Priča, čiji početak nalikuje uvodnim scenama horor filmova, imala je sretan kraj i prerasla u anegdotu koju će troje avanturista prepričavati cijelog života. Izgubljene u šumi, okruženoj minskim poljima, sa automobilom probušenih guma, spaljenog kvačila i probijenog kartera, Samjuela i Poljake P. G. (21) i A. S. (22) pronalazi i spasava teslićka policija, poslije višesatne pretrage makadamskih puteva na planinskom prevoju Smolin.

U razgovoru za beogradske "Novosti", Samjuel kaže da obožava putovanja koja ne spadaju u mainstream turizam. Zato se, na prvom proputovanju Evropom, uputio na Balkan. Nakon obilaska Albanije i Crne Gore, svratio je u Bosnu i Hercegovinu. Prošetao je Sarajevom i poželio da obiđe manje poznate lokacije, pa je iznajmio automobil i uputio se ka Tesliću.

„Nisam imao neki čvrst razlog. Čista znatiželja. Kada putujem, izbjegavam velike gradove, jer želim da steknem dručagiju perspektivu. Kad sam u Banjoj Luci ili u Sarajevu to je isto kao u svim gradovima. Zato obilazim prirodu, seoske predjele, jer na selu je to drugačije“, priča Samjuel.

Uz drum je naišao na stopere iz Poljske. Rado ih je povezao. Odredište unose u navigaciju na telefonu i zajedno nastavljaju put. Poučen iskustvima iz Kanade, Samjuel silazi s glavnog puta, nadajući se prečici, koju i GPS prepoznaje. Nekoliko kilometara makadamom se voze kroz šumu i ubrzo ostaju bez signala na telefonu i navigacije.

„Iz nekog razloga navigacija me je odvela pogrešnim putem. Pokušao sam da pratim put, ali sam izgubio signal i više nisam znao gdje se nalazim. Put je bio dosta loš i kvrgav, a utom je pukla guma, iscurilo ulje iz mjenjača i auto se pokvario“, priča Samjuel, priznavši da je pogriješio i "ispao glup".

Uspio je da pozove rent-a-car agenciju, pa su mu iz Sarajeva poslali šlep vozilo. Međutim, oni satima nisu mogli da ih lociraju. Budući da se spuštala noć, agencija je oko 21 sat kontaktirala sa policijom i krenula je potraga za izgubljenim turistima.

Iako su ostali sami u šumi, punoj vukova, medvjeda i druge divljači, ovaj Kanađin hrabro kaže da se nisu plašili. To obrazlaže činjenicom da je odrastao u lovačkom mjestu na sjeveru Kvebeka.

„Ničega nije bilo oko nas. Nismo sreli nikoga, niti smo vidjeli ijednu kuću ili selo. Ali nije nas bio strah. Naprotiv, dobro smo se zabavili. Imali smo kamp opremu pa smo skuhali vodu, napravili tjesteninu. Imali smo hrane i pića, čak i čokoladu“, kroz smijeh priča Samjuel.

Policija ih je pronašla dva sata poslije ponoći pa su, umjesto pod vedrim nebom, noć proveli u hotelu u Banji Vrućici. Troškove je, kao glavni krivac za avanturu, snosio Samjuel. Priznaje i da ih je jeza obuzela tek kasnije, kada su saznali da je šuma u koju su zalutali prepuna neočišćenih minskih polja.

Poljaci i Kanađanin nastavili su svako svojim putem i Samjuel kaže da mu stoperi nisu zamjerili, te da su ostali u kontaktu.

„Sutradan sam obišao Banju Luku i okolinu. Potom Mostar, a put nastavljam dalje prema Beogradu. Oduševljen sam Balkanom! Ljudi su divni i ljubazni, pejzaži fantastični i mogu reći da sam oduševljen“, ističe Samjuel.

(SB/NN)