Piše: SENAD AVDIĆ

Najveća prijeratna pljačka u Bosni i Hercegovini, preciznije rečeno - pljačka Bosne i Hercegovine, bila je kriminalna kampanja, organizirana iz državnog vrha Hrvatske tokom koje je neutvrđena količina jugoslovenskih dinara, odmah nakon što je ta "jugočetnička agresorska valuta" izbačena iz platnog prometa te zemlje u konvojima kamiona prebačena u Bosnu i Hercegovinu i ovdje konvertirana u "čvrste" valute, najčešće dojč-marke.

Koliko je bezvrijednih, dojučer (pre)cijenjenih Markovićevih dinara, pod okriljem noći i HDZ-a tada promijenjeno u BiH, niko nikada nije ustanovio, niti je to bilo moguće, ali najkonzervativnije procjene govorile su o dvije-tri milijarde maraka. Najveći dio tih taze propranih njemačkih maraka okončao je u državnoj riznici u Zagrebu, ali je ostalo sasvim dovoljno zdravog (i živog) novca za sve učesnike u ovoj profesionalno obavljenoj pljački, domoljubne šofere, ovlaštene distributere, policijske i vojne parastrukture, lokalne krizne štabove.

Iza ovoga kriminala, hajdučke pljačke, kao ni iza drugih nepočinstava koji su iz Hrvatske planski i sa maksimalnim mjerama opreza i subverzije, počinjeni u našoj zemlji, nije ostalo mnogo pisanih tragova. Zna se tek toliko da je cijelom tom hajdučijom rukovodio Jozo Martinović, ministar financija u prvoj demokratskoj vladi i da je za provedbu i uspjeh tog poduhvata odgovarao isključivo predsjedniku Franji Tuđmanu.

NEPREKINUTA PLJAČKA

Vlast u Bosni i Hercegovini, etnički i interesno podijeljena, urušena, pri tom i sama dijelom uključena u ovu pljačku, nije imala odgovor, niti način da spriječi taj desperadoski upad u platni sistem zemlje, ili koliko-toliko ublaži njegove pogubne efekte vidjljive čak i na uličnim mjenjačnicama. Posljednji pokušaj da se zaustavi pustošenje monetarnog sistema u BiH i prekogranično torbarenje uvođenjem vlastite nacionalne valute, propao je u Skupštini BiH, kada je na zahtjev Mate Bobana i njegovog krila u HDZ-u BiH spriječena smjena tadašnje guvernerke Narodne banke BiH Hajre Balorde. Znate li ko je bio kandidat za njenog nasljednika? Jadranko Prlić, koji je tada još uvijek pehlivanio između SDP-a i HDZ-a!!

Nijedan dio hrvatske javnosti i društva, opozicija, mediji, financijski sektor, pravosuđe... nije vidjelo ništa sporno i nedopustivo u ovoj efikasnoj mafijaškoj operaciji, dapače, smatralo ju se visokopatriotskim i izrazito korisnim činom za mladu hrvatsku demokraciju, otpor mrskom agresoru, skrb za Hrvate u susjednoj (tada još uvijek) republici. Samo je jedna sitnica zasmetala progresivnim i pravodljubivim snagama u Hrvatskoj, a i to mnogo godina kasnije: što je novcima koji su iz Hrvatske putovali u šleperima, a vraćali se "u drugoj boji i agregantom stanju u aktn-tašnama, obavljena kriminalna pretvorba u toj zemlji, što su domoljubnih "Martinovićevih Jedanaest" postali većinski vlasnici Hrvatske.

Ministar financija Jozo Marinović bio je Hercegovac iz Ljubuškog. Sentimenti, ali i drugi razlozi, poput rodijačke konspiracije opredijelili su ga da za najodanije operativce na terenu odabere svoje zemljake i intimuse. Oni će kasnije biti kičma financijske, ekonomske moći ne samo u Hercegovini, nego i u Hrvatskoj, a neki, poput predratnog razvozača mlijeka iz Konjica Luke Rajiča i u evropskim razmjerama.

Iz Ljubuškog je i Milijan Vaso Brkić, jedan od najmoćnijih političara u Hrvatskoj, dopredsjednik HDZ-a i Hrvatskog sabora i glavni operativac Hrvatske među Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Brkićev hijerarhijski odnos prema Draganu Čoviću je nastavak onog komandnog lanca kojeg je Gojko Šušak započeo sa Matom Bobanom, a nastavio Ivić Pašalić sa Antom Jelavićem. Nema važnog političkog pitanja i događaja u BiH, u kojeg nije izravno i neprikriveno uključen Milijan Brkić. Od natjecanja za mis hrvatske dijaspore, pa do glasovanja dijaspore na izborima u BiH. Njegovi bliski suradnici pričali su kako je nakon prošlih izbora u BiH Brkić, koji je na terenu u Hercegovini koordinirao i kreirao HDZ-ovu izbornu kampanju, kazao kako mu je najteže bilo izmiriti Dragana Čovića sa lokalnim HDZ-ovcima jer, kako je navodno kazao, "tog čovjeka skoro niko ne voli".

Brkića se godinama povezivalo sa ratnim zločinima počinjenim nad Srbima u Livnu i Mrkonjić Gradu, međutim nikada nije podignuta optužnica. Dok su druge njegove kolege, suborci, vojnici i policajci, koje se povezivalo s ratnim zločinima preventivno izbjegavali dolaske u BiH, Brkić takvog straha nije imao. Dapače, tvrdilo se, opet iz njegovog okruženja, kako je svojedobno upozorio bivšeg direktora SIPA-e Gorana Zubca da ni ne pokušava narediti njegovo hapšenje, jer bi mogao ostati bez posla. Računao je naravno na neraskidivo prijateljstvo i gvozdenu suradnju Dragana Čovića i Milorada Dodika koji je zaposlio Zubca na čelo državne agencije.

KUME, IZBORI KESA!

Milijan Vaso Brkić je, poput njegovog zemljaka Joze Martinovića prije više od 25 godina, od hrvatskog državnog vrha ovog ljeta dobio zadatak podjednako bitan koliko i delikatan, domoljuban koliko i kriminalan: animiranje Hrvata raseljenih iz Bosne i Hercegovine za izbore u našoj zemlji. U obje akcije modus operandi, kao i nalogodavac je bio identičan. O sastanku održanom u Hrvatskoj, na kojem je uz Brkića i Dragana Čovića prisustvovao jedan krajnje "čudan svat", penzionirani šef ruske obavještajne zajednice Nikola Petrušev, dogovorene su "smjernice" i "podijeljeni zadaci".

Brkić je svojeručno napisao i potpisao dokument-"naputak" upućen lokalnim organizacijama HDZ-a u Hrvatskoj u kojim je izdao direktive što i kako treba činiti kako bi se povećao broj Hrvata koji će na predstojećim izborima glasati u odsustvu, poštom. Naravno da je svaka kampanja koja povećava izlaznost na izborima dobrodošla, međutim ovdje se radilo o eklatantnom, politički usmjeravanom kriminalu, izborni materijal je distribuiran samo određenim, kako piše u Brkićevom dokumentu- naputku "segmentiranim" biračima, odnosno onim za koje se "zna da su spremni svoj glas dati kandidatima Hrvatskog narodnog sabora"(HNS).

Nakon što je izvršena trijaža i "segmentirano" 15-ak tisuća Hrvata koji žive u inozemstvu (koji su se registrirali na prošlim izborima, ali nisu na njih izašli) Brkićev stožer je njihove, dominantno lažne adrese dostavio Centralnoj izbornoj komisiji, koja ih je distribuirala uz pomoć Hrvatskih pošta nepostojećim biračima. Brkićev operativac u Hrvatskim poštama Mario Bebić, dugogdišnji je HDZ-ov apartčik zadužen za "sive operacije", kako su piali tamošnji mediji svojedobno istjeran iz Vlade Hrvatske zbog stanovitih zastranjenja. On je osigurao da se izborni materijal upućen iz Sarajeva preda na ruke "segmentiranim" biračima, a suštinski su ga preuzimali Brkićevi i HDZ-ovi terenski radnici od povjerenja.

Hrvatsku ovih dana potresa ozbiljna kriminalno-obavještajna afera koja ubrzano dobija i stranačko-političku pozadinu i dimenzije. Najprije su krajem prošle nedjelje policajci uhapsili izvjesnog Franju Vargu, bivšeg policajca eksperta za informatičku forenziku pod sumnjom da je fabricirao lažne SMS poruke kojima je Zdravko Mamić, gazda NK "Dinamo", prije bijega u BiH dokazivao da mu država montira sudsku presudu. Ubrzo su procurile informacije iz istrage prema kojima je Varga bio osoba od povjerenja Tomislava Karamarka i Milijana Brkića, dvojca koji je godinama vedrio i oblačio u MUP-u, ali i HDZ-u. Prije hapšenja Varga je od "prijatelja" dobio poruku da uništi sve dokaze koji bi ga mogli teretiti, a ubrzo je uhapšen i dojavljivač: riječ je o vozaču zaposlenom u Hrvatskoj Vladi, kumu, prijatelju i bliskom suradniku Milijana Brkića.

Premijer Andrej Plenković je prije dva dana kazao da ga brine ovaj skandal, ali da o njemu nije stigao razgovarati sa po mnogo čemu svojim prvim suradnikom Brkićem, jer mu se ovaj "ne javlja na telefon". Brkić je nešto kasnije rekao da on ima i drugih obaveza, navodeći izbore u Bosni i Hercegovini, na čemu je angažiran i što mu je, očito, bitnije od odgovaranja na telefonske pozive svog stranačkog šefa, i premijera Hrvatske. Iz brojnih reakcija na ovaj slučaj kojem se ne nazire kraj i rezultat, izdvojit ću izjavu prozvanog Tomislava Karamarka, bivšeg lidera HDZ-a i policajca sa bogatom i dugačkom karijerom. On je kazao da uhapšenog informatičkog falsifikatora Vargu poznaje iz vremena kada je radio u MUP-u i kada je pomagao HDZ da "se spriječe eventualne izborne prevare tijekom izbora 2015.godine".

KOLINDINI "MARGININI MONOLOZI"

Ono za što hrvatski istražni organi terete bivšeg policajca Franju Vargu i zbog čega ubrzano otkrivaju mrežu njegovih pomagača, naručitelja, zaštinika... dakle, informatički kriminal, krivotvorenje, fabriciranje lažnih dokumenata spada u potpuno istu porodicu krivičnih djela sa onim nezakonitostima koje je počinio Milijan Brkić i njegov tim na čelu sa poštanskim čimbenikom Bebićem tokom sveobuhvatne kampanje za registriranje Hrvata za izbore u BIH.

Nema još uvijek dokaza da je Brkić stajao iza dojave koju je Vargi prenio njegov kum suborac, kao što nema dokaza da je Varga sa svojim vještinama bio uključen u lažiranje biračkih spiskova za glasanje u Boni i Hercegovini. No, u oba slučaja je riječ o istoj kriminalnoj matrici, o zločinačkom djelovanju obavještajnog, policijskog, političkog podzemlja. S tim da je u percepciji hrvatske pravne države, medija, stranaka, Brkićeva operacija kriminalnog uvođenja 15-ak hiljada raseljenih Hrvata, uglavnom bez njihovog znanja i sudjelovanja, u legalne izborne tokove u drugoj državi domoljubni, solidarni, hvale vrijedan čin, dok je istovremeno krivotvorenje SMS-ova u Hrvatskoj i dikvalificiranje političkih protivnika kriminalni akt!

"Iznijet ću najfrapantnije dokaze o mešanju zapadnih sila u izbore u Republici Srpskoj", obećao je Aleksandar Vučić, ovoga puta sa pozicije stranačkog vođe na konvenciji svoje Srpske napredne stranke održanoj početkom nedjelje. Dok Vučić ne izađe sa "frapantnim dokazima", jedini čvrst dokaz o umiješanosti bilo koje strane zemlje u izbore u BiH jeste nezakonito, kriminalno djelovanje Milijana Brkića, potpredsjednika Sabora Hrvatske uz pomoć dijelova državnog aparata, javnih poduzeća i obvještajne zajednice.

Ostaje, međutim, otvoreno pitanje je li se u izbore u BiH Hrvatska miješala kao "zapadna sila", ili je njeno uplitanje, kriminalno, ponavljamo, bilo usklađeno sa jednom drugom, "istočnom silom". Ako je suditi po susretu Kolinde Grabar-Kitarović sa Sergejom Lavrovom u New Yorku, Hrvatska i Rusija dijele zajedničke poglede na navodne prijetnje i opasnosti koje su se nadvile nad izbornim i postizbornim periodom u BiH. Zato su Grabar-Kitarović i Lavrov izrazili zajedničku zabrinutost, kako je sopćeno "na "margini" zasjedanja Generalne skupštine UN.

I za govornicom UN-a hrvatska je predsjednica nastavila istovjetne "marginine monologe" o pogibelji koja prijeti od izbora u BiH. U očekivanju da Aleksandar Vučić izađe sa olako obećanim "frapantnostima" o "djelovanju zapadnih sila", djelovanje (iz) Hrvatske i Rusije jedina je realna i dokazana prijetnja regulanosti izbornog procesa u BiH.