Piše: Danijal HADŽOVIĆ

Centralna izborna komisija jučer je najavila udar na ustavni poredak BiH. Nikakvo drugo ni pravno ni moralno značenje ne može imati mišljenje koje je na jučerašnjoj sjednici iznijela većina članova CIK-a, da Dom naroda u FBiH treba popuniti na osnovu popisa iz 2013. godine. Naime, prema Ustavu FBiH do konačne provedbe Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim se reguliše status izbjeglih i raseljenih lica, kvote o formiranju vlasti vrše se na osnovu popisa iz 1991. godine. A Ustav je, kako je znano, sveto slovo u organizaciji i funkcionisanju jedne države.

No, ne i za CIK koji si je očito dao za pravo da izađe daleko izvan rejona svojih nadležnosti i indirektno počne prekrajati i Ustav ove države. Svjestan ovog nasrtaja očigledno je bio i sam predsjednik CIK-a Branko Petrić, koji se, neuspješno pokušavajući da bude cinično duhovit, a zapravo je samo bio tačan, kolegici Ireni Hadžiabdić obratio riječima:

“Kolegice, jeste li vi spremni da budete optuženi da sa mnom rušite ustavni poredak”.

Hadžiabdić je dijelila mišljenje da se Dom naroda treba popunjavati prema popisu iz 2013., a podržali su je i Stjepan Rogić i Novak Božičković, dok je najsmjeliji bio Stjepan Mikić, HDZ-ovac na političkom zadatku u CIK-u, indirektno poručivši da je CIK u međuvremenu očigledno postao i visoki predstavnik i Ustavni sud i parlament te da on odsad kroji državu: “Ne može ustav entiteta biti iznad Ustava BiH. To je neshvatljivo i neprihvatljivo”.

Ono što nam je CIK jučer demonstrirao zapravo je rezultat politike tihog preuzimanja BiH od osovine Dodik-Čović. Vlastiti kadrovi postave se u ključne institucije koje potom donose odluke koje tjeraju vodu na njihov mlin i omogućavaju im da svoje političke ciljeve ostvaruju zaobilazeći demokratsku proceduru i demokratsku većinu.

A šta je Dodikov i Čovićev politički cilj je barem jasno. U slučaju prvog to je jačanje Republike Srpske nauštrb Bosne i Hercegovine, što Dodik već trinaest godina vrlo uspješno provodi. Ali ako mislite da je s druge strane Čovićev cilj treći entitet, tu se varate. Treći entitet kojim se nerijetko prijeti i manipuliše je, naime, samo babaroga za plašenje političkih oponenata. HDZ, kao vrhunska interesna grupa savršeno je svjestan da im je od potencijalnog entiteta od nekih desetak hiljada kvadratnih kilometara, sastavljenog uglavnom od ruralnih područja, daleko unosnije imati Federaciju u kojoj za stotinjak hiljada glasova kontrolišu polovinu vlasti, ključne finansijske tokove i mogu da sprječavaju svaku odluku koja im nije po volji. No, da bi se to institucionaliziralo kao permanentno stanje i spriječilo da dođe do novih pojava Komšića i Platforme, neophodno je doći do onih ustavnih promjena i zakonskih rješenja koja će dodatno produbiti i cementirati princip vladavine manjine nad većinom. A pošto takav cilj sa svojih stotinjak hiljada glasova baš i nije moguće nametnuti kroz redovnu demokratsku proceduru, prelazi se na plan B čiju nam suštinu otkriva odluka Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića po kojoj je neustavnom proglašena odredba izbornog zakona da se iz svakog kantona najmanje jedan delegat bira iz svakog konstitutivnog naroda (pod uslovom da je izabran u kantonalnu skupštinu) ili jučerašnja odluka CIK-a čijem bi se provođenjem 80% hrvatskog kluba u Domu naroda napunilo HDZ-ovcima.

S Dodikom i Čovićem se politički ne trebamo slagati, no nije im zamjerati što koriste sve moguće opcije i kanale da svoju političke ciljeve realizuju u praksi. Politika u konačnici i nije ništa drugo nego igra moći u kojoj na kraju pobjeđuje onaj koji svoju volju uspije nametnuti drugima. Pravu adresu za gnjev i pitanja treba tražiti u probosanskim strankama. Dok su Dodik i Čović provodili tihi marš kroz institucije države, probosanske stranke, vođene od političkoj teoriji i politologiji nesklonih kadrova, bavile su se puno važnijim “državotvornim pitanjima” kao što su uhljebljenja, raspodjela resursa, trotoari i historijska uloga Mustafe Busuladžića.

Za potvrdu navedene teze i ne moramo ići duboku u prošlost. Dovoljno je samo spomenuti aktuelna postizborna dešavanja. Naime, dok Dodik preuzima Predsjedništvo BiH, Čović prijeti blokadom formiranja vlasti ukoliko ne bude po njegovom, a CIK priprema udar na Ustav po mjeri HDZ-a, probosanska ljevica zaokupljena je matematičkim vratolomijama kako da u kantonima formira vlast bez SDA. Probosanska desnica na to odgovara paranojom glede sudbine vjeronauke u školama ukoliko se to desi.