Od 2001. godine do danas, na teritoriji Republike Srbije su na četiri lokacije otkrivene masovne grobnice

sa 941 tijelom Albanaca ubijenih na Kosovu 1999. godine, prevashodno civila koji su stradali izvan borbe.

Prema podacima UNMIK-ove Kancelarije za nestala lica i sudsku medicinu (KNLSM), u Batajnici nadomak

Beograda otkrivena su 744 leša kosovskih Albanaca, u Petrovom Selu najmanje 61 tijelo, a kod jezera Perućac

masovna grobnica s 84 tijela. Naknadno, u masovnoj grobnici Rudnica otkrivena su još najmanje 52 leša.

Prve informacije o tajnom premiještanju tijela kosovskih Albanaca s Kosova u Srbiju i njihovom

pokopavanju u masovne grobnice objelodanila je Radna grupa Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije

(MUP) 25. maja 2001. godine u dokumentu pod nazivom Informacija. Ubrzo nakon toga počinju prva

iskapanja na lokalitetu Batajnica, potom u Petrovom Selu i pored jezera Perućac.

Prvi posmrtni ostaci u masovnoj grobnici Rudnica pronađeni su 13.

decembra 2013. godine.

Već u Informaciji Radne grupe saopćeno je da je odluka o skrivanju tragova zločina isplanirana

najkasnije u martu 1999. godine na najvišem državnom nivou i da je tada na jednom sastanku tadašnji

predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević naložio ministru unutrašnjih poslova

Vlajku Stojiljkoviću preduzimanje mjera kako bi se prikrili dokazi o izvršenim zločinima nad albanskim

civilima.

Na sličan zaključak o operaciji isplaniranoj u vrhu vlasti upućuju i drugi dokazi izvedeni pred

Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i Vijećem za ratne zločine Okružnog suda u

Beogradu koji su analizirani u ovom dosijeu.

Analizirani su iskazi i propratne izjave svjedoka koji se mogu podijeliti u dvije grupe: prvu čine očevici

zločina i preživjele žrtve, a drugu, brojniju – insajderi, uglavnom pripadnici policije i javnih poduzeća

koji su učestvovali u transportu i pokopavanju tijela. Pored toga, analizirani su i brojni dokumenti

policije i vojske, prevashodno dostupni preko baze MKSJ, ali i oni do kojih je Fond za humanitarno

pravo došao nezavisno od sudova.

Osim potvrde zaključka Radne grupe o tome da je operacija planirana i naređena iz samog vrha vlasti

SRJ i Srbije, iz dokaza proizlazi da su u prikrivanju leševa učestvovali pripadnici oba resora MUP-a

Srbije sa svih nivoa policijske hijerarhije – od najviših oficira do policajaca sa najnižeg nivoa. U uklanjanju leševa sudjelovala je i Vojska Jugoslavije preko svojih odjeljenja za asanaciju terena. Osim njih, najčešće po nalozima koji su stizali od lokalnih policijskih zvaničnika, u uklanjanju leševa učestvovali su i civili i radnici javnih poduzeća, čije mašine i druga logistika su također korišteni.

Iz izjava i iskaza svjedoka, kao i iz dostupne dokumentacije iz tog vremena, uočljivo je da je termin

„asanacija terena“ ili „sanacija terena“ obilato korišten unutar političkih, vojnih i policijskih struktura

da bi se označilo nelegalno uklanjanje leševa i njihovo pokopavanje u tajne masovne grobnice, s

ciljem prikrivanja zločina.

Na osnovu izjava svjedoka koji su učestvovali u transportu ili pokopavanju leševa može se uočiti da

su ubijeni kosovski Albanci čija su tijela otkrivena u masovnim grobnicama bili civili, što je potvrđeno

iskazima očevidaca zločina i naknadnim forenzičkim analizama.

U grobnicama su, osim muškaraca, pronađena i tijela žena i djece, a najčešći uzrok smrti su prostrjelne rane,

u najvećem broju slučajeva na glavi, što ukazuje da žrtve nisu stradale tokom borbi već u egzekucijama

izvan borbi.

Šesnaest godina nakon otkrića masovnih grobnica u Batajnici, u Petrovom Selu i kod jezera Perućac i

više od tri godine po otkrivanju masovne grobnice Rudnica, na tim lokalitetima ne postoje nikakva

obilježja koja bi ukazala na to da su na teritoriji Srbije pronađene stotine leševa žena, djece i muškaraca,

civila stradalih u brojnim masovnim zločinima na Kosovu.

Do danas niko u Srbiji nije odgovarao za opsežnu operaciju skrivanja tijela kosovskih Albanaca u

masovne grobnice.

(SB / FHP)