Onkolozi su u nekim zemljama prisiljeni lagati, ne toliko svojim pacijentima, koliko radi svojih pacijenata i njihovog zdravlja. To je psihički teret na plećima pacijenata ali i liječnika, piše The New York Times.

Izmišljanje nepostojećih simptoma često je jedini način da liječnici spase živote svojih pacijenata. Neki liječnici lažu i o prognozama iz uvjerenja da se pacijenti više bore ako smatraju da imaju šanse pobijediti bolest. Druga je pak priča kada, često u dogovoru s pacijentima, lažu sustavu.

Scenarij je sljedeći - pacijentica u pedesetim godinama ima dijagnozu karcinoma endometrija i nakon tri ture kemoterapije, te prije početka radijacije, postalo je jasno da tumor raste, umjesto da se smanjuje. No, liječnici uspješno prilagode terapiju i pacijentica se krene oporavljati. Neke žene s ginekološkim karcinomima koriste CA125 krvni test kao marker koji indicira šanse za ponavljanje i povratak bolesti, no druge, kao i ova pacijentica, trebaju redovito skeniranje, u ovom slučaju svakih devet mjeseci.

No, osiguravateljska kuća odbija plaćati pretrage na temelju toga da nema simptoma ili indicija povratka karcinoma. Pacijentica i liječnik nisu mogli vjerovati, žalili su se i ispunjavali formulare, no bezuspješno. Na kraju su se dogovorili da fabriciraju grčeve ili nadutost - simptome koje bi osiguravajuća kompanija mogla vidjeti kao opravdanje za sken.

"Igra laži, kako je to ponižavajuće jednom profesionalcu", kaže pacijentica za New York Times.

U slučaju mladog pacijenta koji je u obiteljskoj anamnezi imao povijest smrtonosnog raka crijeva, liječnik je izmislio krv u stolici kako bi mu osiguranje pokrilo troškove kolonoskopije. Pronađeni su i uklonjeni opasni polipi, a to je opravdalo buduće kontrole i pretrage koje će pokriti osiguranje.

Studija iz 1999. godine "Lying for Patients: Physician Deception of Third-Party Payers", kaže kako su liječnici vrlo skloni lagati oko dijagnoza kako bi postigli da treća strana plati pretragu za njihove pacijente.

Je li etično prekršiti pravila štednje i trošenja novca radi pacijentove dobrobiti. Jesu li važniji zdravlje i najbolji interes pacijenta ili zahtjevi sustava. To je, kaže New York Times, teška odluka dostojna Antigone.

Ginekolog onkolog dr. Rick Boulay rekao je kako je u životu preko telefona više no jednom "molio" za svoje pacijente koji su bili u smrtnoj opasnosti. Prepisao je i branio, kaže, svoju preporuku PET skena jer je ranije izvedeni CT rezultirao lažno negativnim rezultatom.

"Odbijali su nas. Žao mi je gledati sustav u kojem pacijenti moraju platiti životom njihovu nemogućnost da sagledaju cijeli slučaj", kaže Boulay, dok jedan liječnik koji je htio ostati anoniman kaže kako "se o tome ne priča javno, ali u jedinstvenim situacijama pravila se moraju prilagoditi".

Američki je zdravstveni sustav kompleksan i često nepošten (neki kažu i nehuman). Ranije ove godine zaposlenik osiguravateljske kuće Aetna na sudu u Kaliforniji priznao je pod prisegom kako nisu pregledali i pročitali zdravstvene kartone prije no što su odbili pokriti troškove pretraga i liječenja.

Ponekad pacijente života koštaju ne samo odbijanja zahtjeva, već i sporost procesuiranja istih. Liječenje raka je neprekidna utrka s vremenom koja zahtjeva brze reakcije, a ne odugovlačenje. S druge strane, sustav sišu i nemoralni onkolozi koji rade previše testiranja i pretjeruju s nepotrebnim zahvatima kako bi sebi stavili novac u džep, a time najviše strada društvo.

Odgovor na to je, kaže New York Times, partnerstvo između klinika i osiguravajućih kuća kako bi zdravlje pacijenata bilo prioritet, ali uz najmanje moguće cijene. Neminovna je, kažu, reforma zdravstvenog sustava.

To da profesionalci u polju onkologije imaju potrebu i nuždu lagati, kako bi pomogli svojim pacijentima, sigurno uzima i psihološki danak. Laganje može pomoći jednoj osobi, ali to i dalje znači da će ozbiljno nastradati mnogi drugi.

(Express/SB)