ZA "SB" PIŠE: Drago Pilsel

Nije bio 1. april, ali je zaista djelovalo kao prvo-aprilska šala. Tekao je Trinaesti izvještajni i izborni Sabor HDZ-a BiH u Mostaru, koncem aprila 2019., a u obraćanju sabornicima predsjednik Dragan Čović je spomenuo i svoja četiri susreta s Papom u dotadašnjem razdoblju rukovođenja HDZ-om. Blagoglagolio je kako je njegova stranka ''najviše doprinijela dolasku Svetog oca u Sarajevo'' te ''kako se radi na njegovom dolasku u Mostar''. Majketimila, rekao sam supruzi: Čović se je nažderao psihodeličnih gljiva.

Hercegovački portali su se raspametili, bubnuo je to i međugorski portal. Jedu i oni valjda te gljive. Njihov je naslov glasio: ''Čović najavio dolazak Pape u Mostar'' (Franje, naime, njegova je fotka ilustrirala članak).

Pitali su me tada neki novinari što mislim, hoće li papa Franjo zaista doći u grad na Neretvi. Rekoh im, pretpostavljajući da će ukapirati ironiju, kako će se prije toga dogoditi Gospino ukazanje u Međugorju. Možda nisu shvatili moju šalu, na tragu onoga vica koji se rado prepričava na teološkim fakultetima o planovima Svete obitelji za izlet. Stizao je 1. maj i pita Josip Mariju da li bi željela poći u Lurd ili u Fatimu. Na to mu ona odgovori: ''Ma ne, bolan, bila sam tamo već''. A pošto je Josipu zaista bilo stalo da razveseli suprugu kaže joj: ''A u Međugorje? Što kažeš na ideju na pođemo u Međugorje?'' Marija će na to: ''Odlična ideja. Tamo još nisam bila''.

Elem, hoće li Zdravko Mamić udariti gangu od silne radosti nakon papine mise u Mostaru? Hoće, hoće. Prije će Dinamo postati prvak Europe.

Nemojte me krivo shvatiti: nisam ja neprijateljski postavljen prema katolicima u Hercegovini. Sačuvaj Bože! Samo želim pojasniti neke stvari.

Pape su već bili tri puta u BiH. Svaki puta sam bio jako angažiran. Godine 1997., 12. i 13. aprila, iz Sarajeva sam izvještavao o epohalnoj posjeti Ivana Pavla II. (koji je žarko želio doći u glavni grad BiH u septembru 1994., nije mu dopušteno, zbog sigurnosnih razloga, pa je tada stigao samo u Zagreb), zatim sam izvjestio sa novog pohoda tog pape BiH, 22. juna 2003. iz Banja luke, napokon sam izvjestio, opet iz Sarajeva, kada je u ovu zemlju stigao papa Franjo, 6. juna 2015.

Tko nije shvatio i prihvatio da su te posjete bile jasan znak da Sveta Stolica vodi politiku neupitnosti države Bosne i Hercegovine, taj ništa i ne shvaća. Onaj koji zaboravlja 164 vapaja i apela svetog Ivana Pavla II. za mir i prestanak rata u BiH, tomu nema pomoći.

No, kako zaista stojimo s Čovićevim planovima da Papu privede u Mostar? Nikako!

Jasno je da definitivnu odluku o nekom putovanju donosi Papa, ali tome prethode duge i temeljite procjene i analize, kako je prije dolaska Franje u Sarajevo pojašnjavao bivši ambasador pri Svetoj Stolici Vlatko Kraljević, jer vatikanska diplomacija s tisućljetnim iskustvom ne žuri i sve veže. Vrlo važne procjene se vrše u Tajništvu za odnose s državama (tamošnje Ministarstvo vanjskih poslova). Pri odluci o izboru vrlo značajnu ulogu imaju, naravno, hijerarhije lokalnih crkava. Naime, Papa se neće odlučiti za posjet jednoj zemlji ako situacija nije crkveno stabilna. Ona u Hercegovini nije.

Kao prvo, biskup Ratko Perić je 2. februara 2019. napunio 75 godina života i odavno je zreo za umirovljenje po sili kanonskog zakonika. Čudimo se što već nismo saznali ime nasljednika Ratka Perića. Dapače, premda se trebao od tada ponašati primjereno, Perić je prošlo ljeto brutalno napao, iz teoloških razloga, dubrovačkog biskupa Matu Uzinića bacivši anatemu na kolegu, što je jako, ali jako loše odjeknulo u Vatikanu.

Tu je i nerješeno pitanje sukoba dijecezanskog i fratarskog klera, pa i potezi koji su izazvali sablazan kod Bošnjaka, korektnih kršćana i drugih, poput izgradnje golemog križa na Humu ili stometarskog zvonika franjevačke crkve u Mostaru. Konačno, tu je i velika međugorska trakavica. By the way, doktorskom dizertacijom dr. Vencela Čuljaka, čini mi se 2014., ukazano je na ogromnu količinu novaca bez kontrole, na stvarnosti u kojoj ''Gospa radi'' dok dostavlja svoje ''poruke''. Jedan moj tadašnji osvrt je imao naslov: ''Gospa od brze pomoći: voli li sivu zonu i rad na crno?'', pa sam tumačio da je to moguće pošto je devedesetih ''samo širila mir'', ali nije reagirala na ratne zločine HVO-a!

Da skratim: Teološka komisija je završila svoj rad, čeka se Papin pravorijek o samim ''ukazanjima'' (to se neće dogoditi tako brzo, ne za naših života), a on se donekle ''već zbio'' na način da je Papa rekao da Gospa nije poštanska službenica odnosno tako što je poslao nadbiskupa, stranca, koji će ''ordinirati'' u samom Međugorju (i de facto, ne i de iure, tamo oduzeti mostarskom biskupu vlast, a zatim i ugled).

I za kraj: da li bi eventualna Papina posjeta Mostaru bila moguća dok traje politička travestija u tom gradu? A da ne govorimo da bi se i Predsjedništvo BiH trebalo usuglastiti oko svega toga.

Ama, ljudi, ponavljam vam: čak i da Gospa pokrene Aluminij Mostar, vrati tok rijeke koja je ometala posjed veleumnog počasnog doktora znanosti Sveučilišta u Zagrebu Dragana Čovića, makne imena koja se ulicama daju prema ustaškim zločincima i učini još kojekakva čuda koja se tu očekuju, Papa bi rekao: ''Mostar, caro amico croato... samo što nisam, evo, noge mi lete!''