KONSTITUTIVNOST I DRUGE PROSTOTE: „Kome je suđeno da bude j...n, same mu (Puzi)gaće spadaju!

Kako sve to danas, kada Srbin Puzigaća štiti hrvatske nacionalne interese od (nekih drugih) Srba (i Bošnjaka), djeluje pogrešno, besmisleno, distopijski...

  • SENAD ANTE-PORTAL

  • 31. Jul. 2018  31. Jul. 2018

Piše: SENAD AVDIĆ

 

 

Aktuelni slučaj zastupnika Drage Puzigaće, potpredsjedika Doma naroda Parlamenta Federacije je, naravno, skandal koji ogoljuje šizofrenu bit političkog i ustavnog sklopa unutar, tragikomično rečeno, „većeg bh. entiteta“, ali, opet, niko se nema pravo nad njim iznenađeno  skandalizirati, niti bacati kletve (isključivo!) na ljudski i politički karakter rečenog Puzigaće.

 

Baš kao što nije preporučljivo svu odgovornost za taj skandal pripisati beskrupuloznosti HDZ-a BiH, u čijem je igrokazu apsurda on pristao sudjelovati. Jer, ova stvar se ne dešava prvi put, nije riječ o političkom raritetu, niti parlamentarnom presedanu, posrijedi je normalna, uobičajena, pa i očekivana posljedica, prirodna piljarsko-trgovačka svinjarija tako srasla sa krivo nasađenim sistemom, kao takvim.

 

Lov na „svoje Srbe“ unutar političkog prostora Federacije BiH nikada, ni tokom rata, nije bio prekidan, a donošenjem ustavnih amandmana o konstitutivnosti naroda početkom 2000-ih on je ne samo intenziviran, nego je postao legitimna disciplina u političkom višeboju! („Obrene, treba mi Srba“, pamtljiva je replika iz filma „Gori vatra“ kojom se bošnjački načelnik Tešnja obraća srpskom kolegi iz Doboja).

 

„Alijinim Srbima“ na megdan su izlazili „HDZ-ovi Srbi“, ponekad bi se u sve to umiješali i „Lagumdžijini Srbi“, a od prije nekoliko godina svoju su konstitutivnost počeli „konzumirati“ i federalni Srbi lojalni Miloradu Dodiku. Srbi koji su ostali živjeti u Federaciji, kao i Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj, najednom su dobili na cijeni, postali su talon vladajućih elita većinskih naroda koji su im usluge korektno honorirali.

 

PEĆINA U DRVARU, NI TITOVA, NI AJVAZ DEDINA...

 

Drago Puzigaća je jedan od tih i takvih. On je iz Drvara, odakle stiže i još jedan poslanik u istom Domu naroda, Mile Marčeta, nakon rata (uz Fadila Banjanovića) najpoznatiji povratnik  u BiH, koji se vratio u rodni kraj uprkos brutalnim, čestim batinama i opstrukcijama hrvatskih vlasti koje su privremeno okupirale („hrvatski“, kako je otkrio povjesničar Franjo Tuđman) Drvar u ljeto 1995. godine. Marčeta se i dan-danile bezuspješno bori kako bi se iz centra Drvara uklonio spomenik palim bojovnicima HV-a i HVO koje domicilni Srbi smatraju okupatorima, ali mu to ne dopuštaju oni uz koje je u Domu naroda stao njegov sugrađanin Puzigaća. Šta je tome razlog, odnosno motiv, teško je proniknuti, kao što je nemoguće dokazati tvrdnje da HDZ drži u Puzigaću ucijenjenim , odnosno da mu je dao stanovitu „indulgenciju“ (oprost) za neke njegove osobne nepodopštine, zakonski kažnjive. Svi dosadašnji slični primjeri prelijetanja, konvertitstva, mijenjanja matičnog jata, ukazivali su na koristoljublje kao glavni  motiv. 

 

Šizofrena je i politički neuhvatljiva, iracionalna bila pozicija i ponašanje predominantnih Srba u „gradu heroju“ iz Drugog svjetskog rata i prije nego što je uopće došlo do ratnih pretumbacija stanovništva i višestrukih promjena vlasti. Nakon prvih izbora 1990. godine, na kojima je u Drvaru (u trci za člana Predsjedništva BiH) pobijedila koalicija nacionalističkih stranaka, tadašnji šef bosanskohercegovačkih komunista Nijaz Duraković se čudom čudio: „U Drvaru se mjesečno podijeli 1000-1500 ogromnih prvoboračkih penzija učesnicima NOB-a, ili njihovim nasljednicima. Uprkos tome, Franjo Boras, koji je robijao zbog učešća u ustaškim pokoljima nad Srbima, dobije više glasova od mene, antifašiste. Nečuveno i neobjašnjivo!“ Nimalo racionalnije nije bilo držanje sudije Ustavnog suda BiH Mirka Zovka (Hrvata, nekim stjecajem obiteljskih okolnosti - rođenog u Drvaru) koji se dugo protivio uspostavi konstitutivnosti naroda, a onda, kada je ona ozakonjena, izabran je za predsjednika Ustavnog suda Republike Srpske, upravo kao Hrvat konstitutivan (i) u tom entitetu! 

 

Osude providnog, plitkog i ciničnog instrumentaliziranja Drage Puzigaće, stižu iz svih krajeva i dijelova Federalnog parlamenta. Da pogledamo šta vele neki od njih. Milan Dunović (DF), potpredsjednik Federacije BiH „iz reda Srba“ veli kako je HDZ-ovo pozivanje na vitalni nacionalni interes zbog najavljene smjene Puzigaće plod dogovora Dragana Čovića i Milorada Dodika. Istovremeno, poslanik Slaviša Šućur (SDP BiH), nemoćno protestira zato što u (federalnu) Komisiju za vrjednosne papire nije izabran nijedan Srbin, nego je "srpsko" mjesto zauzeo Bošnjak, Amir Ibrović, bivši savjetnik Željka Komšića, Dunovićevog stranačkog šefa!

 

S druge strane, Socijaldemokratska partija BiH, koja je tokom rata i nekoliko godina nakon Daytona imala svojevrsni politički monopol na „federalne Srbe“ (zapravo, mislilo se na sarajevske) tu je privilegiju izgubila onakvom brzinom i intenzitetom kako je sama gubila multietnički, socijaldemokatrski profil i potencijal.  U pravu je Aner Žuljević, predsjednik kluba te stranke u Parlamentu Federacije, mostarski SDP-ovac, kada je nakon što je  Puzigaća postao objekt-subjekt  „hrvatskog vitalnog interesa“, kazao kako postojeći ustavni okvir treba mijenjati, ali je on to mogao, pa i trebao zaključiti i mnogo ranije. Ne razlikuje se, mnogo današnje otužno poigravanje sa Puzigaćom od strane HDZ-a od sumnjivog mešetarenja kojeg je prije 4-5 godina počinio SDP BiH vrbujući Desnicu Radivojevića, SDA-ovog ministra (Srbina) u Vladi Federacije da pređe u SDP-ov ministarski blok i tako pomogne u prevlasti te stranke i njenog premijera Nermina Nikšića unutar Vlade. 

 

OJ, SRBINE, ZA NEVOLJU BRATE 

 

To prekomponiranje većine u Vladi, koje je po transparentnosti više ličilo na Mamićeve zamračene nogometne transfere nego na političko preslagivanje, na kraju je rezultiralo krizom vlasti u Federaciji i hapšenjem Živka Budimira, potpredsjednika Federacije, izabranog sumnjivom parlamentarnom većinom. Treba se sjetiti, nije bilo baš toliko davno, kako je slučaj hapšenja Budimira (obavljenog uz spregu korumpiranog tužiteljstva i kvarne SDP-ove vrhuške) Stranka demokratske akcije prezentirala kao ugrožavanje vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka. Slaviša Šućur, ovih dana kaže i to da pored HDZ-a koji ima svog Srbina u Domu naroda (okuženog Puzigaću) i SDA ima jednog kupljenog, sebi lojalnog srpskog zastupnika, ne otkrivajući njegov identitet. Istovremeno, SDP BiH, koji optužuje SDA zato što nije podržala njihovog kandidata Šućura, nego HDZ-ovog Puzigaću, ostala je bez svojih tradicionalnih, "vječitih" Srba, Tatjane Ljujić-Mijatović, Mirka Pejanovića, Mire Lazovića, Slaviše Šućura...

 

Generalno je jasno da se i bošnjačka i hrvatska politika, nekada više nekada manje, nekada skriveno, a danas sve češće otvoreno, posljednjih skoro trideset godina pravila i vodila mimo Srba, ponekad i protiv Srba. Isto, naravno, važi za srpsku politiku u Republici Srpskoj, koja je prema nesrbima dovedena do „perfekcije“ - genocida). Više je nego očito i to da je u dekonstrukciji i karikaturalnoj trivijalizaciji teško izborenog (zapravo vraćenog) ustavnog principa konstitutivnosti, svaka od tri nacionalne politike dala ogroman doprinos. Sjetite se kvarno-idiotskog manevra SDA sa golmanom Sarajeva Alaimom kojeg su proizveli u Muslimana, pa ga takvog, kao Ostalog metnuli na neku fukciju rezerviranu za nebošnjake!? Ili one dvojice Srba iz Kantonalne Skupšine koji su ćešće na džumi nego u Parlamentu. Ili, Hrvata Emila Vlajkija, potpredsjednika RS-a, pa potom Srpkinje Zore Dujmović, ministrice kulture Federacije, za koju je teško utvrditi da li ima većih problema i manje dodirnih točaka sa kulturom, ili sa "srpstvom"...

 

Konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini koja je proklamirana u Ustavu, nije ništa drugo nego revalorizacija i rehabilitacija temeljnog principa, onog usvojenog unutar ZAVNOBIH-ovskog određenja Bosne i Hercegovine. Francuski povjesničar Xaveir Bougarel u lucidnoj i informativnoj knjizi "Bosna, anatomija rata" piše kako je nacionalni ključ u kadrovskoj politici bivšeg režima, korišten kao svojevrsni operativni mehanizam zavnobihovske paradigme koji je služio za discipliniranje nacionalista: „Komunističke vlasti su tada računale da će srpski i hrvatski glasovi spriječiti izbor nekog muslimanskog nacionalističkog kandidata, muslimanski i hrvatski glasovi izbor nekog srpskog kandidata, itd.“

 

Kako sve to danas, kada Srbin Puzigaća štiti hrvatske nacionalne interese od (nekih drugih) Srba (i Bošnjaka), djeluje pogrešno, besmisleno, distopijski. Kako bi narod (i jedan i drugi i treći) rekao: „Kome je suđeno da bude j...n, same mu( Puzi)gaće spadaju.“

 

 

 

 

 

trenutak ...