VUČIĆ PRONAŠAO FIKRETA, DRUGA IZ VOJNIČKIH DANA: U Sarajevu smo na temperaturi od minus 25 išli na marš na 1.500 metara nadmorske visine, Vučić je ČESTO BJEŽAO..."

Fikret Demiri je u Kosovskoj Mitrovici dočekao predsjednika Srbije Aleksandra Vučića prvog dana njegove posjete Kosovu. Vučićev saborac iz vojničkih dana trenutno radi u administracije države Kosovo kao pravnik u Ministarstvu kulture, a živi u Gračanici.

  • Regija

  • 10. Sep. 2018  

  • 1

 

– Sužili smo ’88. godine u Jedinici za specijalne namjene. Ta jedinica bila je namenjena za brzo dejstvovanje na teritoriji cijele SFRJ. Obuka je bila neprestana i teška svih 12 mjeseci. Zakletvu smo polagali u Sarajevu, a kasarna nam je bila u Lukavici. Išli smo na marš od 20 kilometara na temperaturi od minus 25, na 1.500 metara nadmorske visine… najviše se Vučića sjećam po tome što smo stalno igrali šah, kao i da nije volio da gubi i da je često bio remi. Preslišavali smo se ko bolje zna engleski. Njemu je bolje išla gramatika, meni akcenti. Vučić je uvijek bio spreman da nas nasmije i ohrabri – prisjeća se Fikret Demiri.

 

Obojica su, kako kaže, bili zagriženi za fudbal.

 

– Često smo igrali fudbal jedan na jedan na poligonu i u to vojničkim čizmama. Nismo se štedili, često je bilo udaranja tim teškim čizmama, ja sam bio sitniji, ali nije bilo popuštanja. Ostali iz jedinice bi nas gledali i čudili se – kaže Demiri.

Dodaje da ih je u ekipi bilo četvorica, nerazdvojnih.

 

 

– Vučić, Zlatko Binovski iz Prilepa, Dragan Pajić iz Despotovca i ja. Često smo i bježali, neko zbog kafane, neko zbog djevojke. Dijelili smo hranu, ja sam im lično pravio limunadu kako bismo sprali onu masnu vojničku hranu. Uvek sam u rancu imao limun i šećer, a pošto moji imaju poslastičarnicu, znao sam kako se pravi dobra limunada – priča Demiri.

 

Prisjeća se i anegdote vezane za gledanje dnevnika.

 

– U vojsci je bilo obavezno da u pola osam gledaš dnevnik. I tako, na RTV se pojavi novinarka, piše da je Angelina Vučić. Ja mu kažem: “Vidi, ona se preziva kao i ti.” A on mi odgovara: Pa, to mi je majka.” Smijali se svi. Onda dođe njemu paket za Božić, a tada je bila zabranjena religija. Ipak smo ga proslavili, pobjegli smo iz spavaonice i na vojničkoj pisti slavili Božić.. A moja majka je plela rukavice i meni i njemu – kaže Demiri.

 

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...