BIO JE HEROJ KOJEM SE I DANAS KLANJAJU: Zbog jednog lukavstva postao je vitez u dalekoj Malti, Turci su ga mrzili, a onda je ušao u legendu

Portal „Slobodna Bosna“ nastavlja svoj uspješni serijal iz povijesti, pročitajte našu današnju priču...

  • Jeste li znali

  • 19. Sep. 2018  

  • 0

Petar Želalić je rođen juna 1727. u Bijeloj u Crnoj Gori. Bio je pomorac, kapetan koji je plovio na “Šambeku”, tipu manjeg broda pogodnog za trgovinu i ribarstvo, a naročito za gusarenje. Takavim brodom Želalić je plovio s posadom od svega deset ljudi. Ličio je na igračku u odnosu na sultanov brod „Velika sultanija”, jedan od najljepših i najvećih turskih brodova toga doba.

 

Osim lakšeg naoružanja, na njemu su bila i 82 topa. Do susreta dva broda došlo je u Egejskom moru. Ispaljeni su upozoravajući plotuni sa sultanovog broda. Kapetan Želalić nije imao izbora nego da naredi spuštanje jedara i da čeka lagano zaustavljanje broda.

 

Turci su Egejsko more smatrali svojim teritorijalnim vodama. „Šambek“ su zaplijenili i pod naoružanom turskom komandom uputili u najbližu tursku luku. Želalića i tri njegova bliža suradnika prebacili su kao robove na „Veliku sultaniju”. Tamo su zatekli još 83 roba od kojih su 11 bili mornari iz Boke. Sve su to bili zapovjednici i oficiri zaplijenjenih ili potopljenih brodova.

 

Za te robove su Turci tražili velike otkupe. Matična luka Želalićevog „Šambeka” je bila Malta. Od tamo se nije niko javljao da ponudi otkup, a svoju rodbinu u Boki Želalić nije pominjao. Više od dvije godine je sa svojim drugovima robovao, očekujući tursku milost, no otkupa nije bilo.

 

Zbog uzornog ponašanja kapetan Želalić stekao je povjerenje kod Turaka. Jednog septembarskog petka Turci su proslavljali posebnu svečanost. Zbog velikih zasluga, sultan Mustafa III je odredio novo ime svom lijepom brodu. Iako je i do tada nosio veliki naziv, to je ipak bila sultanija (princeza). Veličanstveniji je bio novi naziv: “Kruna otomanska“.

 

Veći dio posade je dobio nagradni izlaz na otok Kos, ispred kojeg je brod bio usidren. Na brodu je ostala straža od stotinak ljudi. Nagrađeno je i nekoliko robova, ali samo izlaskom na palubu. Nije bilo opasnosti da pobjegnu skakanjem u more. Morali bi isplivati na tursko kopno, a zna se što bi ih tamo čekalo. To im nije ni padalo na pamet, ali se Želaliću nešto drugo motalo kroz glavu.

 

Kada je došlo vrijeme za molitvu, straža se razrijedila. Želalić je to iskoristio, zabranio ulaz u tursku prostoriju za klanjanje tako da se iznutra ne može otvoriti, a otvorio potpalubnu prostoriju za robove. Oni su dograbili motke i sve što im je došlo do ruku, neki i noževe iz kuhinje i navalili na iznenađene stražare na palubi. Mnogi stražari su poskakali u more. Ko je pružio otpor bio je posječen. Iako nikada nije komandovao tako velikim brodom, Želalić je preuzeo komandu, naredio dizanje sidara i razvijanje jedara. Odmičući kroz arhipelag, Želalić je propisno odgovarao na pozdrave turskih obalnih straža.

 

 

Dok su stigle ondašnje sporohodne vijesti do isturenih turskih straža, „Kruna otomanska” se izgubila iz vida daleko na horizontu.

 

Nova nevolja je nastala kada se oteti turski brod približavao malteškoj obali. Iako Želalić nije plovio pod turskom zastavom, nastala je panika na Malti čim je brod primjećen. Osuli su paljbu prema brodu sa svih obalnih topova. Uzaludni su bili i Želalićevi signali koje je upućivao sa broda. Želaliću nije preostalo ništa drugo nego da krene u lov na bilo koji brod, jer su od većeg svi manji brodovi bježali čim bi ga primjetili. Prema jednom peškariću je morao ispaliti plotun upozorenja. Kao on nekada, tako su ribari sa peškarića spustili jedra i čekali sudbinu.

 

Sretni ishodom poslušali su kapetana Želalića da otplove na Maltu i jave vlastima u čijim je rukama turski brod.

 

Na obali Malte pripremljen je neviđen doček naroda, svi su u nevjerici gledali oteti turski brod. Kapetan Želalić je dočekan kao najveći malteški heroj. Brod je procijenjen na basnoslovnu sumu. Ne znajući što će sa tolikom brodinom, Želalić ga je poklonio malteškim vitezovima, u čijem posjedu je bio otok Malta. Tada je i kapetan Petar Želalić proglašen vitezom malteškog reda.

 

 

Na brodu je bila ogromna vrijednost skupocjene robe, oružja i 84.000 zlatnih cekina turskog plijena i 40 zarobljenih Turaka. Zarobljenike je predao malteškim vitezovima, a ostale vrijednosti je podijelio sa svojim mornarima. Kolika je to vrijednost bila vidi se po tome što je Želalić od svog dijela sazidao dvije palače na Malti.

 

U znak zahvalnosti za uspješan podvig, sagradio je na Malti i crkvu Svetog Nikole, zaštitnika pomoraca. No, slavnom kapetanu avanturistički duh nije dao mura. Kupio je novi brodić, sličan onome kojeg su mu Turci oteli.

 

Odao se gusarstvu isključivo protiv turskih brodova. Nizao je pobjedu za pobjedom, ali sve je ostajalo zasjenjeno grandioznim podvigom koji mu je donio veliko bogatstvo i svjetsku slavu.

Brodu “Kruna otomanska” ime je odmah promjenjeno.

 

Malteški vitezovi su mu dali ime „Santissimo Salvatore”, a to je toliko uvrijedilo Turke da zamalo nije došlo do mediteranskog rata. Da bi ublažio napetost, francuski kralj Luj XV uputio je na Maltu augusta 1761. poslanika Valija de Fleurija radi pregovora o otkupu broda. Kapetan Petar Želalić, prvi pravoslavac vitez Malteškog reda, umro je na Malti 1811. godine u dubokoj starosti, a pomorski podvig odigran na današnji dan 1760. godine na Malti se i danas slavi.

 

 

 

 

 

(SB)

 

 

 

 

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...