PRIZNALI KATASTROFALNU GREŠKU: „Istina je, 27 godina smo u zatvoru držali nedužnog tinejdžera, on je…“!

Prva knjiga u koju se John Bell zaljubio dok ju je čitao u zatvoru u New Yorku, bila je "The Coldest Winter Ever", autorice Sister Souljah

  • Šareni svijet

  • 16. Sep. 2018  

  • 0

Priča je to o ženi koja je gledala one koje voli kako pate od posljedica zatvoreništva, nasilja i bezgraničnog kruga siromaštva.

"Povezao sam se s tom knjigom na jako puno razina", rekao je Bunn.

On više nego možda netko drugi zna kako je kad te u životu snađe velika i teška nepravda. Naime, uhićen je i zatvoren još u tinejdžerskim godinama u New Yorku. U zatvoru je proveo 17 godina zbog zločina kojeg nije počinio, a još čitavo desetljeće na uvjetnoj, i u borbi za svoje oslobođenje. U to se vrijeme borio sa sudovima, policijom, istragama, PTSP-em, a čitati je naučio sa 16 godina.

Danas je ovaj 41-godišnjak konačno slobodan čovjek, mentorira mlade ljude u rizičnim skupinama i zagovara snagu čitanja kroz svoj vlastiti program koji knjige dovodi u zatvore.

Njegova životna priča na mnogo je načina slična onoj prikazanoj u knjizi spomenutoj na početku. No za razliku od knjige Bunne je nakon godina u zatvoru zbog nečega što nije učinio, odlučan stranice svog života napisati sam.

Ispitvanje pod prijetnjama i prisilom

Njegovo tužna priča započela je 14. kolovoza 1991. godine dok je sjedio u majčinoj kuhinji u Brooklynu. Bio je vruć dan a sa ulice se čula muzika i udaranje košarkaške lopte. Njegova majka Maureen radila je palačinke, a dvogodišnja sestra India bila je s njima.

Tada 14-godišnji Bunn bio je na školskim praznicima i spreman za još jedan tipičan dan uživanja na suncu i ulici uz pažljive poglede svoje majke i bake. No tipičan vrući ljetni dan pokvarila je policija koja s pojavila na njihovim vratima.

"Došli su po mene i odveli me u policijsku postaju na ispitivanje. Ispitivanje vodio detektiv Louis Scarcella. Prijetio mi je i govorio kako nikada neću otići kući ako mu ne kažem to što je želio znati. Rekli su mi kako su već pretukli i uhvatili suosumnjičenika", nastavlja.

Bio je to 17-godišnji Rosean Hargrave kojeg je Bunn znao iz viđenja iz kvarta. No na ispitivanju je saznao kako su on i Hargrave bili optuženi zbog istog zločina - zbog ubojstva policajca koji tada nije bio na dužnosti Rolanda Neischera. Iako im je konstantno ponavljao kako ništa ne zna o tome, policajci mu nisu povjerovali. Strpali su ga u zatvor sa odraslim zatvorenicima, njega sitnog 14-godišnjaka, koji je u strahu i sa suzama pratio što se događa.

Screenshot Youtube

"Rekao mi je da je to bio moj sretan dan, sretan dan što su me odabrali. I od tada se ja zapravo borim da dokažem svoju neovisnost", kaže Bunn.

Na jednoj strani njegove šilterice stoji natpis "Pogrešno optužen",a na drugoj "Žrtva detektiva Louisa Scarcelle".

Dan prije njegova uhićenja dvojica policajaca, Rolando Neischer i Robert Crosson, koji nisu u tom trenutku bili na dužnosti, sjedili su u svom automobilu i razgovarali. Bilo je oko 4 ujutro. Odjednom su se im se približila dvojica muškaraca na biciklima, uperili pištolje u njih i pozvali ih da izađu iz automobila. Crosson je kasnije rekao "kako je pištolj opalio" i prošao mu kroz ruku. Uspio se izvući iz automobila i pobjegao, no nije vidio što s dogodilo njegovom prijatelju. Neischer je pak dohvatio svoj pištolj, i uzvratio. U obračunu je pogođen pet puta, a pronašli su ga u neposrednoj blizini automobila, još živog, piše CNN.

Sutradan je policija stigla po Johna Bunna kojeg je Crosson identificirao uz Hargravea kao svog napadača. Samo tri dana nakon toga, Neischer je od težine ozljeda preminuo. Bunn sam nije znao što se dogodilo te noći, no njegovu majka probudila je pucnjava. Otišla je u sobu svoje djece i bila mirna jer ih je vidjela kako spavaju.

Kratkotrajno suđenje bez prilke za obranu

Dana 17. kolovoza Bunne je optužen za pljačku i ubojstvo. Poslan je u zloglasni Spofford Juvenile Detention Center u Bronxu, ustanovu koja je zatvorena 2011. godine zbog teških optužbi o nasilju i zlostavljanju. Tamo je čekao 16 mjeseci.

"Zaposlenici tamo su bili jako nasilni, bio je to poput neke škole za gladijatore. Morali ste se potući tri, četiri puta dnevno", priča Bunn. Bilo mu je posebno teško jer je bio "meta" zbog toga što je osuđen za ubojstvo policajca. Mjeseci su prolazili a Bunn je u disciplinskom centru proslavio i svoj 15 rođendana, uplašen i depresivan, nikome o tome nije ni pričao.

"Vrijeme tamo nije postajalo, pa tako ni moj rođendan", rekao je.

No on i njegova majka i dalje nisu gubili nadu kako će suđenje pokazati da je nevin.Između ostalih faktora, Crosson, koji je bio jedini svjedok zločina, napadače je opisao kao muškarce svjetlije puti u 20-ima, dok je Bunn bio tamniji tinejdžer.

Suđenje je započelo u studenom 1992. godine, a detektiv Scarcella svjedočio je na saslušanju ranije, no na suđenju ga nije bilo među četvoricom onih koji su svjedočili. Suđenje je trajalo samo jedan dan, a Bunn i Hargrave proglašeni su krivima.

"Istina nije prevladala, moja strana priče nikada nije izrečena, nikada mi nije omogućeno da kažem nešto, da se moj glas čuje", kaže Bunn.

Osuđen je na minimalno 20 godina zatvora minimalno što mu je poslije smanjeno na devet godina. Hargrave je dobio 30 godina zatvora minimalno. Njegova majka nakon čitanja presude završila je u bolnici, zbog blagog srčanog udara.

Život u zatvoru uz knjigu

Odmah je odveden u objekt za mladež. Majka ga je posjećivala koliko je mogla, no on je bio sve izoliraniji, kako fizički tako i mentalno. I dugo je vremen čuvao tajno kako nikada nije naučio čitati.

"Bio sam udaljen od svoje obitelji, a želio sam komunicirati sa majkom. Motiviralo me to što sam joj želio reći kako se osjećam", rekao je.

Odlučio je naučiti pisati i čitati kako bi svojoj majci mogao poslati pismo. Počeo je čitati dječje knjige i rječnike i slovo po slovo, uz pomoć učitelja, naučio čitati i pisati. Sa 17 godina čitao je sve što mu je došlo pod ruke.

"Maturirao sam u državnom zatvoru", kaže Bunn i prisjeća se odlaska u državni zatvor za odrasle kao jednog od najstrašnijih trenutaka u svom životu, zbog svih priča o silovanjima, noževima, oružjima i sl. što je čuo.

"Postao sam agresivniji, jer sam mislio da moram biti takav kako bi se zaštitio. No postao sam sve ogorčeniji, i počeo upadati u nasilne situacije", prisjeća se.

Iako je bio poznat kao zatvorenik pod brojem 7129748Q većinom su ga viđali s knjigom u ruci. Tijekom dana pohađao je satove za suzbijanje bijesa, koje je položio sa izvrsnim i ubrzo postao savjetnik i sam provodio program za zatvorenike. Noći je provodio čitajući, u aktivnosti koju je beskrajno volio i u kojoj je uživao.

"Napisao sam svojoj majci jednom...mogu zatvoriti moje tijelo, no ne mogu zatvoriti moj um. Zbog čitanja sam se tako osjećao, tako snažno. Osjećao sam se zarobljen i bez glasa tako dugo, ali moć koju mi je davalo čitanje, moć imaginacije, mogla me odvesti gdje god sam htio", rekao je.

Još 2006. godine herojski je spasio zatvorskog savjetnika od napada i silovanja, zbog čega ga je odbor za oslobađanje omogući puštanje na slobodu te godine.

"Kada sam izašao u predvorje, moj brat i rođak su me dočekali, i bio je to prvi put nakon 17 godina da sam se osjećao sigurnim", rekao je Bunn koji je Elmiru napustio u majici, hlačama i čizmama koje mu je kupila njegova obitelj i sa 40 dolara u džepu koje je zaradio svojom zatvorskom plaćom od 7,50 dolara tjedno.

Težak život izvan rešetaka

No na uvjetnoj se borio, jer sa svojim zatvoreničkim dosjom nije mogao tako lako naći posao. Dijagnosticiran mu je PTSP što mu je omogućili socijalnu sigurnost i invalidnost. 2008. godine nakon borbe s depresijom nije se pojavio na sastanku na koje je bio obavezan dolaziti na uvjetnoj slobodi i vraćen je u zatvor. Oslobođen je sljedeće godine.

"Nisam se uspio prilagoditi nakon što me nije bilo na slobodi tolike godine", rekao je.

Dobre vijesti stigle su mu 2010. godine kada je Exoneration Initiative, nevladina organizacija koja pruža pravnu pomoći nepravedno osuđenima u New Yorku, počela proučavati njegovu osudu.

"Uzorak i praksa Scarcellovog ponašanja i nepoštivanja pravila, prava i istine, potkopava pravni sistem i doveo je do revizije prikupljenih dokaza", objavila je sutkinja u slučaju ShawnDya Simpson.

Zakazano je novo suđenje. I tom odlukom nakon 24 godine u zatvoru Hargrave je otpušten iz zatvora uz jamčevinu. Godinu dana nakon toga isto se dogodilo i Bunnu.

U svojoj presudi, sutkinja je dokaze koji su bili upotrijebljeni u osudi Bunna nazvala "bezvrijednima" a postupke Scarcelle nazvala "zanemarivanjem pravila, zakona i istine".

U svibnju 2018. godine Rosean Hargrave i John Bunn proglašeni su slobodnima i tako su postali 12 i 13 čovjek oslobođeni optužbe povezanih sa istragama detektiva Louis Scarcella.

"Ja sam nedužan čovjek, časni sude i uvijek sam bio nedužan čovjek", rekao je to uz suze i uz poglede majke koje nije mogla zadržati ni svoje suze okupljenima u sudnici.

Do danas je 70 slučajeva spomenutog detektiva prošlo reviziju. Najmanje 14 njegovih osuda u slučajevima ubojstava odbačene su zbog loših dokaza, obmanjujućih svjedočenja ili prisilnih ispovijedi. No detektiv Scarcella nikada nije osjetio nikakve posljedice niti je optužen za neki zločin. A on sam i dalje će reći kako "apsolutno nije učio ništa loše".

Bunna sada s veseljem dočekuju školarci u Brooklynu kroz svoju neprofitnu organizacija A Voice 4 The Unheard pomaže drugoj djeci da nauče čitati i pisati i poput njega razviju ljubav prema knjizi. Donirao je više od 20.000 knjiga kako bi pomogao onima koji su nepismeni ili zatvoreni.

"Čitanje je promijenilo moj život i sada želim to iskustvo podijeliti s drugima", kaže Bunn.

Uz to što je otvorio knjižnicu u Rikersu, dva puta tjedno radi u zatvoru, i vodi grupne sastanke sa mladima, do 17 godina. Pokrenuo je i književni klub za tinejdžere jer više od svega ne želi da oni koje mentorira odustanu i postao samo jedan broj u nekoj od institucija.

"Govorim im kako je sve moguće. Osjećajte se kao ste se pre dobri da bi bili ovdje", poručuje im. Dok vodi djecu kroz raspravu i objašnjava i sam je sretan što je s njima.

"Nema boljeg osjećaja od onog da postojim sa nekim ciljem, a upravo ovo s djecom daje smisao mom životu. Ja sam kroz svoju noćnu moru ... pronašao svoj san", poručuje.

(SB / Express)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...