ZAŠTO TREBA UVESTI "VAR" U PRAVOSUĐU BiH: Može li se prikupljenim snimcima utvrditi da je tužitelj Čavka uzeo novac za nagodbu sa švercerom duhana Zoranom Popovićem?!

I dok se na nogometnim terenima "dijeljenje pravde" usavršava i napreduje, svakim danom u svakom pogledu pravosuđe u Bosni i Hercegovini kreće se u potpuno suprotnom, kontra-smjeru, proces donošenja sudačkih odluka je uveliko kompromitiran, donosi se u uskim političko-interesnim, nerijetko kriminalno-mafijaškim krugovima, ne podliježe sudu javnosti, ponekad čak ni od strane drugostupanjskih organa.

  • Mini market

  • 26. Jun. 2018  26. Jun. 2018

Piše: SENAD AVDIĆ

Mnogi nogometni zaljubljenici i dalje se teško privikavaju na VAR tehnologiju (video assistent technology) na utakmicama Svjetskog nogometnog prvenstva, ali čak ni oni ne mogu osporiti da je ova novotarija do savršenstva dovela suđenje i sudačke odluke, odnosno da je i doprinijela izgradnji "pravne države" na nogomentim terenima! Sudci (napokon!) imaju kontrolo nad svojim odlukoma, pa je mogućnost greške, svjesne ili slučajne, svedena na zanemarivu razinu. Famozno i za mnoge fatalno "slobodno sudačko uvjerenje" ostavljeno je (barem na velikim natjecanjima) u povijest, nema više ofrlje suđenih ofsajda, niti preko koljena prelomljenih zviždanja jedanaesterca, ili isključenja.

Zapravo je institut VAR-a prepisan iz pravusudnog sustava, on je ono što je u pravosudnoj praksi apelacija, konačna odluka na koju nema prigovora, niti žalbe. Odluka sudaca ta terenu je tek "prvostepena" - gol, ofsajd, isključenje su pravomoćni tek kada ih potvrde "apelacijski" sudci zaduženi za VAR.

I dok se na nogometnim terenima "dijeljenje pravde" usavršava i napreduje, svakim danom u svakom pogledu pravosuđe u Bosni i Hercegovini kreće se u potpuno suprotnom, kontra-smjeru, proces donošenja sudačkih odluka je uveliko kompromitiran, donosi se u uskim političko-interesnim, nerijetko kriminalno-mafijaškim krugovima, ne podliježe sudu javnosti, ponekad čak ni od strane drugostupanjskih organa.

Božo Mihajlović

"DŽOKER" IZ TUŽITELJSTVA BIH

Božo Mihajlović, bivši šef Odjela za organizirani krimiminal Tužiteljstva BiH, koji je prošle godine najprije suspendiran, a potom je protiv njega podignuta otpužnica zbog nesavjesnog rada, u nedavnom intervjuu jednom portalu, govoreći o urušavanju pravusudne prakse, uzgred se dotakao slučaja suđenja tzv. "duhanskoj mafiji", poznatoj iz afere "Džoker". Tužitelj u tom predmetu bio je više puta javno komprimitirani tužitelj Oleg Čavka, protiv kojeg se trenutačno, odnosno već godinama, vode tri različite istrage zbog kriminala, uzimanja mita, krađe mobitela zaplijenjenih od pritvorenika. "Oleg i Dijana (također tužiteljica, Kajmaković, op. SB) su protiv mene poslali glavnoj tužiteljici zahtjev da me se hitno smijeni, jer sam postao "nepredvidiv i neuračunljiv". Ja sam postao neuračunljiv što sprječavam mito u pravosudnoj instituciji", rekao je Mihajlović u intervjuu "Faktoru". Mihajlović je, da podsjetimo, bio tužitelj u procesu protiv Fahrudina Radončića i istalih optuženih u procesu poznatijem kao "Lutka 2", ali je uklonjen iz tog slučaja nakon otkrića o njegovom nesavjesnom radu uslijed kojeg su nestali novci iz kase Suda BiH.

Sada ćemo, u najkraćim crtama, pokazati kako funkcioniraju korupcija i kriminal unutar najveće pravosudne razine, Tužiteljstva i Suda BiH. U septembru 2015..godine u zajedničkoj akciji dviju policija, Hrvatske i BiH (odnosno Republike Srpske) uhapšeno je dvadesetak osoba koji su se organizirano bavile švercom cigareta iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku. Akciju je vodilo Tužiteljstvo BiH, a u saopćenju objavljenom nakon hapšenja počinitelja navedeno je da je ova grupa "oštetila budžet Bosne i Hercegovine za 1,2 miliona maraka", te da je od organizatora ovoga šverca zaplijenjeno više od dvije tone duhana.

Optužnicom, koju je početkom 2016. podigao tužitelj Oleg Čavka, obuhvaćen je glavni organizator šverca cigareta Zoran Popović, biznismen iz Banja Luke, vlasnik firme "Kristof" i dvojica njegovih suradnika. Njihovi predmeti su razdvojeni, tako da je svako od njih samostalno organizirao odbranu. Popović tada aktivira mrežu svojih prijatelja, poznanika i suradnika kako bi što bezbolnije prošao na suđenju. Istovremeno, Goranu Salihoviću, glavnom državnom tužitelju, i Boži Mihajloviću, šef Odjela za organizirani kriminal Tužiteljstva BiH, stiže anonimna prijava da neki tužitelji primaju novac od kriminalaca da bi se sa njima nagodili pod uvjetima koje postave optuženici. Zadužuje se tužiteljica Sena Uzunović da vodi ovaj slučaj. Uzunovićeva naređuje praćenje i prisluškivanje Zorana Popovića. Prisluškivanjkem njegovog telefona razotkriva se čitava mreža ljudi angažiranih na ugovoranju i posredovanju za nagodbu sa tužitelj Čavkom po "željama i pozdravima" optuženog Popovića.

Goran Salihović

Glavni operativac u ovoj akciji bila je izvjesna Dragana Vračar, medicinska sestra iz Banjaluke, intimna prijateljica Zorana Popovića. Ona u operaciju spašavanja Popovića uključuje svoju prijateljicu Dijanu Simić, inspektoricu u MUP-u Republike Srpske. koja je sudjelovala u prvom dijelu akcije "Džoker". Kasnijim saslušanjem, one su su inspektorima SIPA-e priznale sve ono do čega je Tužiteljstvo BiH došlo tokom "posebnih istražnih radnji" vođenih protiv Popovića. Potvrđeno je, dakle, da je inspektorica Simić, na molbu Vračarove, stupila u kontakt sa kabinetom tužitelja Olega Čavke, tražeći od njega blažu kaznu za Popovića.

ZAŠTO LJUBAV, OLI?

Tokom narednih mjesec-dva, april-maj 2016., sve do izricanja presude, traje intenzivni rad na "odobrovoljavanju" tužitelja Čavke. Organizira se njegov susret sa Popovićem u prostorijama Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, nakon kojeg optuženi kriminalac informira svoje prijatelje i rodbinu (mrežu pomagača) da je, preliminarno, postignuta nagodba kakvu je priželjkivao.

Uz ovu komunikaciju priložen je i komentar Tužiteljstva BiH u kojem se kaže: "Prema navedenim komunikacijama proizilazi osnova sumnje da je određenu novčana korist trebalo dati određenim osobama iz Tužiteljstva BiH kao protuuslugu za povoljnije uslove zaključenja sporazuma o priznanju krivice, te vraćanje porivremeno oduzetih predmeta, kao što su mašine za proizvodnju duhana".

U jednom od brojnih presretnutih razgovora, sin optuženog Popovića, Bojan Popović, govori nekome da je iz firme "pušten račun jer je dogovoreno na 150 hiljada maraka, a trebalo je ići na milion i nešto". Nakon susreta za tužiteljom Čavkom (kojeg u komunikaciji ekipa iz Banjaluke zove "Oli") i njegovog povratka iz Sarajeva, Bojan Popović pita oca Zorana: "Da li si tom magarcu dao pare?", a otac odgovara da nije (još uvijek). Kasnije ćemo vidjeti da je Popović, prema nagodbi sa Čavkom, morao platiti samo 36 000 KM. Možda je iznos od "dogovorenih 150 hiljada KM" bio cijena cjelokupne operacije koju je vodio Popović - plaćanja suradnika, pomagača...Kažem, možda.

Pare vjerovatno nisu bile date iz razloga što nagodbom kakvu su dogovorili kriminalac Popović i tužiitelj "Oli" nije bio zadovoljan Goran Salihović, glavni državni Tužitelj. Salihović je upozorio "Olija" Čavku da je najmanja zapriječena kazna za krivično djelo za koje je optužen švercer cigareta iz Banja Luke Zoran Popović tri godine zatvora i 50 hiljada KM, te oduzimanje sve zaplijenjene imovine kojom je stečena protivpravna imovinska korist. "Naš je rekao da je on protiv toga", rekla je inspektorica MUP-a Dijana Simić u telefonskom razgovoru sa Vračarevom, očito posjedujući tačnu i pravovremenu informaciju dobijenu iz prve ruke (od "našeg Olija").

Tužitelj Oleg Čavka, prema riječima Popovića, obećava da će tu stvar sa nagodbom "riješiti na jedan drugi način". U to vrijeme, sredinom aprila 2016., neposredno pred izricanje presude, inspektorica Simić informira Popovića (preko njegove prijateljice Vračar) da je bila u Zagrebu i da se tamo srela sa jednim od Čavkinih pomoćnika, Adisom Šečićem (Tužiteljstvo je to provjerilo i utvrdilo da je Šećić u to vrijeme zaista boravio u Zagrebu). Njih dvije, također, izržavaju zabrinutost što je druga Čavkina suradnica Mona Meršnik "otišla i nije više sa njim". U napomeni Tužiteljtva stoji da je Meršnik nešto ranije prešla na rad u Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo. Očito da je Popovićeva "mreža pomagača", prije svih Dijana Simić, koja je to priznala inspektorima SIPA-e), pored "Olija" redovno kontaktirala i njegove suradnike, "Ćelavog"(nadimak za Adisa Šečića) i Monu (Meršnik) i gotovo se intimizirala s njima, baš kao i sa njihovim šefom.

(Nastavit će se)

loading...

Vezane vijesti

trenutak ...