NOVA OKTRIĆA: Kako je Hitler došao na vlast

Za razliku od teorije Roberta Putnama da demokratiju jačaju građanska udruženja, pad Weimarske republike je dokaz da to nije tako

  • Jeste li znali

  • 19. Sep. 2018  19. Sep. 2018

  • 0

Kao što pokazuju nedavna događanja u Egiptu i Tunisu, uspostavljanje održivih demokratija može biti vrlo težak zadatak. Zašto neke demokratije ne samo da prežive, već napreduju - često pred nedaćama - dok su druge stalno pred kolapsom?

Jedan od moćnih odgovora je naglasak na važnosti "društvenog kapitala", guste mreže udruženja u kojima građani mogu stvoriti interakciju kao ravnopravni. Ovu ideju iznio je harvardski profesor politologije Robert Putnam 1995.

Ova ideja ima dugu liniju: Kad je Alexis de Tocqueville posjetio Ameriku 1830-ih godina, bio je impresioniran snagom kojom su građani surađivali u raznim udruženjima. Tvrdio je da "to najdemokratskija zemlja na svijetu, ...usavršila je umjetnost isticanja njihovih zajedničkih želja i ciljeva“.

Društveni kapital je povezan s nizom poželjnih rezultata:

Postoji više povjerenja i više davalaca krvi u gradovima u kojima ima više građanskih udruženja i odaziv birača je veći, a financijska tržišta rade bolje.

Ali sve je više onih koji smatraju da socijalni kapital ima i svoju tamnu stranu. Ku Klux Klan, dileri droge i mafija oslanjaju se na socijalni kapital kako bi osigurali suradnju. Također, važni nedavni radovi pokazuju da građanska udruženja mogu dovesti do potkopavanja postojećih vođa, potkopavajući i kvalitetu upravljanja, piše voxeu.org.

Okrenimo se iskustvu međuratne Evrope da bismo naučili neke lekcije. Baš kao i tokom arapskog proljeća, nakon 1918. godine mnoge su zemlje, nakon autoritarnih režima uvele demokratske sisteme ali značajan dio nije preživio.

Fokusirajmo se na najvažniji primjer - raspad – Weimarske republike u Njemačkoj. Konkretno, istražujemo u kojoj je mjeri socijalni kapital pridonio usponu ekstremističkog, antidemokratskog pokreta – Hitlerove Nacionalsocijalističke partije.

Naučnici su već dugo isticali da je Weimarska Njemačka imala neobično snažno građansko društvo. Ipak, prva demokratija zemlje se urušila. To ne mora nužno dokazati da socijalni kapital potkopava politički sistem – moguće je da bi se Weimarska Republika brže raspala i bez guste mreže klubova i društava.

Uspon nacističke stranke odvijao se ne samo na biračkim mjestima, nego se ključno oslanjao na čvrsto kontroliranu organizaciju sastavljenu od nekoliko hiljada lokalnih 'ćelija'. U većini njemačkih gradova, oni su podupirali uspjeh stranke na nacionalnim izborima. Stranka je rasla, a glasovi su slijedili.

Naprimjer, 1928. nacisti - Nacionalsocijalistička partija već je imala 100.000 članova u nekih 1.400 lokalnih podružnica, što je čini jednom od najvećih stranaka u zemlji. Istovremeno je dobila samo 2,6% nacionalnih glasova.

Da bismo ispitali vezu između društvenog kapitala i pada Weimarske Republike, prikupili smo nove podatke o društvenom životu u više od 100 gradova u međuratnoj Njemačkoj i povezali to s postojećim informacijama o ulasku u nacističku stranku. Također koristili smo informacije o udruženjima iz 19. stoljeća kako bismo pojasnili prirodu veze između ulaska i udruživanja stranaka u Njemačkoj u 1920-ima.

Tokom cijelog razdoblja gradovi i mjesta s više društvenog kapitala pokazali su znatno veće stope ulaska u nacističku stranku. To znači da se "virus" nacističke ideologije širi mnogo brže u populaciji u kojoj su ljudi intenzivno i opetovano surađivali kao ravnopravni. Udruženja su pomogla nacističkoj stranci zbog dva razloga.

Prvo, mogli su sadržavati veliku količinu militarističkih pojedinaca koji žude za osvetom protiv Francuske, koji su bili predodređeni da prihvate nacističku ideologiju.

Drugo, u gradovima i mjestima s više socijalnog kapitala ljudi su češće ulazili u Hitlerovu stranku jer su članovi kluba vjerovali Führerovoj poruci i uvjerili ostale Nijemce da će stranka unaprijediti društvo.

Anegdotalni dokazi snažno sugeriraju da je neformalni kanal bio jako važan. Iz mnogih autobiografija znamo da je interakcija s članovima stranke uvjerila mnoge da se pridruže pokretu.

Jedan član je istaknuo da se "... upoznao s programom stranke preko kolege, vršnjaka s kojim je često razgovarao. Bio je mirna, tiha osoba koju sam iznimno cijenio. Kad sam ustanovio da je on jedan od lokalnih vođa Nacionalsocijalističke partije, moje mišljenje o njoj kao skupini kriminalaca potpuno se promijenilo."

U sveučilišnom gradu Marburgu, detaljno je to analizirao Rudy Koshara. Članovi partije imali su širok spektar članstava, od šahovskih klubova do planinarskih udruženja - daleko nadilazeći militaristički prostor veteranskih udruženja. Ovo pokazuje snagu koju imaju veze jer se članovi u udruženjima pridružuju partiji koja ima više članova.

Sistermatičnije se bavimo pitanjem tumačenja, podijelit ćemo članstvo udruživanja u dvije vrste - vojna udruženja (uglavnom klubovi veterana) i druga udruženja (od uzgajivača kunića i golubova do pjevača, gimnastičari, kolekcionari maraka itd.). Kada analiziramo vezu između brojnosti udruženja i ulaska u neku stranku, gotovo su identični rezultati za obje vrste društvenog kapitala – i ljubitelji golubova i planinari imaju jednako snažan utjecaj na rast popularnosti nacističke stranke kao i veteranska udruženja.

Naravno, ima još razloga zašto je Nacionalsocijalistička partija postala tako popularna. Naprimjer, nezaposlenost je rasplamsala nezadovoljstvo s Weimarskom Republikom; ona je također dala ljudima dosta vremena za obavljanje drugih aktivnosti. U našim analizama uzeli smo u razmatranje vrhunac nezaposlenosti tokom depresije, ali nije bilo promjene u rezultatima.

Propast Weimarske Republike bio je prekretnica svjetske historije. Donio je ubojiti režim na vlast. Bez golemog uspjeha nacističke stranke na biračkim izborima, njegov dolazak na vlast bio bi nezamisliv. Ono što je otvorilo put izbornom uspjehu bila je moćna stranačka organizacija koja je prodrla u svaki kutak Njemačke.

U ovom radu razmatramo ono što je omogućilo članstvu stranke da se podigne do tačke kad postaje uspješan masovni pokret koji je mogao uspješno stvoriti demokratski poredak. Otkrili smo da snažne društvene mreže u međuratnoj Njemačkoj u konačnici pridonijele usponu nacističke stranke. Nezavisno o tome jesu li udruženja imala ideološku podlogu, članstvo je brže raslo tamo gdje je bilo više socijalnog kapitala.

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...