Piše: ŽELJKO IVANKOVIĆ

”Hercegovci imaju dvije države, a nijednog predsjednika”.

Na što mu ovaj odgovara:

”Bošnjaci imaju dva predsjednika, a nemaju, niti će ikad imati, državu”.

Naravno, ovo se može iščitati i kao nešto podlo, neumjesno ili tko zna sve kako, ako ovu igru čitaju lovci na političku korektnost.

I sad u toj verbalnoj igri otčitavamo ime Željka Komšića kojega su, kao hrvatskog člana Predsjedništva BiH, većinski izabrali Bošnjaci, a Hrvati ga takvim ne samo da ne priznaju nego su ga čak proglasili personom non grata u većinski svojim krajevima; i Zorana Milanovića protiv kojega su kao protiv komunjare harangirali i protiv čijega su izbora organizirali konvoje autobusa punih glasača.

Dakle, hoće se reći kako hercegovački Hrvati ni na jednim izborima nisu sebi izabrali predsjednika. Drugi su im to uradili.

Bosanskohercegovačko je Predsjedništvo dobilo legalnog, ali ne i legitimnog hrvatskog člana Predsjedništva, kažu. I hrvatski je predsjednik legalan, ali ne i legitiman predsjednik, jer je opet preglasana politička volja hercegovačkih glasača.

Tako, eto, Hercegovci, oni iz gornje dosjetke, glasali ili ne glasali, bivaju nadglasani. No, sad se, gle, ne bune. S pravom, jer je hrvatski narod, napose onaj iz urbanih sredina ustao, kako to reče jedan od kandidata za predsjednika RH u prvom krugu (Kolakušić?), da neutralizira ”ono što je ispuzalo ispod kamena”.

Očito, opet bez imalo političke korektnosti!

Ali, tko ju je uopće vidio u, barem, zadnjih pola godine javnih nastupa predsjednice RH? Čak bi tu najmanji problem bila politička korektnost zbog čijeg ”nedostatka” neki tobože zabrinuto reagiraju, no što ćemo s uvredama protiv logike i zdrave pameti?

Ili se smije vrijeđati zdrava pamet, a ostalo ne, ne daj bože?!

No, to su, bit će, prije svega hrvatski problemi i ne bih se njima bavio. Ono mnogo ozbiljnije je sadržano u problemu BiH i Hrvata u njoj. Da. To misli i predsjednik najjače hrvatske stranke u BiH, ali i svi njegovi doboga smiješni trabanti.

Nedavno su, desetljeća nakon Daytona otkrili da je nešto kad oni pobijede i legalno i legitimno, a onda su se dosjetili da je nešto kad oni izgube u istoj utakmici u kojoj se pravila znaju i ne mijenjaju već desetljećima, antihrvatsko i možda legalno, ali ne i legitimno.

Čuj sad to? Pa što su radili u Daytonu? Bili su tamo i njihovi predstavnici, bio je i tamo i prvi predsjednik? A i godine su otada prošle i toliko su na vlasti, a ništa nisu mijenjali…

No, tada su znali da se nacionalna prava štite u Domu naroda, a izbori za zastupnički dom i(li) predsjedništvo su jasno precizirana nekim drugim odredbama…

Ipak, ovo je za neku drugu priču.

Ovdje je važna jedna beskrajno otužna slika koja se ponavlja za svakih hrvatskih izbora. Do jučer je član Predsjedništva BiH glasao za predsjednicu RH; na ovim izborima, budući da nije član Predsjedništva, glasao je kao jedan od predsjedavajućih Parlamentarne skupštine BiH za predsjednicu Hrvatske. Jednom je pobijedio, a jednom izgubio…

Jednom je potrčao predsjednici čestitati, drugi put se ulizivački ponašati.

A problem je daleko ozbiljniji.

Možda jest legalno da predsjednik jedne zemlje bira predsjednika druge zemlje (povijest svijeta ne zna za takvo što!), ali to nije legitimno!

Odakle pravo bilo kome tko je državljanin BiH, pa neka ima i deset drugih državljanstava, birati predsjednika nekoj drugoj državi, onoj u kojoj ne živi?

Zna se da čovjek može služiti vojsku u samo jednoj državi, plaćati porez samo u jednoj državi, ostvarivati aktivno i pasivno pravo glasa samo u jednoj državi, pa zašto bi glasao u dvije države i birao vlast i sebi ali i nekome drugome koji živi u drugoj državi i s tom državom, kao porezni obveznik, svakodnevno rješava svoje životne probleme? Zašto? Odakle mu moralno pravo, odakle obraz?

Ili je samo u pitanju licemjerje?! Mi drugima možemo ono što ne dopuštamo da drugi nama čine. Da! Nije ovdje važno ni legalno ni legitimno, nego – licemjerno.

Doduše, to u politici ionako ne samo da može, nego je poželjno, to se stimulira, to se honorira. Ne vjerujete?

A da vam dam samo jedan primjer?

Dobro. Na posljednjim je općinskim izborima u BiH za načelnika općine Vareš pobijedio član HDZ-a, Hrvat, koji i da su svi Hrvati Vareša glasali za njega, zbog sadašnje demografske slike u Varešu, ne bi bio izabran. Izabrali su ga Bošnjaci jer im je dozlogrdio njihov, tj. SDA-ov načelnik, koji je, usput budi rečeno, sad u zatvoru.

Predsjednik HDZ-a BiH se, nakon izbora, požurio pohvaliti kako ima vlast i u Varešu?! Pohvalio se, premda zna kako je član njegove stranke došao na tu funkciju.

A kad je na isti način izabran sadašnji član Predsjedništva BiH nadigao je toliku galamu, opstruirao uspostavu vlasti i ne prestaje rigati vatru na sve uokolo.

Ostaje samo da sad, nakon izbora u Hrvatskoj, vidimo jesmo li za legalno, za legitimno ili za licemjerno?!

Očito pobjeđuje licemjerno, jer svašta im je taj čovjek naobećavao: i stolni grad i tv-kanal na njihovu jeziku i Aluminij…

A sad, eto, zatvara i najveće hercegovačko proizvodno poduzeće, nakon što je stranka koju vodi i koja je u Mostaru sve vrijeme jedina i stvarna vlast, sve učinila da se Aluminij i njegova imovina temeljito opljačkaju i devastiraju.

Živjelo licemjerje!

(Prenosimo s portala Autograf)