BIO JE UTJECAJNI BUNTOVNIK, ALI NEBROJENO PUTA HAPŠEN I ZATVARAN: U njemu su mnogi vidjeli nadu, a onda ga je u PARLAMENTU ubio ČETNIK

Bio je hrvatski političar i publicist. Gimnaziju je polazio u Zagrebu i Karlovcu, ali mu je zbog političkog djelovanja bilo zabranjeno redovito školovanje pa je 1891. privatno maturirao na Rakovačkoj gimnaziji u Karlovcu. Studij prava započeo je u Zagrebu, a nastavio u Pragu, no zbog sukoba s policijom bio je 1894. izbačen sa Sveučilišta u Pragu, a 1895. sa Sveučilišta u Budimpešti, te protjeran iz svih zemalja austrijskog dijela Monarhije

  • Jeste li znali

  • 08. Avg. 2018  

  • 0

Stjepan Radić rodio se 11. VI. 1871. kraj Siska

 

Godine 1895. u Zagrebu je sudjelovao u spaljivanju mađarske zastave te je zbog toga bio osuđen na šest mjeseci zatvora i protjeran sa Sveučilišta u Zagrebu. Otišao je potom u Rusiju, a zatim u Prag, gdje je 1897. pokrenuo „Hrvatsku misao“, glasilo Hrvatske napredne omladine. Studij je nastavio 1897–99. na Slobodnoj školi političkih znanosti (École libre des sciences politiques) u Parizu, te diplomirao na temi Suvremena Hrvatska i Južni Slaveni (La Croatie actuelle et les Slaves du Sud). Vratio se potom u Prag, gdje je bio blizak suradnik T. Masaryka, što je znatno utjecalo na njegov budući politički razvoj. Godine 1900–01. živio je u Zemunu i surađivao u više listova (Hlás národa, Národní listy, La Patrie, Le Petit parisien, Srpski književni glasnik).

 

 

 

Zajedno s bratom Antunom 1899/1900. pokrenuo je te uređivao list Dom, a od 1902. trajno se nastanio u Zagrebu. Odmah potom objavio je političku brošuru Najjača stranka u Hrvatskoj, u kojoj je iznio zamisao o potrebi političkog organiziranja seljaštva kao najbrojnijega dijela hrvatskog stanovništva. Ujedno je postao tajnik Hrvatske ujedinjene opozicije i aktivni sudionik Hrvatskoga narodnog pokreta 1903., ali je zbog sukoba oko pitanja uključenosti seljaštva u politički život Hrvatske prekinuo suradnju s dotadašnjim političkim istomišljenicima i usmjerio djelatnost prema kulturnom i političkom prosvjećivanju te nacionalnom osvješćivanju hrvatskog seljaštva.

 

Taj dio hrvatskog stanovništva nastojao je politički organizirati putem glasila Dom i djelovanjem Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS), koju je zajedno s bratom Antunom osnovao 1904. radi rješavanja agrarnoga, socijalnoga i nacionalnoga pitanja Hrvata u Monarhiji te uvođenja općega prava glasa. Slijedilo je objavljivanje dvaju djela političko-gospodarske naravi: Savremena Evropa, ili Karakteristika evropskih država i naroda (1905) i Današnja financijalna znanost (1908).

 

Godine 1908. prvi je put bio izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, u izbornom kotaru Ludbreg. Do 1914., kada HPSS nije imao većeg uspjeha na izborima, suprotstavljao se politici „novoga kursa“, isticao je pravo Hrvatske na BiH te zagovarao preustroj dvojne Monarhije i stvaranje zasebne hrvatske političke jedinice unutar Podunavske konfederacije država i naroda. Sudjelovao je u osnivanju Narodnoga vijeća i Države SHS 1918., ali nije bio sklon ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom bez prethodnoga dogovora o položaju Hrvatske.

 

Zbog toga je odbio biti član izaslanstva u Beogradu prilikom potpisivanja akta o ujedinjenju. U Kraljevini SHS protivio se unitarističko-centralističkomu i monarhističkomu režimu, ne priznajući dinastiju Karađorđević ni čin ujedinjenja, ističući pravo hrvatskog naroda na samoodređenje i stvaranje hrvatske neutralne seljačke republike. Od ožujka 1919. do veljače 1920. ponovno je bio zatvoren zbog tvrdnje da je Kraljevina SHS nastala bez mandata hrvatskoga naroda i bez odobrenja Hrvatskoga sabora. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. njegova je stranka osvojila 50 mandata i promijenila ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS).

 

No, Radić je opstruirao rad Ustavotvorne skupštine i predstavio konfederalistički prijedlog državnog ustroja: Ustav neutralne seljačke republike Hrvatske. Nakon donošenja Vidovdanskog ustava (1921), surađivao je s Hrvatskom zajednicom i Hrvatskom strankom prava u Hrvatskom bloku, a potom 1923. sa Slovenskom ljudskom strankom (SLS) i Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom (JMO) u Federalističkom bloku.

 

Radić je u zatvoru radikalno promijenio politiku i odlučio se za parlamentarnu borbu te je na njegov nalog Pavle Radić 27. III. 1925. pročitao u Narodnoj skupštini izjavu kojom je HRSS priznao Vidovdanski ustav i dinastiju Karađorđević. HRSS je tada promijenio naziv u Hrvatska seljačka stranka (HSS) te je sastavljena radikalsko-radićevska vlada (vlada Narodnoga sporazuma), u koju je Radić ušao kao ministar prosvjete. Godine 1926. dao je ostavku, a u veljači 1927. HSS je izišao iz vlade zbog neslaganja s politikom radikala.

 

Radikalski poslanik i četnik Puniša Račić izvršio je 20. VI. 1928. atentat u Narodnoj skupštini u kojem su ubijeni poslanici HSS-a Pavle Radić i Đuro Basariček, a Stjepan Radić bio je teško ranjen te je umro na današnji dan 1928. godine od posljedica ranjavanja. Na zagrebačkome groblju Mirogoju ispratilo ga je oko 300. 000 ljudi.

 

 

 

 

 

(SB / LZ Miroslav Krleža)

 

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...