Vidkun Quisling rođen je 1887. godine u mjestu Fyresdal. Još kao dječak se vrlo zanimao za religiju i metafiziku i taj interes s godinama nije splasnuo. Išao je čak toliko daleko da je osmislio vlastitu religiju koju je nazvao „univerzalizam“.

Vojničku karijeru je započeo veoma rano, s 18 godina. U vojnu zrakoplovnu školu upisao se 1905. godine i po završetku školovanja bio je najbolji vojnik u svojoj klasi. Karijeru nastavlja u humanitarnim misijama u Sovjetskom Savezu i Armeniji (1922.-1925.), a potom obnaša dužnost službenika u norveškom veleposlanstvu u Moskvi.

Kao član Seljačke stranke bio je ministar obrane, a kasnije je osnovao vlastitu političku stranku nazvanu Narodni savez.

Bila je to malena politička stranka s malim brojem sljedbenika, a kao politički srodnu stranku pomagali su je njemački nacisti. Quisling će im se za to odužiti pri invaziji na Norvešku jer će njegova stranka biti peta kolona pri napadu Njemačke na Norvešku.

Stranka je bila ustrojena po principu njemačkih nacista. Quisling kao vođa stranke nazvao se vođom, a sam je sebe znao opisivati i kao "norveškog Hitlera".

Nakon njemačke invazije na Norvešku stranka će s 2000 članovna narasti na 45.000 (1945. godine).

Početkom Drugog svjetskog rata Quisling je održao brojne sastanke s Hitlerom i njegovim suradnicima kako bi ih uvjerio u nužnost osvajanja Norveške. Kada mu je to pošlo za rukom u travnju 1940. godine Njemačka je izvršila invaziju na Norvešku.

Kao ministar obrane, uništio je komunikacijska sredstva između norveške vojske i tako olakšao Nijemcima dublji proboj bez ikakvog otpora Norvežana, a već u svibnju Norveška je kapitulirala. Dana 9. travnja 1940. godine kraljevska obitelj i članovi parlamenta bili su prisiljeni napustiti glavni grad Norveške i povući se u mjesto Elverum, 50 milja udaljeno od švedske granice. Quisling je tu vidio svoju priliku da se domogne vlasti te se već nekoliko sati nakon njemačke invazije proglasio premijerom, a Narodni savez jedinom legalnom političkom strankom.

Do 1942. godine Nijemci nisu službeno htjeli priznati Quislinga za norveškog premijera sve dok to ne učini norveški kralj Haakon II, ali kako je on to uporno odbijao učiniti, iste godine Njemačka je priznala Quislingovu vladu. Zauzvrat Quisling se trudio u norveško društvo usaditi nacističke principe i praksu, te je također organizirao i progone Židova. Smatra ga se odogovornima za slanje više od 1.000 Židova u sabirne logore.

Po završetku Drugog svjetskog rata Vidkun Quisling uhvaćen je i norveški sud osudio ga je na današnji dan 1945. godine osudio na smrt strijeljanjem. Smrtna kazna je izvršena 24. listopada 1945. godine, a Quislingovo ime postalo je sinonim izdaje i suradnje s neprijateljem širom svijeta.

(SB)