Godinu je dana skoro trajao politički maraton u vezi sa dostavljanjem Godišnjeg nacionalnog programa u sjedište NATO-u u Briselu, počev od 5.12.2018. godine kada se BiH našla u statusu MAP-a i bila pozvana od strane NATO-a da preda prvi godišnji nacionalni program.

Na kraju se ispostavilo da Komšić nije popustio, i dozvolio formiranje Vijeća ministara bez paralelnog dostavljanja potrebnog dokumenta u sjedište NATO-a. Program reformi već je pozdravljen iz Brisela, te na njegov sadržaj, kako saznajemo u NATO-u nemaju primjedbe. Komšić očito nije popustio, iako je stezalo i pritiskalo sa svih strana.

Sada Komšić opet ne smije da popusti, ali na jednom drugom pitanju. Na pitanju Izmjena izbornog zakona. Ponovo iste strukture koje nisu dale nikakav doprinos u cilju dostavljanja Programa reformi, od Komšića insistiraju na nepopustljivosti. I sam Komšić poručuje da popustiti neće, jer kako ističe, ne smije se dozvoliti da se u Bosni i Hercegovini formiraju plave, crvene i zelene biračke kutije.

Šta u međuvremenu rade političke strukture koje se načelno slažu sa tim, ali su istovremeno u političkoj opoziciji prema Komšiću. Pogađate, one pozivaju Komšića da ne popusti, i to je baš kao i po pitanju Programa reformi, njihov jedini doprinos navedenoj problematici.

Hajde ti Komšiću, ne popuštaj, ako slučajno glavu izgubiš u toj borbi, mi ćemo reći da si, šta? Pa naravno, izdajnik. Stoga se stiče se dojam da jedina aktivnost na državnom nivou predstavnika Bh. bloka kojoj posvećuju pažnju je kritika Željka Komšića.

Još nešto Komšić ne smije da popusti. Ne smije da popusti i dopusti da potpredsjednik Federacije BiH bude iz SNSD-a. Komšić, premda je, kako su okarakterisali, izdajnik, ima u obavezi osigurati izbor potpredsjednika Federacije BiH upravo iz one stranke koja ga proglašava izdajnikom. Ne, ta stranka neće uraditi ništa po tome pitanju, jer ne želi, kako kažu sa nacionalistima u vlast, ali nema ništa protiv toga da se Komšić izbori za poziciju potpredsjednika Federacije BiH koja bi pripala njima. Ako pak kojim slučajem, uslijed toga što protiv sebe ima SNSD, ako u tome ne uspije, on je izdajnik. Ali ne smije da popusti.

Opet, s druge strane Komšić ne smije da popusti i dopusti i obespravljivanje radnika. Nebitno je što je Komšić pokazao da je spreman u svaka doba da se odazove na poziv poniženih i uvrijeđenih, kao što je to nedavno bio slučaj sa radnicima Zenicatransa. Komšić je izdao ljevicu kažu njegovi politički oponenti koji se smatraju ljevicom, premda radnici ne osjećaju da bi se s njima mogli solidarisati oni, nego "izdajnik ljevice" Komšić.

(S. B.)