Početkom januara 2020. mediji u Srbiji i manjem bh. entitetu objavili su senzacionalnu vijest da arhivska građa britanskog ministarstva odbrane, sa koje je nedavno skinuta oznaka tajnosti, sadrži važne dokaze da se u Srebrenici nije dogodio genocid. Ovu vijest iskoristile su vlasti Srbije i RS-a da pokrenu novu kampanju negiranja genocida nad Bošnjacima.

Pravni stručnjaci u Srbiji u nekoliko analiza istakli su da objava britanskih izvještaja o Srebrenici neće ništa promijeniti, jer su tvrdnje iz spomenutih izvještaja osporene pred Haškim tribunalom, odnosno da dokazi iz tih izvještaja ne predstavljaju novost i da odbrana optuženih zločinaca nije uspjela dokazati njihovu istinotst pred Haškim tribunalom. .

“Ali glavno pitanje koje će zanimati srpske čitaoce bez sumnje glasi: da li ovi podaci iz obelodanjenih britanskih papira dovode u pitanje presude Haškog tribunala? Odgovor na ovo prirodno pitanje je nedvosmisleno — ‘ne’.

To je jasno po članu 115 Pravilnika o procesnom i dokaznom postupku Tribunala u Hagu, posebno po stavu (B). Predloženi novi dokazi, da bi imali izgleda da budu prihvaćeni, morali bi biti relevantni, takve vrste da bi bitno uticali na ishod suđenja da su bili predočeni blagovremeno i — što je najvažnije — da tokom glavnog pretresa nisu bili na raspolaganju. Ništa od obelodanjenih podataka ne predstavlja suštinsku novost i ne uklapa se u ove kriterijume. Sve glavne tačke, odsustvo plana da se Srebrenica zauzme, nesprovođenje demilitarizacije i napadi vršeni iz zaštićene zone, mogle su biti i bile su dokazivane na srebreničkim suđenjima pomoću raznih drugih dokaza“.