Jednom kada ugrade čip, više nikad ne moraju brinuti o tome gdje im je novčanik ili jesu li digli dovoljno gotovine, piše The Conversation. No, i dalje postoji jaka struja koja se opire ugrađivanju čipova u tijelo jer tako nešto smatraju distopijskim.

I dok se na prvi pogled može pomisliti da je Švedska jednostavno toliko napredna da predvodi ovakve trendove, iza priče o 3500 ljudi s mikročipovima stoji puno dublji razlog.

Termin biohaker odnosi se na biologe amatere koji rade izvan tradicionalnih institucija. Kao što računalni hakeri mogu provaliti u svako računalo, tako biohakeri mogu provaliti u bilo što biološko.

Biohakera ima mnogo, a za ovu priču su posebno zanimljivi transhumanisti koji su fokusirani na poboljšanje karakteristika ljudskog tijela, i dugoročno, poboljšanje cijele ljudske rase. No, oni rade i puno zabavnije eksperimente poput toga da biljke počnu svijetliti u mraku ili proizvodnje piva od algi.

Švedski biohakeri su definitivno transhumanisti i oni su ti koji stoje iza ugrađivanja čipova veličine zrna riže Šveđanima negdje između palca i kažiprsta. To su isti oni mikročipovi koje su desetljećima ugrađivali kako bi pratili životinje i pakete.

Pa zašto onda Šveđani toliko žele čipove u svom tijelu? Oni, zapravo, imaju puno povjerenja u sve digitalno.

Vjeruju da tehnološki napredak može donijeti samo dobroga. Tijekom zadnja dva desetljeća švedska Vlada uložila je milijune i milijune u tehnološku infrastrukturu i to se svakako vidi. Njihova ekonomija se bazira uglavnom na izvozu digitalnih tehnologija i usluga, kao i inovacija. Nije naodmet ponoviti kako je Švedska domovina Skypea i Spotifyja.

I dok se ostatak Europe uglavnom zgraža nad činjenicom da se Šveđani dobrovoljno čipiraju, jedan od vodećih mikrobiologa koji sudjeluje u projektu Ben Libberton zapitao je sljedeću stvar:

“Biste li se bunili da vam čip detektira rak istog trenutka kada se on pojavi i tako vam spasi život?”

(JL/SB)