Sud je na temelju dokaza i iskaza svjedoka "zaključio kako se nisu stekli pravni uvjeti da bude rehabilitiran".

Nedić nikada nije formalno optužen ni osuđen, nego ga je Federativna Narodna Republika Jugoslavija uredbom iz 1949. proglasila ratnim zločincem i oduzela mu imovinu i građanska prava zbog suradnje s fašističkim okupatorima.

Postupak trajao tri godine

Postupak, koji je trajao tri godine, pokrenuli su njegova obitelj, Srpska liberalna stranka i Udruga političkih zatvorenika i žrtava komunističkog režima.

Nedić je bio na čelu vlade nacionalnog jedinstva od kolovoza 1941. do listopada 1944. a predlagači su tvrdili da u tom razdoblju nije bio odgovoran za zločine nad Židovima ni za osnivanje logora i masovna strijeljanja.

Navodili su i da je spasio 350.000 Srba iz NDH, 50.000 Slovenaca te Srbe koji su bježali od Talijana, Albanaca s Kosova, Bugara i Mađara, pišu Večernje novosti.

Nedićeva vlada raspuštena je 4. listopada 1944., a on je dva dana kasnije, s većinom ministara, prebačen iz Beograda u Beč, a potom u Kitzbühel da bi ga Britanci 1. siječnja 1946. predali jugoslavenskim snagama.

Prema službenoj verziji, ubio se skokom kroz prozor zatvora tajne službe Ozne u središtu Beograda.