ČUVAO TAJNU 40 GODINA: Ovaj čovjek zna gdje je skriveno ustaško zlato; jednom ga je pozvao tetak Ahmet......

„Agentima nisam spominjao saznanja o lokacijama u Republici Sloveniji, gdje je zakopan ostatak, to sam namjerno prešutio“

  • Regija

  • 11. Sep. 2018  16. Sep. 2018

  • 1

Piše: Milena Budimir

Kada smo prije nešto manje od deset godina prvi put pisali o Iliji Mamiću, čovjeku koji zna lokacije na kojima se nalazi skriveno židovsko zlato, koje su ustaše oteli i na svojem bijegu iz države skrivali putem, izazvali smo pravu senzaciju.

Nije bilo, doslovno, ni jednog medija koji priču nije prenio. Od tada do danas nije se mnogo toga promijenilo u životu Ilije Mamića, osim što iskreno priznaje: „Volio bih da mi se sve ovo nije dogodilo!“ A dogodilo mu se. Podsjećamo da je kao mladić, krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća, otišao u posjet rodbini u Australiju. Pozvali su ga Vera i Ahmet Hadžić, teta i tetak mu, poslije je shvatio - s jednim razlogom - da mu Frane Zagorac, nekadašnji tjelohranitelj poglavnika Ante Pavelića, prenese znanje o lokacijama na kojima je skriveno krvavo zlato.

opljačkano blago

Ilija Mamić (Foto: Slobodna Dalmacija)

„Među ostalim, kazao mi je i kako se zlatne poluge nalaze u zidu potkrovlja jedne zgrade u Palmotićevoj ulici. Nedugo nakon povratka, u Zagrebu su me dočekali agenti ondašnje Službe državne bezbjednosti. Sve su znali. I koga sam sreo i s kim sam pričao. Tada sam im rekao za tu lokaciju i u mojoj je nazočnosti ovo zlato u Palmotićevoj pronađeno. Nakon toga su me pustili i više me nitko nije ništa pitao“, pripovijeda nam Mamić.

Veli kako nije ni sam puno vjerovao u Zagorčevu priču sve do tog trenutka, kada su pred njim agenti (macama, op.a.) razbili zid i kada su ugledali naslagane poluge. Čak je, priznaje, za starog ustašu jedno vrijeme i mislio kao ovaj nije “sav svoj”.

„Agentima nisam spominjao saznanja o lokacijama u Republici Sloveniji, gdje je zakopan ostatak, to sam namjerno prešutio“, kazuje, prisjećajući se posljednje rečenice koju mu je u Australiji uputio stari Zagorac: „Nemoj misliti da te lažem!“

No, osamdesete su pruhujale, Ilija je o tom krvavom blagu prestao razmišljati, zasnovao obitelj, radio, podigao na noge četvero djece, a onda se zahuktao Domovinski rat. Bio je vozač u sanitetu, pri tomislavgradskoj ratnoj bolnici, 1992. je teško nastradao kada je vozeći ranjenika s prve crte bojišnice naletio vozilom na granatu. Danas, u svojoj 66. godini, više ne može na duši nositi ono što mu je nametnuto, ono što nije tražio, ni želio znati.

„O svemu što znam govorio sam pred Županijskim državnim odvjetništvom, ali od lipnja do danas nitko mi

se od njih nije obratio“, veli.

„Nudio sam informaciju i slovenskoj policiji u Murskoj Suboti, no nitko me ozbiljno ne shvaća“, žali se i dodaje: „Sve što vam govorim je istina, a postoji mogućnost i da sam nešto zaboravio!“

Prije možda kojih pet godina stupio je u kontakt s jednim visokopozicioniranim pripadnikom klera. Odlučio je pokazati mu jedno od tri mjesta za koje zna gdje je pohranjeno oteto (i prokleto) zlato.

„Prije svega morate znati da me novac ne zanima, to je krvav novac. Kada se cijela ova priča razriješi - spreman sam pred vlašću, državnom i crkvenom, pred pripadnicima Židovske zajednice i medijima, otkriti preostale dvije pozicije za koje znam“, pripovijeda nam Ilija, iznoseći nevjerojatne detalje iz proteklih godina.

Zajedno sa spomenutim svećenikom, a mi zbog zaštite osobnih podataka ne smijemo govoriti o kome je riječ, no svi su podaci poznati redakciji, otišao je u jednu kapelicu, nedaleko od Šentilja. U prisutnosti još jednog svećenika koji je tamošnji župnik, obišli su oltar detektorima metala.

Kada je uređaj "veselo" zacvrkutao - sva trojica muškaraca ostala su bez teksta. Nakon toga dana Ilija je nastavio živjeti po starom, a onda - budući da mu se nitko nije javljao, na svoju je ruku odlučio ponovno obići to mjesto.

„Kamen oko oltara je bio izmijenjen. Tamošnji mi je svećenik kazao kako su ga zbog dotrajalosti morali promijeniti, a ja znam da su sigurno izvadili poluge, škrinje, što li je već bilo pod oltarom“, uvjeren je Ilija.

„Zbog tog podlog postupka, meni iza leđa, sada tražim da mi se za sve što otkrijem, uključujući i taj dio, isplati naknada za poštenog nalaznika“, ljut je Ilija Mamić. Inače, prema zakonu, Mamiću bi pripalo deset posto.

Razgovarali smo i s predsjednikom Židovske općine Zagreb, uglednim hrvatskim liječnikom Ognjenom Krausom, koji nam je potvrdio da je s Ilijom Mamićem u kontaktu i da je upoznat s njegovim saznanjima.

„Jedno vrijeme se uistinu radilo na rješavanju ovog problema, no sada je sve zamrlo“, kazao nam je.

U ponedjeljak je bila Roš hašana, židovska Nova godina, to nije samo vrijeme slavlja, nego i pogled unatrag na sve ono što je učinjeno u staroj, protekloj godini. U isto se vrijeme i promišljaju i donose nove odluka za ono što je pred nama.

Znakovito? Nama jest, pa podsjećamo na 35 tisuća ugašenih duša na području nekadašnje NDH. Je li došlo vrijeme da počivaju u miru? Je li došlo vrijeme da se jednom zauvijek raščiste tajne, koliko god prljave i krvave bile?

(Slobodna Dalmacija)

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...