DJEČAK IZ TRAVNIKA UŠAO JE U POVIJEST: Kao dijete selio se po Bosni, bio je blizak Mladoj Bosni, postao je Ambasador Jugoslavije, a onda je dobio NOBELOVU NAGRADU

Portal „Slobodna Bosna“ nastavlja svoj serijal iz povijesti, pročitajte našu današnju priču...

  • Jeste li znali

  • 26. Okt. 2018  

  • 0

Ivo Andrić rodio se u Travniku 9. oktobra 1892. godine.

Bio je književnik, političar, diplomat, a ostat će upamćen kao dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

Već u ranome djetinjstvu upoznaje raznolikost zavičajnoga bosanskog ambijenta: roditelji su mu travnički Hrvati, ali se nakon očeve smrti iz Sarajeva, gdje su živjeli, seli tetki udanoj za Slovaka, službenika austrijske uprave, u Višegrad. Još kao mladić razvio je osjećaj jugoslavenskog buntovništva, pa kao sarajevski gimnazijalac postaje blizak organizaciji Mlada Bosna.

Sa stipendijom Napretka 1912. dolazi na studij u Zagreb, gdje se u književnom smislu počinje oblikovati pod utjecajem moderne, osobito A. G. Matoša. Prvu je pjesmu objavio 1911. u Bosanskoj vili, a već 1914. skreće ozbiljnu pozornost svojim prilogom pjesničkomu zborniku Hrvatska mlada lirika. Studij je 1913–14. nastavio u Beču i Krakovu. Zbog svojih svjetonazora, odmah nakon izbijanja rata, godinu dana proveo je u zatvoru. Narušena zdravlja, amnestiran je 1917. i otpušten iz vojne službe pa se vratio u Zagreb, gdje radi pri Narodnome vijeću te kao pripadnik književne skupine oko Književnoga juga djeluje sa stajališta tzv. integralističke obnove.

Tada je pristupio i Društvu hrvatskih književnika, ali se ubrzo odlučuje za državnu službu: 1919. prelazi u Beograd, isprva radi u Ministarstvu vjera, a 1920. dobiva mjesto u diplomaciji. Pošto je 1924. u Grazu završio studij doktoratom o duhovnome životu u Bosni za turske uprave, sve do sloma jugoslavenske Kraljevine, koji ga zatječe kao izvanrednoga poslanika i opunomoćenoga ministra u Berlinu, obavlja odgovorne dužnosti. Za II. svjetskog rata živio je povučeno u Srbiji, a 1946. postaje prvim predsjednikom Saveza književnika Jugoslavije. U poslijeratnome razdoblju bio je narodni zastupnik u skupštini BiH i u Saveznoj narodnoj skupštini. Dana 10 decembra 1961. godine uručena mu je Nobelova nagrada za književnost.

Godine 1920. objavljuje pripovijetku Put Alije Đerzeleza, te se u sljedećem razdoblju razvija gotovo isključivo kao pripovjedač: dvadesetak novela iz triju zbirki (Pripovetke, 1924., 1931., 1936) sa sižeima iz bosanske prošlosti koncipiranima u realističkoj tehnici utvrđuju njegov čvrsto strukturiran narativni govor. Napisao je povijesne romane: Na Drini ćuprija, Travnička Prokleta avlija, Gospođica…, a njegova djela poput Priče o vezirovom slonu, Rzavskih bregova, Omer-paše Latasa ili pak Kuće na osami, zauvijek su utkani u bosankohercegovačku i književnost u regiji.

Veliki književnik iz Travnika nikada nije zaboravio odakle je potekao.

“Želim da obavijestim Savjet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade. Moja je želja da se ova sredstva upotrijebe za unaprjeđenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine”, napisao je Andrić u pismu koje je 17. maja 1962. godine uputio Savjetu za kulturu Bosne i Hercegovine.

Kasnije je Andrić u istu svrhu poklonio i ostatak novca.

(SB)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...