BILA JE NEUSTRAŠIVA BOSANKA, PRVA ŽENA NARODNI HEROJ: Poginula je herojski, a pjesmu joj je posvetio i Branko Ćopić

Marija Bursać rodila se na današnji dan 1920. godine u selu Kamenica kod Drvara

  • Jeste li znali

  • 02. Avg. 2018  

  • 0

Bila je partizanka i prva žena Narodni heroj.

Od prvih dana ustanka aktivno učestvuje na pomoći NOP-u, a oktobra 1941. godine postala je članica SKOJ-a. Februara 1942. godine primljena je u članstvo KPJ, a jula 1942. postala je politički komesar III čete omladinskog radnog bataljona. Marija Bursać bila je neustrašivi borac i neumorni pozadinski radnik. Izabrana je za predsjednika seoskog odbora USAOJ-a i u Općinsko i Sresko rukovodstvo AFŽ-a. Februara 1943. godine prilikom formiranja X krajiške brigade, primljena je u II četu I bataljona.

Septembra 1943. godine priliokm borbi kod sela Prkosa, Marija je teško ranjena. Drugovi su je ponijeli do partizanske bolnice koja je bila udaljena 40 kilometara. Marija je na nosilima pjevala i umrla prije dolaska u bolnicu. Sahranjena je 23. septembra 1943. godine na brežuljku Spasovine u podnožju svoga rodnog sela.

Na prijedlog Štaba V korpusa, Vrhovni štab je 15. oktobra 1943. godine donio odluku o proglašenju Marije Bursać za Narodnog heroja Jugoslavije.

Mariji u čast, veliki je pisac Branko Ćopić posvetio pjesmu



MARIJA NA PRKOSIMA

Uno, djevojko iz djetinjske bajke,
zapljuskuj, zapjeni, zašumori meni
o ponosnoj tuzi Marijine majke.
A ti, vjetre s' gore, oglasi se jače
da čujem srca što osvetu kuju
i svake noći burnije se čuju
srca drugova s moje Klekovače.

O tebi pjevam, Marijo s' Kamenice,
djevojko-ratniče iz bataljona,
što si pod titovku svila pletenice
i srcem krenula protivu betona.

Neću da pjevam o Mariji čobanici,
o skoku s' kamena na kamen,
o ptici pastirici, o prvoj rumenoj u vezu žici,
ni o njenoj suzi, kad se zorom kradu
i žurno bježe ka Drvaru gradu,
Kameničani, radnici u Šipadu.

Prećutaću o ruvu djevojačkom
i kako tužno miri dunja žuta,
a dragi suđeni, još neviđeni,
često si priviđa na okrajku puta.

Sad vidim Prkose, brdo vjetrometno,
njihovo gnijezdo u našem kraju
i vidim Mariju na položaju
u njihove loge, u svitanje rano,
polje osinjacima posijano.

Triput je munja kroz noć zasijala,
triput je Marija jurišala:

Kad je na prvi bunker udarala
u sijevanju koje život briše,
selo je svoje u ognju gledala
i stada bijela kojih nema više,
čula je starca gdje iz jame zbori
i plač matere s djetetom u gori

Kad je na drugi bunker jurišala,
ugleda mrtve staze ispod Brine
i pepelište umjesto Drvara
i zgrčene u vatri mašine;
vidje - kolona tamna i nijema
bdije nad gradom koga više nema.

A kad je na treći bunker nastupila,
smrt je šinula iz tamna gnijezda
i sokolici polomila krila -
nad Kamenicom se otkinula zvijezda.

Posljednje svitanje gledaju joj oči
i zadnja pjesma iz srca se toči:
Zapjeva o svome prvom Ilinjdanu,
kada je sveto breme ponijela,
poklonila mu mladost - k'o draganu;

kako je u zore oštre i smrznute,
novorođenče drago, Domovinu;
stezala na grudi netaknute
i često joj pjevala Partizanku,
čeličnu i rosnu uspavanku.

Marija, zvjezdom obasjana mati,
dok nad njom smrtna zgušnjava se tama -
osmjehom posljednjim ratnike prati:
odniješe joj dijete na rukama!
U krvi rođeno, u srcu nošeno
i kroz trista vatara pronešeno.

Ide brigada, nosi Domovinu
i dijete raste - čarobna bajka!
Nad njime nevidljivo Marija bdije
i diše toplinom - djevojka i majka.

(SB)

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...