Zbog čega čak i kad se najedemo i stomak hoće da “pukne”, ipak, imamo mjesta za još jedan kolač?

Radi se o reakciji našeg mozga, prenosi N1. Tzv. “želudac za desert” zaista postoji, ali tu naravno, nije riječ o organu nego o fenomenu koji se javlja kod svih. Nakon što dugo jedete nešto, to počinje sve manje da vam se sviđa, posebno ako dolazi nešto što više volimo.

Tako se automatski osjećate sito kada saznate da nakon ručka slijedi desert.

“Kada jedete, zapravo se zasitite ukusa i mirisa”, objašnjavaju stručnjaci.

Kako jedemo, hrana postaje sve manje privlačna. Osim toga, ako nam se nešto sviđa, postoji velika mogućnost da ćemo tu hranu pojesti više nego bilo šta drugo. Dakle, sve je u glavi.

Stručnjaci objašnjavaju kako dolazi do još jednog fenomena. Naime, kada znamo da slijedi desert, podsvjesno ostavljamo mjesto i zasitimo se hrane koju u tom trenutku jedemo, kako bismo mogli da se prebacimo na drugu. Tako mozak funkcioniše i daje signale da ćemo da dobijemo sve potrebne hranjive namirnice.

Slično je dokazano i u studiji iz 90-ih. Pedijatar iz Chicaga dozvolio je djeci da jedu ono što žele. Ispred kreveta bili su poslužavnici na kojima je bila različita hrana. Djeca su pokazala koje jelo žele, pa ih je sestra time hranila.

Ali, nakon nekog vremena, djeca su počela da pokazuju da žele od svega po malo. Tako su stručnjaci zaključili da je riječ o urođenom mehanizmu.