Kaže se da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, no u slučaju Rose Kennedy, ona je uspješna žena iza petorice uspješnih muškaraca.

Supruga ambasadora Joea Kennedyja Seniora i majka predsjednika Johna F Kennedyja, senatora Roberta F. i Teda Kennedyja, te heroja iz Drugog svjetskog rata - Joea Kennedyja Juniora, predstavljala je tihu silu iza političke dinastije tijekom 104 godine života.

No nova strana Kennedy supruge i majke otkrivena je zahvaljujući otkrivenim audio intervjuima koje je snimio pisac njezinih memoara 'Times to Remember'.

Iako audio kazete nikad nisu izašle u javnost, supruga pisca Roberta Coughlana proslijedila ih je povjesničaru koji prati obitelj Kennedy - Laurenceu Leameru, kad joj je suprug umro 1992. godine.

Leamer, koji je napisao četiri knjige o poznatoj irsko-američkoj obitelji, napisao je dramu prema kazetama s Rose, koja je pretvorena u predstavu.

Povjesničar je ipak odlučio podijeliti sa svijetom neke od zanimljivosti o Rose, na koje je naišao u 40 sati dugim intervjuima.

"Nju je povijest ignorirala. Pa ipak, ona je jedina osoba koja je preživjela cijelu priču, jedina koja je mogla iskreno i detaljno pričati o svemu što se događalo", izjavio je Leamer. 

Nikad nije ušla u detalje kćerine lobotomije

Među vrućim temama koje su se činile previše kontraverznima za njezine memoare bila je i lobotomija kćeri Rosemary iz 1941. godine. Treće najstarije Kennedyjevo dijete - Rosemary, rođeno je s blagim mentalnim poremećajem 1918. godine i nikad nije prerasla intelektualnu razinu četverogodišnjaka. 

Iako je bila poslušna u djetinjstvu, u adolescentskoj dobi se počela navečer iskradati iz internata. Kad je imala 23 godine, otac ju je odlučio potajno odvesti na lobotomiju, zbog koje je ostatak života provela onesposobljena. 

Kad je upitana o toj obiteljskoj tragediji, Rose je spomenula kćerino stanje, ali je odbila detaljnije pričati o proceduri. "Rosemaryin um je u potpunosti nestao. To se dogodilo zbog nezgode o kojoj ne želim pričati."

Tijekom života, Rose je gledala kako prerano umire četvero od njezinih devetero djece.

Najstariji Joe Junior je umro na ratištu u Drugom svjetskom ratu, na sinove Jacka i Bobbyja su izvršeni atentati, a kćer Kathleen je poginula u zrakoplovnoj nesreći. Rose je dodala kako se obitelj opirala depresiji unatoč velikim osobnim gubicima.

"Bilo bi sebično i demoralizirajuće da smo se usredotočili na naše tragedije. Kad bi djeca došla doma, pokušavali bi ne pričati o tome. Nakon što je Jack umro, postojala je izreka, za moje unuke, da nema plakanja u kući. Ako bi plakao, poslali bi te tamo odakle si došao. Inzistirala sam na tome."

Iako su mnogi govorili da je obitelj ukleta zbog silnih nesreća koje su proživljavali, Rose se uvijek pokušavala prisjetiti svih dobrih stvari. 

"Upoznavali smo predsjednike i vojvode, kraljeve i kraljice. Imali smo novaca, talenta i međusobno smo održavali veze. Bili smo zgodni... Nisam bila iznenađena kad bi nam se dogodile tragedije, sve je bilo presavršeno da bi potrajalo."

Nije sve bilo savršeno

No Rose priznaje da nije bilo uvijek bilo sjajno biti Kennedy. Ona je opsesivno vagala djecu svaki tjedan. Kaže da su Kennedyjevi bili poznati po tome što su bili skloni dobiti trbuščić, pa im nije dala da jedu stvari kao što je sladoled. 

Također, ona bi bi ih fizički kažnjavala s ravnalom ili vješalicom za odjeću kad ne bi bili pristojni za stolom za vrijeme objeda.

Mnogi vjeruju da nije bilo puno ljubavi između Rose i njezinog supruga. Govorilo se da je riječ o braku iz računa jer je Rose bila kćer bostonskog gradonačelnika Johna Fitzgeralda, dok je Joe bio uspješan broker s političkim težnjama.

Tijekom 55 godina njihovog braka, Joe je navodno imao brojne afere, i to i s poznatim glumicama Gloriom Swanson i Marlene Dietrich. Kad je imao 60 godina, započeo je devetogodišnju aferu sa sekretaricom Janet Fontaine, koja je na početku njihove veze imala samo 24 godine.

Fontaine tvrdi da je Rose sigurno znala za njihovu vezu, no imala je osjećaj da je majka Kennedy osjećala olakšanje što joj suprug ima društvo, pa nije nju zamarao sa svojim potrebama.

U intervjuima Rose nije direktno progovorila o suprugovim nevjerama, no rekla je da je upozoravala snahe da će uvijek biti glasina o njihovim supruzima i da bi ih trebale ignorirati. 

Iako se možda nije udala za muškarca iz snova, bila je ispunjena jer je gledala kako odrastaju njezina uspješna djeca (premda je u mnogim slučajevima bilo tragičnih ishoda). Ona je na određeni način bila ne samo ambiciozna kao Joe, nego čak i više, jer je živjela kroz živote svoje djece. 

Rose je umrla 1995., kad je imala 104 godine. A samo jedno od njezine djece je još uvijek živo - 87-godišnja Jean, bivša američka ambasadorica u Irskoj, prenosi Express.