstva, obrazovanja, političko-kriminalne "sinergije", moralnog potonuća, tada bi ta forma i sadržaj bilo suđenje bivšem direktoru GRAS-a Ibrahimu Jusufraniću i njegovom šuri i poslovnom partneru Branislavu Petroviću. Oslobađajuća presuda Jusufraniću što ju je izrekla sutkinja Rozita Šimić i okolnosti u kojima je donesena jeste nedvosmisleni haiku na temu urušavanja svega što jednu državu razlikuje od anarhoidne teritorije, carstva poroka, kako se zove serija Martina Scorsesea o američkom društvu iz njegove formativne faze - tridesetih godina prošlog stoljeća.

Samo nekoliko najvažnijih činjenica. Jusufranić i Petrović optuženi su, pa nisu osuđeni, za kriminal u GRAS-u težak cirka 800-900 hiljada maraka, za koliko su, kako je u početku tvrdilo kantonalno Tužiteljstvo, oštetili budžet Kantona Sarajevo. Tokom prvog poluvremena, postupajući tužitelj Džemal Karić je naprasno odustao od optužnice što je lišilo Sud potrebe daljnjeg procesuiranja optuženika. Tužiteljstvo je kasnije ponovo aktiviralo istu, nepromijenjenu i nedopunjenu (Karićevu) optužnicu, pa je Sud jučer presudio da je ta stvar već jednom presuđena i oslobodilo Jusufranića i Petrovića od krivične odgovornosti.

TUŽITELJ TE TUŽI, TUŽITELJA SE TUŽI

Tužilac Džemal Karić je, kao što je poznato, nedugo nakon što je digao ruke od optužnice protiv dvojca iz GRAS-a u decembru 2016. godine uhapšen. "Pao" je Karić u akciji "Pravda" nakon što je istraga utvrdila da je prvoosumnjičenom Alji Delimustafiću dojavljivao povjerljive habere o aktivnostima i mjerama koje Tužiteljstvo pokreće protiv njega i mreže njegovih pomagača raspoređenih po svim bitnim mjestima u policiji, pravosuđu, upravi, politici. Kako tvrdi Tužiteljstvo u optužnici napisanoj na hiljadu stranica, zahvaljujući Kariću osumnjičeni Delimustafić je uvijek bio za za korak ispred istražitelja, imao je blagovemene, tačne informacije šta mu se sprema. U Karićevom stanu je, pored dokaza o sustavnom cinkarenju kolega tužitelja za potrebe osumnjičenih kriminalaca, nađeno 350 hiljada maraka, koliko je, kako je kazao optuženi tužitelj Karić, ušparao tokom svoje radne karijere. Budući da je utvrđeno kako je Karić za usluge koje je neštedimice pružao Delimustafiću od njega tražio (samo) pomoć pri prelasku na Vrhovni sud Federacije, za pretpostaviti je kako je jedan dio tog novca Karić namakao u nekim drugim slučajevima, recimo povlačenju optužnice protiv Jusufranića i Petrovića.

Ako vam se učinilo da niste razumjeli, radi se o sljedećem: jedan optuženi kriminalac (Jusufranić) oslobođen je zato što je optužnicu protiv njega povukao tužitelj (Karić) koji je uhapšen i optužen da je radio za dugog optuženog kriminalca (Delimustafića)!

Mada možda čak ni to nije do kraja tačno, jer Jusufranić i Delimustafić formalno jesu dvojica ljudi koje se tereti za različita kriminalna djela, ali su zajednički, suštinski, njih dvojica jedinstvena metafora naših ubogih, jadnih, nesretnih, nepovratnih skoro trideset godina masovnog samouništenja.

Ima jedna poučna, istinita pričica sa početka rata koja može poslužiti kao ilustracija da su Ibrahim Jusufranić i Alija Delimustafić samo dva lica jedne iste koruptivno-štetočinske nemani koja nekažnjeno parazitira na javnim dobrima, politici, životima građana. Na početku rata Vojna policija Armije BiH ( čijeg je komandanta Ćelu Bajramovića odabrao Delimustafić!) uhapsila je direktora GRASA (kadra naslijeđenog iz komunizma) Ibrahima Jusufranića, zvanog Bimo. U kancelariji mu je, kako je rečeno, pronađena veća količina novca i dragocjenosti, a u službenom sefu neke četničke memorabilije, šubara, kokarda... Jusufranić je bio jedan od prvih "uznika" vojnog zatvora u bivšoj kasarni "Viktor Bubanj". No nije dugo ostao: ubrzo su sa najvišeg mjesta, iz državnog Predsjedništva, stigli čvrsti dokazi o njegovom patriotizmu i privrženosti našoj herojskoj odbrani. Navodno je Ejup Ganić bio taj koji je stavio ruku u vatru tvrdeći da je neposredno pred rat Jusufranić dao (njemu osobno) značajnu financijsku injekciju za potrebe odbrane "jedne i jedine" BiH. (Tako se može objasniti i onaj kompromitirajući sadržaj iz kancelarije: ako grah padne drugačije, pa agresorska vojska zauzme GRAS, kokarda, šubara, dokaz su da je Bimo vazda bio za "srpsku stvar", "jesam, ako nisam dabogda nikad ne vidio ženu Smiljku, ni šuru Branislava!")

STUDENTI I ĐACI, MILICAJCI...

Baš je negdje tih dana Alija Delimustafić, republički ministar policije, izgubio povjerenje najodgovornijih bošnjačkih glavešina (koje je prethodno, također, zadužio, kiteći ih donacijama, poklonima, "sitnim oblicima pažnje", što ga je preporučilo i dovelo u RMUP), pa mu je povjeren drugi resor u Vladi (trgovina). Znate li ko je bio najozbiljniji kandidat za njegovog nasljednika: Ibrahim Jusufranić - Bimo! I naravno da je to bio vrlo logičan prijedlog (opet Ganićev), ali mu se nešto uznedalo, pa je iznenada uletio Jusuf Pušina.

I, kako tad, tako i danas, sudbine, karijere, poslovne i pravosudne, Jusufranića i Delimustafića se neprestano ukrštaju i prepliću. "Život je sklopio krug" oko nas, što bi rekao dobri Baho Kurt. Kada je negdje 2002. godine Delimustafić uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode (iz Srbije) ponovo je i Jusufraniću prijetilo hapšenje i suđenje za kriminal, predratni i ratni, počinjen u "GRAS-u". No, dva-tri posjeta tamo gdje treba ( Edhem Bičakčić, Alija Izetbegović, reis Cerić) otplaćivanje krivice donacijom za izgradnju minareta jedne džamije bilo je dovoljno da kaznena prijava koja je već bila pripremljena u Kantonalnom MUP-u nestane k´o rukom odnesena.

Jusufranić će se nakon izlišnog potucanja po sudovima napokon u punom kapacitetu moći vratiti svojim univerzitetima, odgoju i obrazovanju mladih pokoljenja, novih heroja bosanskohercegovačke klaustrofobične tranzicijske tragedije. Istovremeno, kako pričaju neki akteri iz sarajevskog i zeničkog zatvora, Delimustafić je najomiljenija ličnost među štićenicima ovdašnjih sivih domova. Mladi sljedbenici ga zovu Gigant, upijaju bez daha njegova praktična znanja i neposredna iskustva iz oblasti kriminala i sličnih primijenjenih lijepih umjetnosti. Takve korisne stvari za opstanak u današnjoj Bosni i Hercegovine, pravnoj nakazi, ne uče se u školama, fakultetima, pa čak ni onom kojeg u Travniku vodi Ibrahim Jusufranić. A, ako vam se baš ne ide u Travnik, bujrum na Ilidžu, eno Ganićevog univerzitetskog kompleksa, i njegov je gazda nekih finih "sitnih oblika pažnje" birvaktile primao od Bime i Delimustafića.

Vezane vijesti

trenutak ...