Kako se navodi u tekstu, koji prenosi Tanjug, oko 3,2 miliona starih ljudi u Njemačkoj je ispod granice siromaštva, što je 215.000 više nego 2016. godine, a čak 803.000 više nego 2010. godine.

Za samo sedam godina broj penzionera koji su u riziku od siromaštva porastao je za trećinu, a očekuje se da će statistike za 2018. i 2019. godinu pokazati da se ovaj negativni trend samo nastavlja.

Penzioni sistem pod pritiskom

Za njemačku statistiku, u riziku od siromaštva su svi oni koji sami žive u domaćinstvu a primaju manje od 60 posto prosječne plate, mada se uzimaju u obzir još neki faktori, ali se u suštini ljudi koji mjesečno raspolažu sa manje od 905 eura u Njemačkoj smatraju siromašnim.

Za Njemačku je to malo, jer više od pola nacije nema sopstvenu nekretninu, već živi u iznajmljenom stanu ili kući, pa samim time im dobar dio prihoda odlazi na zakup i režije.

Zbog svega toga nije rijedak slučaj da se na ulicama njemačkih gradova vidi kako penzioneri sakupljaju staklene i plastične boce, na kojima se može dobiti 15 do 25 eurocenti na ime kaucije.

Ekonomisti ukazuju da se sudbina penzionera neće mnogo promijeniti ni ukoliko njemačka ekonomija krene ponovo rasti, pri čemu će najugroženiji biti nekvalificirani radnici, samohrane majke i uopće majke koje dugo nisu radile zbog podizanja djece, što je čest slučaj i danas na zapadu Njemačke.

Da stvar bude gora, i penzioni sistem je pod velikim pritiskom, jer je stanovništvo sve starije, a to će se posebno osjetiti kada u potpunosti u penziju ode bebi-bum generacija, oni rođeni od kraja Drugog svetskog rata do 1964. godine.

Svaki šesti Nijemac siromašan

Zbog toga se u Njemačkoj već neko vrijeme razmatra da se starosna granica za penzioniranje sa 65 podigne na 69 godina.

Da nisu ugroženi samo najstariji u najjačoj evropskoj ekonomiji svjedoči i nedavno objavljeni Izvještaj o siromaštvu za 2019. godinu, u kojem se ukazuje da gotovo svaki šesti stanovnik Njemačke živi u siromaštvu.

Prema ovom izvještaju, 15,5 posto stanovnika Njemačke je siromašno ili na ivici siromaštva, a kao najgore područje po tom pitanju ističe se Rurska regija, u kojoj je stopa siromaštva čak 21,1 posto, što je uglavnom posljedica zatvaranja tamošnjih rudnika i zamiranja industrije čelika.