MARKO ATTILA HOARE ZA "SLOBODNU BOSNU": "Bošnjaci su bili mnogo otporniji na islamski ekstremizam nego stanovnici zapadne Evrope"

Profesor na odsjeku za političke nauke i međunarodne odnose SSST Univerziteta u Sarajevu i autor knjige "Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu" koja je podigla veliku prašinu u našoj i regionalnoj javnosti, Marko Attila Hoare, u intervjuu za "Slobodnu Bosnu" ističe da je Macronova izjava sramotno povlađivanje islamofobnim i šovinističkim anti-imigrantski raspoloženim biračima u Francuskoj koji odbacuju prisustvo muslimana u Francuskoj i Evropi, te da je Francuska, sa moćnom krajnom desnicom i raširenim rasizmom i islamofobijom usmjerenim prema velikoj arapskoj manjini, mnogo više tempirana bomba od Bosne.

  • Društvo

  • 15. Jan. 2020  15. Jan. 2020

  • 10

Razgovarao: Samir Begović

"SB": Šta Vas je motiviralo da istražujete ulogu muslimana u NOP-u?

Dr. Hoare: Bio sam student dodiplomskog studija historije na Univerzitetu u Cambridgeu kada je izbio rat 1991. godine, i bilo je nemoguće za mene da ne budem fasciniran historijom koja se odvijala pred mojim očima, djelomično i zbog moje majke koja bila iz bivše Jugoslavije. Budući da je genocid imao za cilj uništenje Bosne kao države, želio sam razumjeti kako i zašto je Republika Bosna i Hercegovina prvenstveno nastala. To me je vodilo do partizana, i primjetio sam da, iako su Titove aktivnosti većinu rata bile usredotočene na Bosnu, uloga Bosne kao države nije mnogo istaknuta u postojećoj historiografiji. Dakle, osjetio sam da postoji veliki jaz u dotadašnjoj historiografiji.

"SB": Koja djela i izvori su imali ključnu ulogu u oblikovanju Vaše teze o odlučujućem značaju muslimana za uspjeh NOP-a?

Dr. Hoare: Postojeći sekundarni izvori nisu bacili mnogo svjetla na ovu temu. Dva skupa primarnih izvora su bila posebno vrijedna: opsežne zbirke sjećanja učesnika u NOB-u koji su publikovani u Titovom razdoblju i dokumenti Ustaške nadzorne službe koji su bili smješteni u Muzeju revolucije (danas, Historijskom muzeju). Nakon toga, ogromne zbirke publikovanih i nepublikovanih dokumenata Komunističke partije i Partizanskog pokreta, uključujući arhive u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu.

"SB": Da li bi bosanski muslimani pristali uz neki drugi pokret da im autonomija BiH nije garantovana od partizanskog?

Dr. Hoare: Muslimani su od ranih sedmica nacističke okupacije 1941. godine bili podijeljeni između različitih političkih struja, ali uglavnom su nastojali zaštititi određeni stepen bosanske ili muslimanske autonomije, ili, u konačnici, posebnost u jednoj ili drugoj formi. Tako su formirali i pridružili se muslimanskim milicijama sa autonomaškom orijentacijom ili su apelirali direktno prema Hitleru da uspostavi "Župu Bosna", ili da se pridruže Handžar SS diviziji, ili da pokušaju formirati jedinice unutar četnikog pokreta. Partizani su pobjedili jer su uspjeli kooptirati neke od ovih elemenata, posebno iz muslimanskih milicija, kao i iz Handžar divizije. Da partizani nisu podržali bosansku autonomiju, mnogo više Muslimana bi ostalo u ovim autonomaškim milicijama, posebno u "Zelenom kadru, do kraja rata.

"SB": U metodološkom smislu, koliko je za historičare važno sjećanje aktera rata izraženo kroz intervjue i da li takva vrsta izvora mogu promjeniti kurs dotadašnjih istraživanja?

Dr. Hoare: Intervjuirao sam mnogo bivših partizana, ali da budem iskren, od većine njih nisam saznao mnogo. Razlog tome je što je većina intervjuiranih odgovarala u tradicionalnom maniru, držeći se narativa "partijske linije", a ja sam nastojao dobiti svježiju perspektivu. Ustanovio sam da su publikovana sjećanja bivših učesnika NOB-a mnogo korisnija, jer su pisana slobodnije i bez uputa o određenim pitanjima. Historijska istraživanja bazirana primarno na intervjuima mogu rezultirati izuzetno vrijednim rezultatima, ali za mene je bilo drugačije jer sam istraživanja bazirao na dokumentima i printanim materijalima.

"SB": Odakle dolazi najviše otpora Vašim tezama iznesenim u knjizi i da li ste očekivali reakcije koje su uslijedile nakon objavljivanja?

Dr. Hoare: Očekivao sam mnogo više neprijateljskih reakcija od određenih dijelova akademske zajednice nego što sam u stvari dobio. Primio sam mnogo neprijateljskih reakcija od srpskih nacionalista, a manje od hrvatskih nacionalističkih elemenata na društvenim mrežama, ali još ne od srpskih ili hrvatskih nacionalističkih učenjaka. Dobio sam neke neprijateljske reakcije od ljudi sa ljevičarskih političkih pozicija, koji su uvrijeđeni što nisam ponovio zvaničnu titoističku "partijsku liniju". Ali, nije bilo nijedne ozbiljne intelektualne kritike moje knjige. Nadam se da će biti. U suštini, bio sam pozitivno iznenađen širinom pozitivnog zanimalja za moju knjigu u Bosni i Hercegovini.

"SB": Koja pitanja smatrate nedovoljno istraženim o NOP-u u BiH a kojima bi se historičari u budućnosti trebali posvetiti?

Dr. Hoare: Moji izvori nisu mi obezbijedili mnogo dokaza o komunističkim zločinima i represiji na kraju rata i odmah nakon toga. Prezentirao sam što sam pronašao, ali vjerujem da je moguće još dosta toga uraditi na tu temu. Također moguće je još mnogo toga otkriti o aktivnostima pojedinaca u otporu koji je bio nezavistan ili autonoman od komunista - što bi zahtijevalo otkrivanje novog izvornog materijala, kao što su privatni dnevnici i nepublicirana sjećanja, ili opsežno istraživanje arhiva. Ipak, ja vjerujem da je vjerovatno najveći jaz u postojećoj historiografiji nepostojanje zadovoljavajućih opsežnih studija o ustaškim i četničkim genocidima, koje bi otišle dalje od opisa zašto su se desili.

"SB": U knjizi ste se dotakli i Alije Izetbegovića. Kako gledate na njegovu ulogu u politici BiH u kontekstu Vaše tvrdnje da je “obnova BiH i Jugoslavije u četrdesetim i njihovo uništenje u devedesetim godinama prošlog stoljeća refleksija jedno drugog i da nije moguće razumijeti jedno bez drugog”?

Dr. Hoare: Zaokreti 40-ih i 90-ih su radikalno preoblikovali Bosni u Hercegovinu. U određenom smislu, 90-e su bile 40-e u obrnutom smjeru, tako da je multinacionalna bosanska država koja je ustanovljena 40-ih, razbijena i uništena u 90-im. U tom smislu, zanimljivo je da je Izetbegović i njegovi saputnici “Mladi muslimani” - progonjeni disidenti nakon kraja rata 40-ih, baš kao što su komunisiti bili progonjeni disidenti prije Drugog svjetskog rata; preuzeo vodstvo bosanske države i 90-im i predsjedavao tokom njenog radikalnog restrukturiranja u godinama koje su uslijedile, baš kao što su komunisti preuzeli vodstvo revolucije i ustanovljenja države u 40-im. Komunisti i njihova podrška oslobođenju naroda koje spaja Srbe, Hrvate i Muslimane uspjela je izgraditi multinacionalnu bosansku državu, dok je Izetbegović kao integralni muslimanski/bošnjački nacionalist, koji je počeo u savezu sa srpskim i hrvatskim nacionalistima, predsjedavao tokom parčanja i destrukcije te iste države.

"SB": U uvodu knjige ste istakli da su komunisti “morali izgraditi bosansku državu od nacionalno heterogenog stanovništva od kojeg je jedan broj sudjelovao u genocidnim zločinima protiv drugog naroda”. Kakva je budućnost BiH budući da se sličan scenarij ponovio i nakon posljednjeg rata?

Dr. Hoare: Komunisti su izgradili bosansku državu pobjedom nad elementima koji su bili suprotstavljeni njihovom nacionalno-liberalnom pokretu, uključujući četnike, ustaše, Handžar diviziju i druge, uključujući neke koji su bili krivi za genocidne ratne zločine, i uključujući mnoge obične ljude koji su snosili odgovornost. Problem za Bosnu danas nije utoliko što su neki članovi populacije krivi za ove zločine, jer ih to ne spriječava da budu integrirani u bosansko demokratsko društvo. Nakon svega, demokratska Njemačka je uspješno izgrađena nakon Drugog svjetskog rata učešćem mnogih nacista i ratnih zločinaca. Stvari problem je, prvenstveno, što je izvršena razmjena stanovništva u područjima koje kontroliraju Srbi, Hrvati i Muslimani i što je multinacionalna koegzistencija značajno uništena. I drugo, što je unitarna bosanska država uništena i zamijenjena dejtonskim ustavnim rješenjima baziranim na entitetima, kantonima, etno-nacionalnim predstavnicima u državnim institucijama, rotirajućem predsjedništvu, institucionaliziranom aparthejdu itd. Ustavne odrebe spriječavaju da Bosna funkcionira kao država i spriječava pomirenje među narodima. Biće vrlo teško državi da se oporavi od ovoga.

"SB": Budući da ste se dobro upoznati sa historijom bosanskih muslimana odnosno Bošnjaka u proteklom stoljeću, kako ste doživjeli poruke Marcrona da je "tempirana bomba koja kuca tik uz Hrvatsku”?

Dr. Hoare: Macronova izjava je sramotno povlađivanje islamofobnim i šovinističkim anti-imigrantski raspoloženim biračima u Francuskoj koji odbacuju prisustvo muslimana u Francuskoj i Evropi smatrajući ih opasnim i tuđim. To nema veze sa prirodom bosanskih muslimana, koji su većinom sekularni i čije razumijevanje islama nije ekstremno i fundamentalistički. U stvari, Muslimani/Bošnjaci Bosne i Hercegovine su bili mnogo otporniji na islamski ekstremizam nego stanovnici Francuske i drugih zapadnih evropskih država, uključujući neke, kao što je ubica Lee Rigby u Londonu, koji imaju kršćanske korijene. Francuska, sa moćnom krajnom desnicom i raširenim rasizmom i islamofobijom usmjerenom prema velikoj arapskoj manjini, je mnogo više tempirana bomba od Bosne.

Komentari - Ukupno 10

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...